- Ako medicinska egzaminacija ne može naći organski ili fizički uzrok, ako poremećaj nastane kao rezultat emocionalnih uvjeta (ljutnje, anksioznosti, depresije, krivnje)
- Interakciju izmežu psiholoških faktora i imunog sustava proučava psiho-neuro-imunologija.
- Psihosomatski simptomi pokazuju kako ljudsko tijelo može kreirati fizičke simptome kao kompenzaciju za deficijenciju odnosa (na primjer, hipnozom inducirana alergijska reakcija indicira da je imuni odgovor osobe dramatično promijenjen tijekom intenzivnog odnosa tijela i psihe)
- Često su psihosomatski poremećaji uzrokovani vanjskim faktorima ili ulogama.
- Ozbiljan stres uzrokovan na radnom mjestu, u vezama i obitelji je poznat kao uzrok bolova u abdomenu, glavobolja, inkontinencije, gubitka kose, ...
Psihosomatika je disciplina koja se bavi utjecajem stresa na organizam.
- Psihosomatske bolesti su bolesti izazvane stresom, uz trajna oštećenja tjelesnih sustava i organa,
- Psihosomatski poremećaji su funkcionalni poremećaji izazvani stresom, ali bez trajnih oštećenja tjelesnih sustava i organa.
Pored stresa, značajnu ulogu imaju nasljedni i čimbenici okoliša, koji čine određeni organski sustav osjetljivijim na djelovanje stresa.
Izbor primjerenih strategija suočavanja sa stresom značajno produžuje život oboljelih i skraćuje razdoblje oporavka.
Po zdravlje je najgore izbjegavanje suočavanja, što dugoročno povećava doživljaj stresa
Pojedinci se razlikuju u strategijama suočavanja sa stresom:
- primarnom kognitivnom procjenom osoba procjenjuje značaj događaja za svoju dobrobit, a
- sekundarnom procjenjuje mogućnost kontrole nad stresnom situacijom.
- Kada osoba procijeni da može uspješno kontrolirati situaciju, koristi aktivne, problemu usmjerene strategije;
- u protivnom se okreće emocijama usmjerenim strategijama suočavanja, koje služe smanjenju stresnog doživljaja.
Naročito je to teško dokazati u slučajevima tzv. psihosomatskih bolesti i poremećaja, koji se određuju tj. definiraju kao:
- bolesti (ako dovode do trajnih oštećenja tjelesnih sustava ili organa), ili
- poremećaji (ako ne dovode do trajnih oštećenja, već privremene disfunkcije) izazvani stresom.
Usprkos značajnom napretku u istraživanju psihosomatskih bolesti, znanstvenici još uvijek ne znaju što ih uzrokuje.
Istraživanja pokazuju kako se radi o složenom međudjelovanju niza čimbenika: naslijeđenih gena, imunološkog sustava, mikroorganizama i okolišnih čimbenika, koji uz stres čine određeni organski sustav osjetljivijim na njegovo negativno djelovanje.
Dokazana je važnost trajanja stresnih situacija tj. da dugotrajni stres (ne i kratkotrajni) nosi veći rizik za ponovno javljanje simptoma već ranije prisutnih psihosomatskih bolesti.
Što je normalni odgovor na stres?
Stanje tzv. negativnog stresa općenito izaziva uglavnom negativne osjećaje (strah, ljutnju, tugu, bijes i sl.) koji utječu na tjelesne funkcije.
Bez obzira radi li se o tjelesnoj ili psihičkoj ugroženosti ili povredi, tj. traumi, verbalnom ili socijalnom izazovu, izabiremo jednu od dvije osnovne strategije: borbu ili bijeg.
U stanju borbe ili bijega ("fight-or-flight"), ubrzavaju se disanje i rad srca, šire se zjenice, pojačava se znojenje, raste krvni tlak, to je reakcija koja omogućava organizmu djelotvornije suočavanje s izazovom.
Prestankom opasnosti, parasimpatička aktivnost vraća tijelo u stanje ravnoteže, smanjujući krvni tlak, usporavajući rad srca i disanje te pojačavajući rad želuca i crijeva.
Takva je reakcija u redu ako ne izazove iscrpljenje organizma, no opasna ako je neadekvatnog intenziteta u odnosu na doživljenu traumu.
Po zdravlje je najgore izbjegavanje suočavanja, što dugoročno povećava doživljaj stresa i utječe na razvoj bolesti. Tada se lako pridruži i izostanak socijalne podrške, adekvatnog medicinsko-psihološkog pristupa i utjecaj prethodnih traumatskih iskustava.
Često ne možemo izbjeći stresne situacije, prisiljeni smo suočiti se s njima i pokušati ih nadvladati.
Pojedinci se razlikuju u strategijama suočavanja sa stresom. Kada osoba procijeni da može uspješno kontrolirati situaciju, koristi aktivne, problemu usmjerene strategije; u protivnom se okreće strategijama koje su emocionalno usmjerene i koje nisu tako uspješne u smanjenju stresnog doživljaja.
Vezani članci
