...

Razlika između psihologa i psihijatra

Ljudi često smatraju da kod psihologa idu "normalni ljudi koji imaju neke probleme" dok kod psihijatra idu "oni koji su ludi". To su, međutim, predrasude...

Hipokratova zakletva

Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem, Higijeom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze...

Kako kontrolirati emocije?

Emocije se mogu kontrolirati samo indirektno, na način da se izbjegavaju situacije u kojima se javljaju nepoželjne emocije. Je li to uvijek moguće?...

Što je psihoterapija?

Psihoterapija je liječenje psihičkih poremećaja i bolesti psihogenog porijekla bez uporabe lijekova. No, to je isuviše dobra metoda da bi se njena upotreba ograničila samo na bolesne...

Različita stanja svijesti

Snovi odražavaju stanje našeg organizma, mogu biti povezani s realnom dnevnom situacijom, strahovima, željama, frustracijama. No, koje je njihovo značenje?

Prikazani su postovi s oznakom stres. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom stres. Prikaži sve postove

Naučite se nositi sa stresom jer je on svakodnevan

Stres se spominje u svakodnevnom životu toliko da možemo reći da je postao način života, posebno kad je riječ o urbanom, zaposlenom čovjeku. Ipak, većina ljudi o stresu govori samo u negativnom kontekstu, te misle da je stres sam po sebi negativna pojava...

Stručno gledano, stres je izraz koji označava različita životna iskustva te skup tjelesnih reakcija na njih. Dakle, stres nije ni dobar ni loš, a procjena njegove štetnosti ovisi isključivo o načinu na koji je naš organizam reagirao.

Vodi li reakcija na stres boljoj prilagodbi (adaptaciji), tada je stres koristan, a vodi li u pogrešnu prilagodbu ili bolest, tada govorimo o štetnom stresu. Stres s negativnim posljedicama stručno se naziva distres. Pozitivan stres nosi pozitivna uzbuđenja, te pomaže u našem razvoju i prilagodbi novim zahtjevima i uvjetima okoline.

Mi ćemo ipak izraz stres koristiti na način na koji ga shvaća tzv. običan čovjek, tj. u kontekstu situacije koja nas iscrpljuje psihički i tjelesno. Dakle, stres u svakodnevnom govoru najčešće podrazumijeva stanje u kojem smo napeti, uzbuđeni, naše tijelo je izloženo naporima, a većina ljudi stanje opuštenosti poima kao stanje suprotno stresu.

Stresovi mogu biti mali, svakodnevni, te se većina ljudi dobro nosi s njima. Neki ljudi se teško nose već i s gužvama u prometu, malim napetostima i svađama u obitelji, svakodnevnim stresovima u komunikaciji na poslu, s ispitima i testovima, kad su izloženi javnim nastupima i sl. Te su osobe slabo otporne na stres. Ne žele li da se iz stalnog negativnog stresa razvije bolest, morale bi poraditi na povećanju otpornosti na stres, što je moguće i nije posebno složeno. Postoje i ljudi kojima često zavidimo, a za koje kažemo da se skoro nikada ne sekiraju, uvijek reagiraju mirno, ne žure, žive smirenim i polaganim životom.

Iako količina negativnog stresa uvelike ovisi o našoj stvarnoj situaciji, tj. o količini problema koje objektivno imamo, najčešće je negativan stres ipak subjektivan osjećaj, tj. ljudi koji su skloni reagirati negativno na stres, učinit će to i na najmanji povod, a oni koji dobro podnose stres, tražit će izlaz i smireno reagirati i na vrlo složene životne situacije. Dakle, naša reakcija na stres najčešće je u skladu s našim karakterom te naučenim stilom života, a sve se to uz malo truda može promijeniti barem toliko da se naučimo lakše nositi sa svakodnevnim stresovima.

Stres dijelimo po jačini i učestalosti na:
1. male ili svakodnevne stresove koji su, u biti, problemi svakodnevnog života
2. velike životne stresove koje doživljavamo rjeđe, ali uzrokuju značajnu patnju
3. psihotraumatske životne stresove

S malim i svakodnevnim stresovima zdrav čovjek s dobrom prilagodbom na stres trebao bi se tijekom života naučiti dobro nositi. Veliki životni stresovi poput smrti bliske osobe, razvoda, financijske ugroženosti, gubitka posla i sl. svakome predstavljaju opterećenje i patnju. Većina ljudi će se i njima dobro prilagoditi i pronaći izlaz iz situacije bez da se pojavi bolest ili neki ozbiljniji psihički poremećaj. Manji broj ljudi imat će značajne probleme, te mogu zapasti u anksioznost, depresiju, te teža psihijatrijska stanja.

Psihotraumatske životne situacije su one u kojima je život ugrožen, kada je osoba izložena teškim oblicima zlostavljanja i sl. Iz takvih situacija većina ljudi se teško izvlači te su posljedice ovakvih stanja poznate kao PTSP (posttraumatski stresni poremećaj). Pojam PTSP kod nas se najčešće povezuje s ratnim traumama.

Kada ne govorimo o psihotraumi, nego o stresnim situacijama u svakodnevnom životu, očito je da ih doživljavamo prijetećima za svoju dobrobit i od nas traže ulaganje posebnih napora kojima ćemo zadovoljiti nove zahtjeve. O našoj interpretaciji događaja ovisi koliko ćemo neku situaciju percipirati kao ugrožavajuću, te će u skladu s time biti i razina doživljenog stresa.

Ono što nam često izaziva napetost je nepredvidivost događaja, zbog toga smo tjeskobni i strepimo. Zato je nužno shvatiti da, pritom se to ne odnosi na najteže traume, o većini životnih situacija odlučujemo sami, te zaista možemo utjecati na razinu doživljenog stresa.

Tema realizirana u suradnji s magazinom Pro Mente Croatica

Vezani članci
...

Racionalno i iracionalno mišljenje

Naše emocionalno stanje u velikoj mjeri ovisi o načinu na koji sagledavamo svoj život i stvari koje nam se događaju. Stav koji zauzimamo prema sebi, drugim ljudima i životnim okolnostima utječe na to kako ćemo se osjećati.
Ova ideja potječe od čuvenog stoika, Epictetusa i sažeta je u njegovoj poznatoj rečenici "Ljude ne uznemiravaju stvari po sebi, već način na koji ih promatraju." Shakespeare je stoljećima kasnije ovu misao parafrazirao u "Hamletu": "Ne postoji ništa ni dobro ni zlo, već ga naše mišljenje takvim čini." Dakle, ukoliko je naše mišljenje ta karika između događaja i osjećanja, to znači da kroz učenje ispravnog načina sagledavanja stvari možemo utjecati na vlastitu emocionalnu dobrobit.
Način na koji razmišljamo utječe na ono što osjećamo. Događaji sami za sebe ne uzrokuju stres. Naša interpretacija događaja određuje stupanj stresa. Iracionalna uvjerenja te rigidni, "apsolutni" načini mišljenja mogu povećati razinu stresa. Sposobnost uviđanja kompromisa, traženja različitih načina rješavanja problema i usmjerenost racionalnom sagledavanju situacija smanjuju razinu stresa.
Ukoliko svojim vlastitim ( iracionalnim) razmišljanjem sebe dovodite u patnju, utučenost, bijes i druge nezdrave emocije, važno je pažljivo sagledati što je to u našem mišljenju iracionalno i uložiti napore da ga pretočimo u racionalno, koje će nas onda voditi ka zdravim emocijama. Ono što je ohrabrujuće jest činjenica da, ako nezdrave emocije proizlaze iz našeg mišljenja, MI možemo odabrati kako ćemo razmišljati i kako ćemo se u skladu s tim osjećati. Ukratko, mi sami smo glavni akteri u stvaranju vlastitih emocija. Uviđanje vlastitog iracionalnog načina rezoniranja i nastojanje da zauzmemo racionalni stav omogućava nam da se bolje osjećamo u vezi sebe samih, u vezi drugih, kao i uvjeta u kojima živimo (čak i kada oni nisu savršeni).

Destruktivne emocije kao što su intezivni bijes, depresija, krivica ili anksioznost proizlaze iz  (svjesnih ili nesvjesnih) ideja koje su predrasudne, djetinjaste i besmislene i koje vode ponašanju kojim najčešće sabotiramo svoje vlastite ciljeve. Iracionalno mišljenje karakteriziraju pretjerane generalizacije koje je nemoguće provjeriti i/ili dokazati. Što to zapravo znači? Ako bismo pokušali rečenice koje govorimo sebi (a koje nas često koštaju nezdravih emocija), logički provjeriti, uvidjeli bismo da one nemaju potporu u realnosti i da su , štoviše, besmislene i da ih je nemoguće dokazati!

Ako, na primjer kažete sebi "Nisam uspio dobiti posao koji sam želio/željelala i mislim da je to nepovoljno i žalosno", iznosite činjenicu koja se može potvrditi ili opovrgnuti. Vi možete utvrditi da li ste zaista doživjeli neuspjeh i koje su njegove eventualne posljedice (u odnosu na vaše ciljeve). Ovdje imamo primjer racionalnog razmišljanja. Željeli ste posao, niste ga dobili i ustvrdili ste da je to zaista jedna neugodna situacija koja je suprotna vašim ciljevima.

Ako, međutim, kažete sebi "Budući da nisam uspio/uspjela dobiti posao, smatram da je to grozno i užasno i da sam obični gubitnik/gubitnica", iznosite činjenicu koja se ne može ni potvrditi ni opovrgnuti. 'Grozota' je izraz koji je nemoguće definirati. Što znači kada je nešto grozno? To ne znači da je nešto vrlo nepovoljno već da je više od sto posto nepovoljno. Tako nešto međutim ne postoji! Vi sebe uvjeravate da je nešto grozno onda kada je samo nepovoljno i čvrstim uvjeravanjem da je to grozno dovodite sebe u stanje depresije. Jer, ako biste se držali uvjerenja koje je racionalno i provjerljivo, da je to što niste dobili željeni posao nepovoljno i neugodno (kao što stvarno i jest), nikada ne biste bili depresivni već samo frustrirani, razočarani, tužni što je svakako zdravije po vas nego da ste depresivni.

I kako je na osnovu jednog neuspjeha moguće logički zaključiti da ste običan gubitnik/ca? Nikako! To što ste odbijeni ne govori ništa o vašoj osobi u cjelini. Jedino što se na osnovu odbijanja (opet logično) može zaključiti jest da ne ispunjavate kriterije poslodavca.

Još jedan primjer iracionalnog razmišljanja u kojem je vrlo uočljivo ono što podrazumijevamo pod pretjeranim generalizacijama jest i tvrdnja "Svi muškarci su pokvarenjaci". Ovakav način razmišljanja svojstven je mnogim djevojkama koje su u svom ljubavnom životu bile povrijeđene i koje su s lakoćom napravile jednu od elementarnih i besmislenih grešaka logičkog razmišljanja - apsurdno prekomjerno generaliziranje. Budući da s jednim partnerom nisu imale sreće i budući da ih je on iznevjerio, prevario… sve potencijalne partnere svrstale su u kategoriju jednako nepoželjnih osoba. Ovakvo razmišljanje vodi samosabotirajućem ponašanju, izbjegavanju svih muškaraca i odustajanje od šanse da se uživa u ostvarenom partnerskom odnosu.

Iracionalna uvjerenja u sebi uvijek sadrže zahtjev da Vi, druge osobe ili životni uvjeti budu po receptu koji ste vi zamislili. Zahtjevom da nešto mora biti upravo onako kako ste vi to zacrtali, iako u realnosti to nije tako, vi zapravo zahtijevate nemoguće. Jer SVE što mora postojati, očigledno i postoji! Umjesto da nastavite zahtijevati nemoguće, mnogo će vam se više isplatiti da odustanete od ovih krutih zahtjeva i kažete sebi "volio/voljela bih da stvari budu onako kako ja želim, ali ne moraju, i to nije užasno već samo nepovoljno". Isto vrijedi i za zaključke koje donosite ukoliko vaši zahtjevi nisu ispunjeni. Često sebi kažete: 'ovo je grozno, užasno, ne mogu podnijeti…' Uvjeravamo Vas da možete podnijeti i, ako logički promislite, razumjet ćete da je to tako. Čim podnosite, znači da možete podnijeti, teško ili lako podnosite - ali činjenica je da podnosite!

Kao što smo već naveli, izrazi kao što su 'grozno' i 'užasno' nemaju svoju osnovu u realnosti. Oni kao da imaju neko magično, dodatno značenje da je nešto više nego nesretno. Ružne stvari koje vam se u životu događaju mogu biti jako, naročito nesretne ali nikada i grozne ili užasne. Koliko god sebe uvjeravali da je nešto grozno, tako nešto u realnosti zapravo ne postoji. Za vas je svakako korisnije i zdravije izbjegavati ovakve apstraktne izraze, kojima sebe uznemiravate a koje je nemoguće povezati s realnošću.
Možda vam unošenje termina 'nesretno', 'nepovoljno' ili 'nezgodno' u rječnik a eliminacija izraza 'užasno', 'strašno' djeluju kao jezična smicalica. Ipak, ovo je mnogo više od jezične smicalice!
Ako, na primjer, uvjerite sebe da je hlađenje vašeg partnera prema vama izuzetno nesretna okolnost, ovo uvjerenje implicira da biste bili vrlo sretni kad biste ga uspjeli ponovno okrenuti k sebi, kao i da biste bili jednako sretni da ostvarite vezu s nekim drugim. Ocijenivši ovaj događaj kao nesretan, motivirani ste da učinite nešto u vezi s njim (da ponovo osvojite partnerovu ljubav, nađete nekog drugog ili uživate u svojoj slobodi).
Ako, međutim, hlađenje vašeg partnera ocijenite kao užasno, najvjerojatnije nećete uraditi ništa ili jako malo u vezi s tim. Vjerojatno ćete beskrajno mozgati o užasu same situacije, optuživati sebe što se tako nešto dogodilo, zahtijevati da vam se nekom magijom ili višom silom partner vrati, iracionalno tvrditi da više nikada nećete naći drugu osobu koju ćete voljeti, za sve kriviti sebe i uvjeravati sebe da ste gubitnik/gubitnica koji i ne zaslužuje ljubav.

Kao što vidite, razmišljanje da je hlađenje vašeg partnera ili bilo koja druga okolnost u vašem životu užasna (iako je ona realno samo nesretna), samo vam odmaže. Vaše gledanje na bilo koji događaj u vašem životu kao na užasan, strašan ili grozan stvara iluziju da njime ne možete upravljati i da ste preslabi da bi se nosili s užasom date situacije. Koliko god vam neki događaj djelovao nesretno ili nepovoljno, najvjerojatnije imate sposobnost da ga promijenite ili da se nosite s njim. Ako ga, međutim, smatrate istinski užasnim, odričete se svake kontrole koju biste mogli imati nad njim i prepuštate se njegovom zamišljenom užasu.

Ako ste iskreni prema sebi, uvidjet ćete da, kad god neki loš događaj smatrate užasnim, vi u stvari mislite da on ne smije i ne treba postojati. Ne samo da postojanje tog događaja smatrate nepoželjnim, već mislite da vam ga život nije smio nametnuti. Ne mislite da bi bilo bolje da ovaj događaj ne postoji zato što je neugodan već smatrate da on apsolutno ne smije postojati. Razmišljanje u terminima mora i ne smije je nerealno i nelogično, oduzima vam mnogo energije i stoji vas mnogo patnje, bijesa, potištenosti…

Zbog toga vam savjetujemo da se okanite zahtjeva treba, mora, ne smije i silnog užasavanja i zgražanja nad stvarima za koje ste sami sebe uvjerili da se ne smiju događati. Život se sastoji od lijepih i manje lijepih stvari. One koje vam se ne sviđaju, nastojte promijeniti. To će vam zasigurno lakše poći za rukom ukoliko mislite racionalno tj. ako prihvatite činjenicu da se ružne stvari događaju unatoč tome što se to vama ne sviđa. U onoj mjeri u kojoj razmišljate racionalno, imat ćete i MOĆ da mijenjate stvari koje se suprotstavljaju vašim ciljevima ili, ukoliko uvidite da ih ne možete promijeniti, onda ćete ih prihvatiti bez silnog kukanja i užasavanja nad njima.

Preuzeto i prilagođeno s: psiholoskikutak.com (Mia Popić, REBT savjetnica; Literatura: Vodič u razuman život, Albert Ellis)


UOBIČAJENA IRACIONALNA VJEROVANJA

Opsesije: Uvjerenja koja nas tjeraju da se uvijek ponašamo na određeni način. Iako se često smatraju korisnima, mogu nas umoriti, iscrpiti i frustrirati.
  • perfekcionizam: "Budi savršen u svemu što radiš."
  • opsjednutost vremenskim  rokovima: "Požuri, nemaš puno vremena. To je trebalo biti gotovo još jučer."
  • biti macho: "Budi jak i drž' se čvrsto. Nikad ne pokazuj slabosti."
  • pretjerana požrtvovnost: "Ugodi drugima pod svaku cijenu ili te neće voljeti."
  • iscrpljivanje: "Ti možeš sve. Radi koliko god možeš, sve dok ne pukneš."
Kočnice: Sprječavaju na da nešto poduzmemo, koče nas i ne dozvoljavaju nam da se promijenimo. Dobar su izgovor da ništa ne radimo.
  • katastrofiranje: "U ovoj se situaciji ničemu ne mogu nadati. Ništa se ne može promijeniti."
  • negativno razmišljanje: "Vidim samo žalost i bijedu, tugu i jad."
  • proizvoljno zaključivanje: "Prijateljica mi nije pisala već tri tjedna. Sigurno me više ne voli."
  • rigidnost: "Nema razloga za promjenom mog načina mišljenja i osjećanja."
  • život u prošlosti: "Postupanje na dobe stare načine je uvijek najbolje. "
  • izbjegavanje: "Ja tu ne mogu ništa dok se drugi ne promjene "
  • odustajanje: "Sve sam probao, ali ništa nije upalilo. "
  • otezanje: "Imam mnogo vremena za rješavanje ovoga problema."
Distorzije: Potiču nas na stvaranje krivih utisaka o nama samima, drugim ljudima i događajima. Unose zbrku u naš život i sprečavaju da shvatimo što nam se stvarno događa.
  • generalizacije: "Nisam to dobro napravio sada i nikad ni neću biti u stanju to napraviti."
  • prebacivanje odgovornosti: "Drugi su krivi za to što se dogodilo."
  • konzervativnost: "Ne trebam nove informacije. Znam sve što trebam znati. "
  • poricanje: "To zbilja nije problem."
  • stereotipi: "Takvi su ti ljudi svi isti. Njima ne možeš vjerovati."
  • crno-bijelo razmišljanje: "Ili ću stvarno uspjeti, ili ću potpuno propasti."
  • pretjerivanje: "To je najgora stvar koja mi se ikad dogodila."
  • nelogičko razmišljanje: "Prijatelj me uvijek moraju podržati bez obzira što ja napravim, inače nisu stvarni prijatelji."
  • pripisivanje svojih problema 'lošoj karmi': "Uvijek nekako ispadne da mi se događaju loše stvari bez obzira što napravim."
KRITERIJI RACIONALNO MIŠLJENJE IRACIONALNO MIŠLJENJE
činjenice odgovara činjenicama, tj. onome što se objektivno dogodilo zasniva se na iskrivljenim tumačenjima činjenica
emocije dovodi do pozitivnih emocija dovodi do negativnih emocija
ciljevi omogućuje, olakšava postizanje kratkoročnih i dugoročnih ciljeva interferira s našom sposobnošću postizanja ciljeva, blokira nas
interakcije pomaže u održavanju ili poboljšavanju sposobnosti interakcije s drugima interferira s uspješnom interakcijom s drugima
zaštitaomogućuje nam da se zaštitimo od svih prijetnji našoj tjelesnoj ili emocionalnoj, materijalnoj i sl. dobrobiti omogućuje samo privremenu i preograničenu zaštitu od stvari koje nas ugrožavaju
planoviolakšava nam poduzimanje akcija, određivanje planova koji će nam pomoći u rješavanju nekog problema onemogućuje nam poduzimanje akcija i planiranje i ostvarivanje planova
Izvor: Grasha, A. F. (1998.). Practical Applications of Pschychology, Harper Collins College Publishers.

Vezani članci
Percepcija

Neurastenija

Neurastenia (neurasthenia) je oblik (psiho)neuroze, odnosno duševnog poremećaja lakšeg stupnja kod kojeg je cjelokupna tjelesna i duševna sposobnost umanjena, a da ne postoje nikakve bolesne promjene u tijelu. Također ga nazivamo kronični sindrom umora.
Osoba se tuži na povećan umor nakon duševnog ili i nakon manjeg tjelesnog napora,
udružen sa smanjenim učinkom na poslu ili kod kuće, te
poteškoće koncentracije, razdražljivost, napetost, tjelesnu slabost, iscrpljenost, nemogućnost opuštanja.
Osjećaju i vrtoglavicu, tenzijsku glavobolju, opću nestabilnost, te često hipersomniju.

Neurasteniji su svojstveni znaci (simptomi): težina u glavi, razni bolovi u glavi, vrtoglavica, svrbež, drhtanje, trnci u udovima, znojenje, osjećaj težine i slabosti u tijelu, srčane smetnje, pomanjkanje apetita, smetnje u mokrenju, zatvor stolice.

Najučestaliji duševni znaci bolesti su:
umor na radu, posebno umnom, osjećaj radne nesposobnosti, smanjena koncentracija i pamćenje, preosjetljivost, razdražljivost, mrzovoljnost, bezvoljnost i smetnje u snu.

Razvoju te bolesti pogoduju neprekidna duševna uzbuđenja koja nastaju u raznirn sukobima - u braku, na radnom mjestu, zbog prevelikih osobnih ambicija i sl. Bolesnici koji pate od te bolesti neprekidno su u strahu da će ih netko zapostaviti i prestići.

U MKB-10 klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema neurasteniji je dodijeljena šifra F48.0.

Vezani članci
Psihosomatika
Psihosomatika i stres

Tjelesni poremećaji na koje znatno utječu psihološki faktori

Gastrointestinalni (nausea (mučnina), indigestija, diarrhea (proljev), konstipacija, abdominalna bol)
  • peptički ulcer (peptički ulkus), 
  • ulcerativni kolitis (ulcerozni kolitis), 
  • sindrom iritabilnog crijeva 
Kardiovaskularni
  • koronarna bolesti srca, 
  • esencijalna hipertenzija, 
  • aritmije
Respiratorni
  • sindrom hiperventilacije 
  • bronhalna astma 
Neurološki
  • migrenozna glavobolja 
Imunološki
  • autoimune bolesti – sistemski lupus eritematosus, reumatoidni artritis, perniciozna anemija
  • alergijski poremećaji 
  • karcinom – stres, osjećaj beznadnosti i depresivnost 

Ulkusna bolest 
- Gastrični, duodenalni i akutni posttraumatski stresni ulcer imaju različitu etiologiju
- Mirsky: faktori za razvoj ulkusne bolesti: visoki stres, konstitucija, visoka pepsinogena sekrecija, psihološki konflikt (zavisnost)

Ulcerativni kolitis
- Velika učestalost obiteljskog nasljeđa i genetska sklonost
- Egzacerbacija ovisi o psihološkom stresu, a remisija o suportu (neriješeno žalovanje npr. godišnjice smrti)
- Pridružene osobine: Nezrelost, neodlučnost, povučenost, strah od ili stvarni gubitak značajnih osoba, savjesnost

Mukozni kolitis (iritabilni ili spastični kolon, psihogena diareja) 
- Okolinski stres
- Anksioznost i depresivnost

Koronarna bolest
- Genetika, dijetalni režim, pušenje, visoki krvni tlak, debljina, smanjenje tjelesne aktivnosti
- Tip A uzorak: Kompetitivnost, ambicija, želja za uspjehom, nedostatak strpljenja, osjećaj da vrijeme curi, žurba, neprijateljski stav, grubi nagli govor i geste

Arterijska hipertenzija
- Konflikt pasivno-ovisnih i agresivnih tendencija
- Potiskivanje neprijateljstva 
- Način reakcije na stres

Aritmije 
- Bezrazložni strah
- Anksioznost 
- Okolinski stres 
- Simpatikus, 
- Sinus tahikardija, 
- Paroksizmalna atrijalna tahikardija, 
- Ventrikularna ektopična izbijanja

Respiratorni poremećaji
(uzdasi, zijevanje, izdasi - izrazi dosade, iznenađenja, težine…) (sigh, yawn, gasp) 

Bronhalna astma
- Genetička osjetljivost potaknuta alergijama i infekcijama 
- Stres
- Ambivalentni odnosi djeteta i hiperprotektivne majke
- "plač za majkom"

Hiperventilacija 
- Anksioznost do panične atake
- Povećava se dubina i frekvencija udaha
- Respiratorna alkaloza, parestezije, karpopedalni spazam

Vezani članci
Psihosomatika

Psihosomatika i stres

Psihosomatski su oni poremećaji čiji su simptomi uzrokovani mentalnim procesima.
  • Ako medicinska egzaminacija ne može naći organski ili fizički uzrok, ako poremećaj nastane kao rezultat emocionalnih uvjeta (ljutnje, anksioznosti, depresije, krivnje)
  • Interakciju izmežu psiholoških faktora i imunog sustava proučava psiho-neuro-imunologija. 
  • Psihosomatski simptomi pokazuju kako ljudsko tijelo može kreirati fizičke simptome kao kompenzaciju za deficijenciju odnosa (na primjer, hipnozom inducirana alergijska reakcija indicira da je imuni odgovor osobe dramatično promijenjen tijekom intenzivnog odnosa tijela i psihe) 
  • Često su psihosomatski poremećaji uzrokovani vanjskim faktorima ili ulogama. 
  • Ozbiljan stres uzrokovan na radnom mjestu, u vezama i obitelji je poznat kao uzrok bolova u abdomenu, glavobolja, inkontinencije, gubitka kose, ...

Psihosomatika je disciplina koja se bavi utjecajem stresa na organizam.
  • Psihosomatske bolesti su bolesti izazvane stresom, uz trajna oštećenja tjelesnih sustava i organa,
  • Psihosomatski poremećaji su funkcionalni poremećaji izazvani stresom, ali bez trajnih oštećenja tjelesnih sustava i organa. 
Mogu zahvatiti različite organske sustave.
Pored stresa, značajnu ulogu imaju nasljedni i čimbenici okoliša, koji čine određeni organski sustav osjetljivijim na djelovanje stresa.
Izbor primjerenih strategija suočavanja sa stresom značajno produžuje život oboljelih i skraćuje razdoblje oporavka.
Po zdravlje je najgore izbjegavanje suočavanja, što dugoročno povećava doživljaj stresa

Pojedinci se razlikuju u strategijama suočavanja sa stresom:
  • primarnom kognitivnom procjenom osoba procjenjuje značaj događaja za svoju dobrobit, a 
  • sekundarnom procjenjuje mogućnost kontrole nad stresnom situacijom. 
Američki psiholog Lazarus, tvorac kognitivne teorije stresa, razlikuje dvije osnovne skupine strategija suočavanja sa stresom, koje proizlaze iz sekundarne kognitivne procjene:
  • Kada osoba procijeni da može uspješno kontrolirati situaciju, koristi aktivne, problemu usmjerene strategije; 
  • u protivnom se okreće emocijama usmjerenim strategijama suočavanja, koje služe smanjenju stresnog doživljaja. 
Emocionalni stres utječe na tijek bilo koje kronične bolesti, ali je pogrešno zaključiti da jedino stres uvjetuje nastanak ili pogoršanje.
Naročito je to teško dokazati u slučajevima tzv. psihosomatskih bolesti i poremećaja, koji se određuju tj. definiraju kao:
- bolesti (ako dovode do trajnih oštećenja tjelesnih sustava ili organa), ili 
- poremećaji (ako ne dovode do trajnih oštećenja, već privremene disfunkcije) izazvani stresom. 

Usprkos značajnom napretku u istraživanju psihosomatskih bolesti, znanstvenici još uvijek ne znaju što ih uzrokuje. 
Istraživanja pokazuju kako se radi o složenom međudjelovanju niza čimbenika: naslijeđenih gena, imunološkog sustava, mikroorganizama i okolišnih čimbenika, koji uz stres čine određeni organski sustav osjetljivijim na njegovo negativno djelovanje.
Dokazana je važnost trajanja stresnih situacija tj. da dugotrajni stres (ne i kratkotrajni) nosi veći rizik za ponovno javljanje simptoma već ranije prisutnih psihosomatskih bolesti. 

Što je normalni odgovor na stres?

Stanje tzv. negativnog stresa općenito izaziva uglavnom negativne osjećaje (strah, ljutnju, tugu, bijes i sl.) koji utječu na tjelesne funkcije. 
Bez obzira radi li se o tjelesnoj ili psihičkoj ugroženosti ili povredi, tj. traumi, verbalnom ili socijalnom izazovu, izabiremo jednu od dvije osnovne strategije: borbu ili bijeg.
U stanju borbe ili bijega ("fight-or-flight"), ubrzavaju se disanje i rad srca, šire se zjenice, pojačava se znojenje, raste krvni tlak, to je reakcija koja omogućava organizmu djelotvornije suočavanje s izazovom. 
Prestankom opasnosti, parasimpatička aktivnost vraća tijelo u stanje ravnoteže, smanjujući krvni tlak, usporavajući rad srca i disanje te pojačavajući rad želuca i crijeva.
Takva je reakcija u redu ako ne izazove iscrpljenje organizma, no opasna ako je neadekvatnog intenziteta u odnosu na doživljenu traumu.

Po zdravlje je najgore izbjegavanje suočavanja, što dugoročno povećava doživljaj stresa i utječe na razvoj bolesti. Tada se lako pridruži i izostanak socijalne podrške, adekvatnog medicinsko-psihološkog pristupa i utjecaj prethodnih traumatskih iskustava.
Često ne možemo izbjeći stresne situacije, prisiljeni smo suočiti se s njima i pokušati ih nadvladati. 
Pojedinci se razlikuju u strategijama suočavanja sa stresom. Kada osoba procijeni da može uspješno kontrolirati situaciju, koristi aktivne, problemu usmjerene strategije; u protivnom se okreće strategijama koje su emocionalno usmjerene i koje nisu tako uspješne u smanjenju stresnog doživljaja. 

Vezani članci

Rang životnih kriza


  • Gubitak voljene osobe ... 100
  • Razvod braka ... 90
  • Odlazak u zatvor ... 80
  • Odlazak u mirovinu ... 75
  • Gubitak zaposlenja ... 70
  • Prva ili zadnja godina fakulteta ... 63
  • Trudnoća ... 60 
  • Teža bolest ili ozljeda ... 53
  • Ulazak u brak ... 50
  • Problemi u odnosu s drugim osobama ... 45
  • Teže novčane poteškoće ... 40
  • Smrt bliskog prijatelja ... 40
  • Teže nesuglasice u  obitelji ... 40
  • Promjena mjesta boravka ... 30
  • Uzimanje srednje velikog kredita ... 28
  • Problemi sa šefom ili učiteljem ... 27
  • Izvanredno vlastito postignuće ... 25
  • Pad na ispitu ... 25
  • Povećanje ili smanjenje broja odnosa s partnerom ... 20
  • Promjena radne okoline ... 20
  • Promjena jelovnika ... 20
  • Promjena ritma budnosti  i spavanja ... 18
  • Okupljanje šire obitelji ... 15
  • Manja bolest ili ozljeda ... 15
Za izračunavanje STUPNJA STRESA zbrajaju se bodovi iz svih izvora:

< 150 bodova - relativno mali stres
150 - 300 bodova - srednje jak stres
> 300 bodova - stres jakog intenziteta

Promjene koje tijekom stresa nastaju u organizmu (lučenje adrenalina i kortizola) zu pozitivne ukoliko su kratkotrajne, no ukoliko traju predugo, oslabljuju organizam i čine ga podložnim obolijevanju od raznih bolesti.

Vezani članci
Neuroza




Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More