Anksioznost i Gestalt terapija

Gestalt psihologija temelji se na postavci da živa bića percipiraju neki oblik kao cjelinu, a ne kao pojedine dijelove od kojih se sastoji, kojoj pripisuju značenje. Organiziraju svoje percepcije u smislene cjeline. Percipira se cjelina čak i kada neke informacije nedostaju. Točnost percepcije temelji se na urođenoj sposobnosti trenutnog iskustva u ovdje i sada, te se upravo u GT vjeruje u tu sposobnost osvještavanja i uvida, a ne u interpretaciju.

Prema postavkama GT osoba egzistira kroz razlikovanje sebe od okoline i kroz povezivanje sebe i drugih (potreba za zajedništvom i potreba za odvojenošću). Ljudi su definirani svojim granicama odnosno svaka osoba ima svoje granice, koje se nazivaju 'ja-granice', i predstavljaju dozvoljenu razinu kontakta za određenu osobu.
Postoji čitav spektar različitih granica kontakta. 'Ja-granice' nisu fiksne: važno je da osoba drži svoje granice propusnim kako bi moglo doći do promjene, ali i čvrstim kao bi osoba bila autonomna.
Kako bi osoba ostvarila dobar kontakt treba posegnuti prema svojim granicama i istražiti ih. Ukoliko osoba ima vrlo rigidne i čvrste 'ja-granice', te strah od njihove ekspanzije, može doći do pojave prevelike količine uzbuđenja koje osoba potiskuje, što doživljava kao pojavu anksioznosti.
S druge strane, promjena granica može dovesti i do značajne ugode.
Pomicanje vlastitih granica kod ljudi izaziva strah i to od gubitka vlastitog identiteta, no ono što je potrebno istražiti je identitet koji se razvija. Upravo je eksperiment u Gestalt terapiji jedan od načina da osoba osjeti svoje granice, mjesto uzbuđenja i njihovo širenje.

U kontekstu Gestalt terapije, koncept anksioznosti stavlja veći naglasak na proces nego na sadržaj anksioznosti. Prema jednoj od definicija anksioznost je uzbuđenje bez podrške.

Anksioznost se doživljava kao uzbuđenje koje je poremećeno ili je bez podrške. Uzbuđenje treba kognitivnu i fiziološku podršku.
1. Kognitivno, anksioznost je iskustvo raskoraka između sada i prije, između sada i kreativne ekspresije uzbuđenja. Razvija se kognitivno kroz gubitak usmjerenosti u sadašnjost. To uzima formu negativnih predviđanja, pogrešnih interpretacija i iracionalnih vjerovanja.
2. Promatranje anksioznosti iz fiziološke perspektive odnosi se na potrebu organizma za kisikom kao podrškom uzbuđenju.

Gestalt terapija promatra anksioznost i kao karakterološku osobinu. Anksioznost se razvija kada smo "zarobljeni" između našeg interesa za nečim i našeg straha od toga.
Što je zapravo anksioznost? Prema definiciji Fritza Perlsa, osnivača Gestalt terapije:

"Anksioznost je uzbuđenje bez disanja."

Što je disanje pliće i brže - anksioznost je veća. Nešto uzbudljivo se događa i stoga morate DISATI!

Evo i primjer jednostavne vježbe:
- Zamislite neku situaciju koja vam je uzbudljiva / uznemirujuća.
- Dišite. Dišite. Dišite.
- Razmišljajte o toj situaciji i nastavite disati.
Osjećaj tjeskobe trebao bi se ublažiti.

Vezani članci
Gestalt terapija

Posted in: anksioznost, psihijatrija, psihoterapija