...

Što je psihoterapija?


Psihoterapija je liječenje psihičkih poremećaja i bolesti psihogenog porijekla bez uporabe lijekova, tj. psihološkim metodama.

Međutim, često možemo čuti kako je psihoterapija isuviše dobra i ljekovita metoda da bi se njena upotreba mogla ograničiti samo na bolesne. Kao rezultat pravodobno provedenih psihoterapijskih postupaka i mentalno zdravi ljudi često postanu sretniji i zadovoljniji, sposobniji za bliskost, ljubav, seksualno funkcioniranje, uspješniji u učenju i obavljanju profesionalne djelatnosti, općenito rečeno, žive kvalitetnije.

Opće je poznato da svi u sebi nosimo neka neugodna događanja i sjećanja zaostala iz djetinjstva koja često nisu razriješena na pravi način.
Ovaj nedovršeni posao ponekad djeluje kao nesvjesna kočnica koja usporava i ograničava razvoj naše osobnosti.
Te nesvjesne kočnice psihoterapijom možemo otkloniti i time se osloboditi potencijalnih emocionalnih poremećaja ali i potaknuti razvojne procese i kreativne potencijale unutar naše psihičke strukture.

Drugim riječima, i mentalno zdravi ljudi psihoterapijom mogu naučiti kako kvalitetnije živjeti i biti uspješniji u obavljanju svojih uloga (profesionalnih, obiteljskih, bračnih, roditeljskih i sl.) a da pri tome očuvaju svoju psihičku stabilnost i duševno zdravlje - to je zapravo postupak psihoedukacije i mentalnog treninga a na nešto slično naići ćemo i pod nazivom Life Coaching.

O čemu će se na psihoterapijskom susretu razgovarati, ovisi prvenstveno o simptomima. Ponekad je potrebno porazgovarati o prošlosti (djetinjstvu, mladosti, obitelji) a ponekad se "liječenje" zasniva na podršci i terapijskim zadacima koji klijentu trebaju pružiti podršku kako bi prevazišao svoje probleme, npr. sram. Razmislimo: Govor i mišljenje su povezani. Ako smo iskreni kao kad razgovaramo s prijateljem, mi govorimo ono što i mislimo a naše ponašanje i osjećaji zasnovani su na našem mišljenju. Na psihoterapiji psihoterapeuti pronalaze, otkrivaju i osvješćuju klijentu nedovoljno zrele i neadekvatne načine mišljenja i navode ga (uče) da preispita svoje stavove, da konstruktivnije sagleda situaciju, izgradi zrelije načine razmišljanja. Kada klijent to postigne, počinje se osjećati i ponašati produktivnije i bolje, biva sretniji a simptomi nestaju. Uglavnom se sav rad ne završava na psihoterapijskoj seansi ili susretu već se često klijentu daju zadaci da nešto napravi ili da o nečemu razmišlja do sljedećeg susreta, čime se ubrzava efekt promjene.

Ljudi često pitaju koliko će im vremena trebati da im bude bolje. Obzirom da se radi o promjeni uvriježenih stavova i vrijednosti, odnosno o promjeni naučenog načina razmišljanja, svakako je potrebno određeno razdoblje za postizanje rezultata (niti lijekovima se čovjek ne izliječi za dva dana, zar ne?).
Prva faza u psihoterapeutskom radu jest izgradnja odnosa između terapeuta i klijenta, koji bi trebao biti zasnovan na povjerenju i iskrenosti. Bez iskrenog odnosa najbolji efekt će izostati. U ovoj fazi čovjek uči kako se otvoriti i slobodno govoriti o stvarima o kojima uglavnom šuti ili ih čak i sakriva.
Tek nakon izgrađivanja ovakvog odnosa klijent može započeti raditi na sebi. Koliko će trajati terapija ovisi o vrsti problema, a naravno ponajviše o samom klijentu. Ukoliko je on spreman na promjenu i rad na sebi, efekti se brzo postižu. Dok na zapadu ljudi i godinama odlaze na psihoterapiju, kod nas se sve uglavnom odvija puno brže.

Vezani članci
Psihoterapijske metode liječenja u psihijatriji

...



Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More