Psihijatar je liječnik, osoba koja je najprije završila Medicinski fakultet, a potom i specijalizaciju iz psihijatrije, znanosti koja se bavi emocionalnim poremećajima (tzv. duševnim bolestima) i njihovim liječenjem. Psihijatar radi na klinici i liječi medikamentima i psihoterapijom. Za razliku od psihologa, psihijatar pacijentu može i prepisati lijekove.
Psiholog je završio studij psihologije, znanosti koja proučava ljudsko ponašanje i psihu te se bavi različitim aspektima psihičkog života kao npr. kakve stavove imamo, kako pamtimo, što utječe na naše ponašanje i osobine... Samo jedan njen segment, klinička psihologija, bavi se proučavanjem i liječenjem psihičkih bolesti i pružanjem psihološke pomoći. Psiholog može raditi u školi, poduzeću, na institutu i u bolnici.
Neuropsihijatri su također liječnici, ali oni imaju specijalizaciju iz neuropsihijatrije, znanosti koja obuhvaća psihijatriju i neurologiju, koja se bavi organskim i funkcionalnim bolestima živčanog sustava. Oni rade u bolnicama i na klinikama.
Tko je od njih psihoterapeut?
I psiholog i psihijatar i neuropsihijatar mogu biti psihoterapeuti ako se dodatno educiraju iz određene psihoterapije. Edukacija traje nekoliko godina i budući terapeut, osim što uči teoriju, prolazi kroz svoju psihoterapiju i analizu.
Važno je napomenuti da su teži psihički poremećaji poput shizofrenije i teških psihoza, kod kojih je nužno uzimanje lijekova, prije svega djelokrug rada psihijatara. Klinički psiholog će pomoći pri pouzdanijem postavljanju dijagnoze i eventualno uključiti bolesnika u određenu vrstu psihoterapije. Kad su u pitanju psihičke poteškoće kao što su različite fobije, tjeskobe ili depresije, pomoći mogu i psihijatri i psiholozi. Hoće li trebati lijek u kombinaciji sa psihoterapijom ili će psihoterapija biti dovoljna, vrlo je individualno i ovisi o osobi koja ima teškoće. Očito je da lijekovi pomažu, i terapija pomaže, a vrijeme pomaže najviše (lat. Tempus vulnera sanat = Vrijeme liječi rane).
Dr. Danny Carlat, psihoterapeut u Newburyport, Massachusettsu savjetuje: psihijatri i psiholozi bi morali zanemariti međusobne razlike, a istaknuti sličnosti, te surađivati zajednički na dobrobit pacijenta/klijenta. Trebalo bi prekinuti umjetni dualizam/rivalizam i podučavati psihologe psihofarmakologiji, a psihijatre psihoterapiji. Tek tada bi svaki pacijent dobio najbolju moguću njegu i terapiju.
Vezani članci
...