...

Psihosomatika

Problem odnosa između tijela, duha i duše je star koliko i ljudska misao, kao medicina.

Od Aristotela, do  Juliana Huxleya, medicinska znanost i biologija traže zajedničku integrativnu formulu.
Problem je to i moderne psihosomatske medicine, zahvaljujući radu Christiana Friedricha Nassea (1778.-1851.) i Maximiliana Jacobija (1775.-1858.), njemačkog psihijatra, koji je prvi popularizirao termin  'psihosomatski poremećaj' u dvadesetim godinama devetnaestog stoljeća.

Od tada, ovaj termin je postajao staromodan i bio odbacivan više puta. Kao rezultat neprekidnih diskusija, on je konačno izbačen i iz američke i međunarodne klasifikacije duševnih bolesti.
  • Prvo izdanje američkog Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-I, 1952)  uključilo je koncept psihosomatske medicine pod terminom 'psihosomatski poremećaj'. 
  • Drugo izdanje (DSM-II, 1968) odredilo je ove poremećaje kao 'psihofiziološki autonomni i visceralni poremećaji'. 
  • Ovi su termini izbrisani i zamijenjeni novim, koji glasi 'psihički faktori koji utiču na fizička oboljenja' u kasnijim izdanjima istog priručnika (DSM-III, 1980; DSM-III-R, 1987 i DSM-IV, 1994) 
  • Deseta revizija Međunarodne klasifikacije oboljenja (ICD-10) je uklonila termin 'psihosomatski poremećaji' i zamijenila ga sa 'psihički i ponašajni faktori povezani sa poremećajima ili oboljenjima klasifikovanim na drugom mjestu'. 
  • ICD-10 je prva revizija u kojoj se Svjetska zdravstvena organizacija odrekla klasičnog termina 'psihosomatski'.
F 54 psihološki čimbenici koji djeluju na zdravstveno (tjelesno) stanje - 
u vezi s drugamo svrstanim poremećajem ili bolesti

SPECIFIČNE I NESPECIFIČNE TEORIJE PSIHOSOMATIKE

1. SPECIFIČNE TEORIJE tj. teorije emocionalne specifičnosti (psihičke ekspresije blokiranih emocija) izvedene su iz studija ličnosti pacijenata s peptičkim ulcerom, koronarnom bolesti i karcinomom.
Freud – teorija psihološkog konflikta  i konverzivnih reakcija
Dunbar – specifične nesvjesne crte osobnosti uzrokuju specifične psihosomatske poremećaje
Franz Alexsander – teorija specifičnog nesvjesnog konflikta uzrokuje specifične poremećaje autonomno inerviranih organa. Prolongirana napetost producira fiziološki poremećaj.

2. NESPECIFIČNE TEORIJE - odgovor na stres kao uzrok poremećaja

HORMON STRESA KORTIZOL utječe na različite organe, slijedi AKTIVACIJA HIPOFIZNO-ADRENALNE OSI (tzv. OPĆI ADAPTACIJSKI SINDROM) :
  • NEUROFIZIOLOŠKE REAKCIJE:  
    • ALARM (SHOCK)
    • OTPOR (ADAPTACIJA NA STRES) 
    • ISCRPLJENOST 
  • PSIHOLOŠKE REAKCIJE:
    • BORBA - BIJEG (pobuđenje simpatikusa, povećana produkcija epinefrina i nor-epinefrina, raste puls i napetost mišića)
    • POVLAČENJE - KONZERVACIJA (reakcija na gubitak, metabolizam se usporava, čuva se energija, smanjuje puls, temperatura, povećana mogućnost infekcija, veća učestalost smrti...)
S. Freud: psihološki problem je simbolički manifestiran u tjelesnom

KONFLIKT je po Freudu uzrok nastanka neuroza.
1. Konflikt je širok pojam koji služi označavanju situacija u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije (ponašanja, osjećaji). Npr. istodobnog privlačenja i odbijanja ili npr. izići u grad ili učiti...
2. INTRAINDIVIDUALNI konflikt = unutar čovjeka u situacijama kada se zbog različitih razloga ne možemo odlučiti što da činimo jer su motivi, ciljevi ili načini reagiranja nespojivi.
Rješenje konflikta je trojako: 
  1. postizanje cilja, 
  2. odustajanje od cilja, 
  3. kompromis (ili stabilna ravnoteža kada se zaustavimo na nekoj udaljenosti od cilja ("oko vruće kaše").
DISOCIJATIVNO = znači da se određeni aspekt ličnosti odvojio (disocirao) od ustaljene organizacije i obrazaca ponašanja i potisnuo u nesvjesno, tako da se uklonio visoko anksiozni sadržaj.
Te osobe žele pobjeći od konflikta, otuđuju se ili izoliraju afekt, i ne pokazuju simptom javno svima

za razliku od drugih, koje su KONVERZIVNE = imaju simptom koji je zapravo maskirana želja, dogodila se konverzija, te pretvaranje u tjelesne simptome uz poremećaj funkcije.

Franz Alexander

Konstitucionalni predisponirajući faktori su uključeni u nastanak poremećaja.

Tip A ličnosti

Agresivna uključenost u kroničnu, neprestanu borbu za postizanjem sve višeg i višeg u sve manje i manje vremena i, ako je potrebno, protiv suprotnih nastojanja drugih stvari ili ljudi.
U sjevernoameričkoj kulturi takve se karakteristike obično jako cijene i pozitivno se vežu uz ambiciju i uspješno stjecanje materijalnih dobara.
A Tipovi
  1. su stalno u pokretu, hodanju i brzo jedu;
  2. osjećaju nestrpljivost kad je u pitanju brzina kojom se odvija većina događaja;
  3. teže razmišljanju ili obavljanju dvije ili više stvari istovremeno;
  4. ne mogu se nositi sa slobodnim vremenom;
  5. opsjednuti su brojevima, mjereći svoj uspjeh po tome koliko je svega što su stekli.
A Tipovi su brzi radnici budući da naglašavaju kvantitetu nad kvalitetom.
U menadžerskim položajima, A Tipovi prikazuju svoju kompetitivnost radeći prekovremeno i, ne tako rijetko, donoseći loše odluke jer ih donose prebrzo. 
A Tipovi su također relativno kreativni. Zbog svoje brige za kvantitetu i brzinu, kod suočavanja s problemima se pouzdaju 
u prethodna iskustva. Neće rezervirati vrijeme potrebno za razvoj novih rješenja za nove probleme.
Rijetko mijenjaju svoje odgovore na specifične izazove u svojem miljeu; stoga, njihovo ponašanje je lakše predvidjeti 

KLASIČNI PSIHOSOMATSKI POREMEĆAJI kod A Tipa ličnosti:
-  Bronhalna astma  F54 i J45.- 
-  Reumatoidni artritis
-  Ulcerativni kolitis F54 i K51.- 
-  Esencijalna hipertenzija
-  Dermatitis (neurodermitis) F54 i L23-L25
-  Tireotoksikoza 
-  Duodenalni peptički  ulkus F54 i K25.- 

Tip B ličnosti
  • nikad ne pate od osjećaja vremenske hitnosti i nestrpljivosti koja ju prati;
  • ne osjećaju potrebu ni prikazati ni raspravljati o svojim postignućima ili podvizima osim ako situacija ne traži takvo izlaganje;
  • igraju se radi zabave i opuštanja, a ne da bi ispoljili svoju superiornost po bilo koju cijenu;
  • mogu se opustiti bez grižnje savjesti.
B Tipovi su oni koji u konačnici uspijevaju doći do vrha.
Veliki prodavači su obično A Tipovi; viši direktori su obično B Tipovi.
A Tipovi kvalitetu svog uloženog napora podlože njegovoj kvantiteti.
Promaknuća u korporativnim i profesionalnim organizacijama "obično prije idu onima koji su mudri nego onima koji su samo užurbani,
prije onima koji su taktični nego onima koji su neprijateljski nastrojeni i
prije onima koji su kreativni nego onima koji su samo okrenuti natjecateljskim borbama."
(Autor: prim.mr.sc.Elvira Koić, dr.med.)

Vezani članci
Psihosomatske bolesti i poremećaji
Razlika između psihosomatskih i somatoformnih poremećaja
Psihosomatika i stres

...



Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More