Psihologija i psihijatrija: histerija

Treća etapa u razvoju psihijatrije obilježena je nastojanjem da se zaštiti i sam bolesnik, kojem se humanije pristupa. Postepeno se formira i liječnički stalež. Uvode se neki oblici zaštite duševnih bolesnika.

Ta faza naziva se prvom psihijatrijskom revolucijom, a počinje u doba francuske revolucije djelovanjem psihijatra Pinela, koji je doslovno oslobodio duševne bolesnike iz lanaca, 1793.g.

Mada i dalje postoji zanimanje "čuvara ludih", oni ipak brinu i o prehrani, zdravlju i osnovnoj higijeni pacijenata. Medicinsko osoblje tog vremena educira se upoznavanjem opisa kliničkih slika pojedinih duševnih bolesti. U 19.st. postepeno raste zanimanje za duševno zdravlje i poremećaje, koji se različito tumače. Npr. Lombroso i Morel smatraju da su duševne bolesti - degenerativni procesi , a Griesinger da su to bolesti mozga. Mesmer proučava hipnozu, okultizam i tzv. "životnjski magnetizam".
Postepeno se razvija psihijatrija kao djelatnost.
Bleuler uvodi pojam shizofrenije, Kraepelin pokušava sastaviti klasifikaciju, Charcot se bavi hipnozom, Brener histerijom, Korsakow proučava demencije...

Prve bolnice. Azili za duševne bolesnike.

Franz Mesmer (1734.-1815.) naučava o hipnozi, okultizmu i animalnom magnetizmu
Franz Joseph Gall (1758.-1828.) osniva frenologiju
Samuel Hahmemann (1755.-1843.) osnivač homeopatije
Moritz Romberg (1795.-1873.) - autor prvog prikaza živčanih bolesti
Guilliaume Douchenn de Boulogne (1806.-1875.) - prvi je opisao mnoge neurološke bolesti, uveo elektroterapiju živčanih bolesti
Jean Martin Charcot (1825.-1893.) - istraživanja o histeriji
Griesinger (1817.-1868.) - duševne bolesti su bolesti mozga
Westphal (1833.-1890.), Meynert (1835.-1882.) i Wenicke (1848.-1905.) - istražuju neuropatološke osnove duševnih poremećaja
Emil Kraepelin (1856.-1926.) - prva moderna klasifikacija duševnih bolesti (1901.), osobito je proučio shizofreniju i manično-depresivnu psihozu
Bleuler - uvodi pojam shizofrenije
Morel (1809.-1873.) i Cesare Lombroso (1836.-1909.) - studije o geniju ludilu i zločinu, smatraju da su duševne bolesti degenerativni procesi
psihoanaliza - Sigmund Freud (1856.-1936.), Alfred Adler (1870.-1937.), Karl Gustav Jung (1875.-1961.)