Povijest psihijatrije: 4. etapa - poč. 20. st.

Četvrta etapa u povijesti psihijatrije razvija se početkom 20. stoljeća, pod utjecajem Sigmunda Freuda, (1856.-1939.), koji uz svoje učitelje i sljedbenike nastoji proučiti mehanizam nastajanja duševnih poremećaja, kako neurološki, tako i dinamski, promatranjem razvoja.
Ova faza se naziva drugom psihijatrijskom revolucijom.

Tada se javljaju i različite druge metode liječenja, npr.:

-- Wagner von Jauregg - liječenje progresivne paralize malarijom,
-- Klaesi - liječenje snom;
-- Sakel - liječenje inzulinskim šokovima,
-- Meduna - liječenje kardiazolskim šokovima;
-- Cerletti i Bini - liječenje elektrošokovima;
-- Freire Egas Moniz i Antonio Caetano de Abreu - 1935. pokušava operativno liječenje, frontalna lobotomija, kao začetak psihokirurgije.

Ernest Kretschmer pokušava sastaviti tipološku klasifikaciju. "Građa tijela i karakter"

Cliford Beers 1908. osniva u SAD Ligu za mentalno zdravlje. Tvorac mentalne higijene (knjiga: "Duša koja je našla samu sebe")

Behterev (1857.-1927.) i Pavlov (1849.-1936.) - predstavnici refleksološke škole.

Ivan Petrovič Pavlov (1849.-1936.), fiziologija
- uvjetni refleksi
- neurofiziološka istraživanja
- patofiziologija
- rad na proučavanju funkcije endokrinih žlijezda
- izolacija pojedinih vitamina

Korsakow (1833.-1900.) - duševne bolesti su zapravo tjelesne bolesti kod kojih je obolio živčani sustav. Proučava demencije.
Karl Jaspers  - "Opća psihopatologija"

Adolf Meyer (1866.-1950.) - tvorac psiho-biološkog koncepta u psihijatriji

U ovoj razvojnoj etapi psihijatrije počinje i povijest psihofarmakologije 1903.g., otkrićem barbiturata. --> Tretman dubokim snom.

Vezani članci
...

Opširnije