...

Razlika između psihologa i psihijatra

Ljudi često smatraju da kod psihologa idu "normalni ljudi koji imaju neke probleme" dok kod psihijatra idu "oni koji su ludi". To su, međutim, predrasude...

Hipokratova zakletva

Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem, Higijeom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze...

Kako kontrolirati emocije?

Emocije se mogu kontrolirati samo indirektno, na način da se izbjegavaju situacije u kojima se javljaju nepoželjne emocije. Je li to uvijek moguće?...

Što je psihoterapija?

Psihoterapija je liječenje psihičkih poremećaja i bolesti psihogenog porijekla bez uporabe lijekova. No, to je isuviše dobra metoda da bi se njena upotreba ograničila samo na bolesne...

Različita stanja svijesti

Snovi odražavaju stanje našeg organizma, mogu biti povezani s realnom dnevnom situacijom, strahovima, željama, frustracijama. No, koje je njihovo značenje?

Psihijatrijske ustanove


1)  Psihijatrijske bolnice:
  • Specijalizirane – sadrže i gerijatrijske odjele (za stare osobe), kao i odjele za tzv. kronične duševne bolesnike, koji su u dugom ili trajnom boravku, te forenzičke ili sudske odjele (Rab, Ugljan, Popovača, Jankomir, Vrapče.)
  • Psihijatrijski odjeli pri općim bolnicama
  • Psihijatrijske sveučilišne Klinike (Klinika za psihijatriju Rebro, Klinika za psihološku medicinu Rebro, Klinička bolnica Vrapče, Klinika za psihijatriju „Sestre milosrdnice“ Vinogradska, Klinička bolnica Dubrava, te Klinike u Osijeku, Rijeci i Splitu).
  • Ustanove za duševno nedovoljno razvijenu i teško odgojivu djecu i omladinu (u nas je takva bolnica u Zagrebu - Kukuljevićeva, Radnički dol, te na Goljaku).
  • Ustanove za parcijalnu hospitalizaciju:
    • dnevne bolnice (pacijent je tijekom dana u bolnici, a noću kod kuće)
    • noćne bolnice (pacijenti dolaze izvan radnog vremena)
    • prijelazne ustanove (half way houses), su posebno organizirane kuće koje služe adaptaciji bolesnika na svakodnevicu
    • vikend bolnice (hospitalizacija preko vikenda, ili dnevna bolnica za vikend)
2) Izvan-bolničke psihijatrijske ustanove:
  • specijalizirani dispanzeri (za dječju psihijatriju, alkoholizam i ovisnosti, PTSP);
  • psihijatrijske polikliničke ambulante (opće ili specijalizirane);
  • savjetovališta (opća - za mentalno zdravlje ili  specijalizirana - za alkoholizam, bračna, dječja);
  • smještaj duševnog bolesnika u tuđu obitelj;
  • zaštitne radionice za liječenje i rehabilitaciju, pomoćne ili specijalne škole ili školski razredi;
  • klubovi liječenih bolesnika, na načelu grupnih socioterapijskih metoda liječenja (KLA, AA )
3) Ostale socijalno-zdravstvene ustanove:
  • starački domovi, tj. gerijatrijske ustanove;
  • kazneno-popravne ustanove, za psihičke bolesnike koji su došli u sukob sa zakonom;
  • interventne službe (npr. za Centri za prevenciju suicida, centri za krizna stanja:
    • za suicidalne: 01-2333-233
    • besplatni telefon stradalnicima Domovinskog rata 088-88-00)
Dom za psihički bolesne odrasle osobe
Zakonom je uređeno da se skrb izvan vlastite obitelji osigurava psihički bolesnoj odrasloj osobi, kojoj nije potreban smještaj u bolnici, a skrb joj se ne može pružiti u vlastitoj obitelji.
U Republici Hrvatskoj djeluje 15 domova koje zbrinjavaju navedenu kategoriju korisnika u kojima je smješteno 3.175 osoba (2008.g.).
Prilikom planiranja izgradnje ove vrste doma poseban problem  predstavlja lokalna sredina koja pruža otpor za izgradnjom na svom području iz razloga što postoje predrasude glede navedene kategorije osoba.

Vezani članci
Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama

Anamneza i status psihijatrijskog bolesnika


Jeste li se ikada upitali zašto vam liječnici postavljaju mnoštvo naizgled nevažnih pitanja nakon što ste im se obratili za pomoć radi nekog od poremećaja mentalnog zdravlja? Govorim o psihijatrima, u prvom redu onima koji zaprimaju pacijente na liječenje u bolničkoj ustanovi, ali i onima kod kojih dolazite na ambulantno liječenje. Cilj je njihovog "detektivskog ispitivanja i pravljenja bilješki" postavljanje točne dijagnoze kako bi vaše liječenje započelo što prije i bilo što efikasnije a takav razgovor odnosno podatke koje liječnik uzima od pacijenta nazivamo ANAMNEZA.

Anamneza (anamnesis) je riječ grčkog porijekla i znači sjećanje. Ona podrazumijeva razgovor sa bolesnikom u cilju prikupljanja svih informacija koje su bitne za otkrivanje stvarne prirode bolesti i točno postavljanje dijagnoze. Svi podaci dobijeni na ovaj način, zajedno s podacima dobivenim tijkom fizičkog pregleda i dopunskih ispitivanja, se bilježe u formular koji se zove povijest bolesti.
Anamneza u okviru povijesti bolesti sadrži sljedeće dijelove:
generalije, glavne tegobe, sadašnja bolest, ranije bolesti, ispitivanje o sadašnjem stanju (anamneza po sistemima), osobna anamneza, obiteljska anamneza, socijalno-epidemiološki podaci i anamnezni zaključak.
  • Obiteljska anamneza
  • Prenatalna i perinatalna anamneza 
  • Rano djetinjstvo
  • Predškolsko doba 
  • Školsko doba i adolescencija
  • Odrasla dob 
  • Podaci o sadašnjoj bolesti – osnovni razlog traženja pomoći, razvoj psihopatoloških pojava, mogući povod njihovog nastajanja, podaci o prijašnjim liječenjima, prijašnje tjelesne bolesti, detaljan prikaz sadašnjih psihičkih i tjelesnih smetnji.
Anamneza je osnova i najvažniji dio dijagnostičkog postupka i mnoge bolesti se mogu dijagnosticirati već na osnovi dobro uzete anamneze.

Psihički status

Opis bolesnika
Izgled i držanje (zapušten, dostojanstven, ponizan).
Ponašanje i psihomotorika (manirirano, teatralno).
Govor (ubrzan, usporen, glasan, tih, eholaličan).
Odnos prema ispitivaču (srdačan, nedistanciran)

Afektivitet
Raspoloženje (vedro, tužno, uplašeno, tjeskobno).
Način iskazivanja osjećaja (suzdržan, eksplozivan).        
Adekvatnost (adekvatan, neadekvatan).

Mišljenje
Tijek (ubrzan, usporen, disociran, perseveracije, blokovi).
Sadržaj (sumanute ideje veličine, proganjanja, krivnje).

Opažanje
Iluzije, pseudohalucinacije, halucinacije (vidne, slušne, mirisne, tjelesne).

 Svijest
Kvantitativna (somnolencija, sopor, koma),
Kvalitativna (delirantna, smetena).

Orijentacija
U mjestu, vremenu, prostoru, drugim osobama i vlastitoj osobi.

Pamćenje
Za svježe i za stare događaje, konfabulacije.

Koncentracija

Inteligencija i naobrazba
U odnosu na prosjek njegove sredine.

Rasuđivanje
Sposobnost procjenjivanja posljedica svojih postupaka.

Uvid
Stupanj svijesti o svojoj bolesti (nijekanje, drugi je kriv, intelektualni uvid, kompletni uvid).

Evo kako izgleda jedan uobičajeni "upitnik" temeljem kojega se postavlja psihijatrijska dijagnoza:
Br. boravka
Br. povijesti bolesti, med. dokumentacije i sl.
Liječnik:
Način dolaska na odjel (dežurni ili nedežurni dan, po prethodnom dogovoru ili na vlastiti zahtjev, premještaj s drugog odjela i sl.). Da li posjeduje medicinsku dokumentaciju ili ne, da li je ordinirana urgentna terapija ili ne.
Vanjski izgled bolesnika pri prijemu, opće držanje, ponašanje. Uspostavljanje kontakta s okolinom. Izraz, mimika, gestikulacije. Brzina i način reagiranja na poziv liječnika. Mjesto obavljanja razgovora.
ANAMNEZA:
Obiteljska anamneza: Obratiti pažnju na duševne bolesti u obitelji (kriminalitet, alkoholizam, epi-napadaji). Ispitati način života šireg obiteljskog kruga. Posvetiti pažnju čudacima u obitelji, slaboumnima, socijalno zapuštenima.
Anamneza - autoanamneza: podaci se uzimaju od porođaja (da li je bio težak, da li je bilo komplikacija). Bolesti, smetnje prehrane u prvoj godini, kada je prohodao, progovorio, pojava eventualnih grčeva, konvulzija. Povrede glave u djetinjstvu. Ponašanje djeteta: svojeglavo, nervozno, plačljivo. Osnovna škola (gdje), kasnije školovanje, pubertet.
Anomalije ponašanja: lijenost, asocijalnost, svojeglavost, strašljivost, pavor et enuresis nocturna. Zarazne bolesti. Stav prema društvu, poslu, obitelji. Kriminalitet ili neki drugi oblik društvenog konflikta. Brak, djeca i odnos prema njima. Javna djelatnost.
Početak i razvitak sadašnje bolesti, redoslijed simptoma, razlog dolaska u bolnicu. Ispitivanje sumanutih ideja i obmana osjetila, promjene raspoloženja, eventualno odbijanje hrane, nasilni ispadi, otpor, organski simptomi. Postojanje alkoholizma, uzimanje sredstava za uživanje. Spolne bolesti. Stav pacijenta prema hospitalizaciji.
Sve žalbe bolesnika (npr. bol u trbuhu i sl.) potrebno je provjeriti. Uvijek potrebno pred sobom imati cjelokupnu ličnost sa svim tjelesnim i psihičkim pojavama. Apetit, libido, potencija, stolica i mokrenje.
Posjedovanje vozačke dozvole i oružja.
Status somaticus: visina, težina, uhranjenost, antropološki tip.
Glava: veličina, oblik, anomalije rasta i razvoja. Uši i nos. Ždrijelo i zubalo. Izlazišta kranijalnih živaca.
Vrat: veličina i oblik, palpacija limfnih čvorova, pregled štitne žlijezde.
Toraks: svedenost, simetričnost, respiratorna pomičnost. Perkutorni i auskultatorni nalaz.
Srce: akcija, tonovi, šumovi, puls, tlak.
Abdomen: stjenka, palpatorni nalaz. Jetra, slezena.
Ekstremiteti: edemi, trofičke promjene, pulzacije art. dorsalis pedis i tibialis posterior.
Status neurologicus:Glava: konfiguracija, osjetljivost na palpaciju i perkusiju.
Kralješnica: zakrivljenost, osjetljivost na palpaciju, perkusiju i uzdužno opterećenje. Šija.
Držanje glave, trupa, ekstremiteta.
Hod sa zatvorenim očima, naprijed, nazad i po ravnoj crti. Romberg (tendencija pada, na koju stranu?). Znakovi pareze, gruba motorna snaga (uredna, reducirana). Aktivne kretnje (opseg, snaga, brzina i pokretljivost).
Muskulatura: eutrofična, eutonična ili postoji spasticitet, rigor, atrofije, hipotrofije. Pokusi koordinacije (prst - nos, peta - koljeno). Cerebralni živci. Njuh i okus (aproksimativno). Sluh i vid (metoda konfrontacije i bilateralnog simultanog podraživanja).
Bulbomotorika (eventualni strabizam, diplopije, nistagmus?). Zjenice.
Mimična muskulatura, voljno i afektivno izražavanje. Artikulacija i gutanje, odizanje mekog nepca pri fonaciji. Uvula. Jezik - položaj, atrofija, fascikulacije.
Refleksi: kornealni, konjunktivalni. Trbušni u sve tri etaže. Brahioradijalni, bicepsa i tricepsa. RPT i RAT.
Patološki refleksi ?
Senzibilitet: površinski i duboki osjet.
Psihički profil: vanjski izgled bolesnika. Neupadljiv, upadljiv, uredan, zapušten, neuredan, raščupan, neobrijan, neopran, neobičnog izgleda, nakićen, gol itd.
Stanje svijesti:Pri svijesti, zanesene svijesti, somnolentan, soporozan, sumračan, delirantan, opće držanje i ponašanje: kontakt očuvan, dobro ga uspostavlja i održava ili ga pacijent odbija. Može biti miran ili pristupačan ili nemiran, agitiran. Hoda naokolo. stalno govori i brblja. Može biti ukočen, mutističan, tek kontakt nemoguć.
Izraz lica i mimika: izraz lica vedar veseo ili ukočen, taman i izražava očajanje, tugu, brigu ili oprezan ili ravnodušan. Izraz lica također može izražavati srdžbu, besputnost, besciljnost, tjeskobu, strah, radost. Lice poput maske, paramimija (mimika nije adekvatna).
Gestikulacija: adekvatna normalnom ili patološkom raspoloženju ili mišljenju. Neadekvatne - nerazumljive i bizarne kretnje, stereotipija, patološke hiperkineze. gestikulacije su kod depresije spore, a kod manije živahne. Ako se izražava pokretima suprotnim raspoloženju govorimo o parakinezama.
Orijentacija: orijentiran u prostoru i osobama, potpuno ili djelomično. Naročito može biti oštećena prostorna i vremenska orijentacija. Raspoloženje: manično, hipomanično, depresivno. Adekvatno, neadekvatno u odnosu na situaciju i mišljenje. Može izražavati naglost i bijes, razdražljivost. Javljaju se patološki afekti, afekt otupjelosti, labilnost. Promjena psihomotorike povezana je s promjenom afekta. Živahnost, neumjerenost, ukočenost, sapetost. Prisilno držanje, pokreti bez gracija, nespretni, stupor, drhtanje, ataksičnost, ambivalencija, abulija, eksplozivni i impulzivni pokreti, agresija, sugestibilnost.
Poremećaji mišljenja: formalni i sadržajni: bijeg ili bujica ideja, fragmentirano, disocirano, kočeno mišljenje, zatvaranje, inkoherentno, rascjepkanost, okolišanje, prisilne misli, fobički simptomi precijenjene misli. Mogu postojati pored megalomanskih i nihilističke misli, paranoidne ideje, ideje odnosa, samouništenje. Oduzimanje i nametanje misli.
Obmane osjetila: iluzije, halucinacije, pseudohalucinacije, elementarni glasovi, (akoazmi i foneme). Glasne misli.
Ispitivanje intelektualnih funkcija: pušta se bolesnik da sam priča i donosi svoje zaključke i stavove. Ispitivanje na nivou ispitanika, njegovog znanja, zvanja i sl. Pri tome voditi računa o trenutačnom raspoloženju (pokusi zapamćivanja troznamenkastog broja).
Psihologijsko testiranje:
Psihički profil: pri svijesti, uredno orijentiran u vremenu, prostoru i osobama. kontakt se dobro uspostavlja i održava. Izraz lica: (opisati). Mimika: (opisati). Govor - glasnoća, u dijalektu ili ne, brz, spor, uredne modulacije i artikulacije. Na pitanja daje adekvatne odgovore (odgovori realni i irealni), modificirani (zaobilazni). Spontano producira (opisati).
Raspoloženje: opisati. Afektivni raport se dobro uspostavlja ili ne uspostavlja. Tok mišljenja uredan i opisati prema kliničkoj slici. Sadržaj mišljenja, sumanute misli, obmane osjetila (primjećuje se ili negira navode iz heteroanamneze o njihovom postojanju). Pažnja i shvaćanje: opisati. Pamćenje. Intelektualni nivo (odgovara naobrazbi jednostavne osobe). Agresivan je ili nije. Suicidalne tendencije (ne primjećuje se ili po anamnestičkim podacima nisu ni postojale). Ima ili nema uvid u svoje stanje.
Kod alkoholičara: verbalno kritičan prema abuzus, kritičnost površna, motivacija za posao. (piše se uz sadržaj mišljenja !!!). Kod pregleda surađuje ili ne.
Radna dijagnoza: ...

Vjerojatno ćete u tekstu naići na neke stručne izraze koje vam nisu sasvim razumljive pa njihovo značenje možete potražiti na stranici MedLex: Medicinski leksikon, rječnik i medicinska enciklopedija

Vezani članci
Dijagnostika

Pristup i njega: Zabrinutost obitelji


Medicinska sestra:
Pristup duševnom bolesniku i njega
Dg: Zabrinutost obitelji
  • Cilj: smanjenje zabrinutosti obitelji
  • Intervencije: edukacija o tijeku, terapiji, prognozi bolesti 
  • Evaluacija: smanjena zabrinutost obitelji
Vezani članci
Pristup duševnom bolesniku

Pristup i njega: Mogućnosti pada zbog djelovanja psihofarmaka


Medicinska sestra:
Pristup duševnom bolesniku i njega
Dg: Mogućnosti pada zbog djelovanja psihofarmaka
  • Cilj: bolesnik neće pasti
  • Intervencije: polagano ustajanje uz pomoć, pratnja pri hodu, pomoć pri aktivnostima (oblačenje, higijena)
  • Evaluacija: bolesnik nije pao
Vezani članci
Pristup duševnom bolesniku

Pristup i njega: Nuspojave medikamentne terapije


Medicinska sestra:
Pristup duševnom bolesniku i njega
Dg: Nuspojave medikamentne terapije
  • Cilj: nuspojave će biti uočene čim se pojave (salivacija, febrilitet)
  • Intervencije: konstantno i hitno obavještavanje liječnika
  • Evaluacija: Nuspojave su uočene čim su se pojavile
Vezani članci
Pristup duševnom bolesniku

Pristup i njega: Suicidalost


Medicinska sestra:
Pristup duševnom bolesniku i njega
Dg: Suicidalnost
  • Cilj: bolesnik neće pokušati suicid ili će biti spriječen pri pokušaju
  • Intervencije: konstantan nadzor, ukloniti oštre predmete, metalne predmete, poveske, psihološka pomoć
  • Evaluacija: bolesnik nije pokušao suicid
Vezani članci
Pristup duševnom bolesniku
Hitna (urgentna) stanja u psihijatriji

Pristup i njega: Povučenost


Medicinska sestra:
Pristup duševnom bolesniku i njega
Dg: Povučenost
  • Cilj: bolesnik će komunicirati s grupom u kojoj se nalazi
  • Intervencije: Psihološka pomoć i poticaj na komunikaciju
  • Evaluacija: bolesnik komunicira s grupom
Vezani članci
Pristup duševnom bolesniku

Pristup i njega: Nesanica


Medicinska sestra:
Pristup duševnom bolesniku i njega
Dg: Nesanica
  • Cilj: bolesnik će primiti ordiniranu terapiju 
  • Intervencije: strpljiv pristup uz nagovaranje, pri čemu treba osigurati dovoljno vremena, prividno fiksiranje zbog davanja ordinirane terapije 
  • Evaluacija. Bolesnik je primio ordiniranu terapiju.
Vezani članci
Pristup duševnom bolesniku

Pristup i njega: Odbijanje terapije


Medicinska sestra:
Pristup duševnom bolesniku i njega
Dg: Odbijanje terapije
  • Cilj: bolesnik će primiti ordiniranu terapiju
  • Intervencije: strpljiv pristup uz nagovaranje, pri čemu treba osigurati dovoljno vremena, prividno fiksiranje zbog davanja ordinirane terapije
  • Evaluacija. Bolesnik je primio ordiniranu terapiju.
Vezani članci
Pristup duševnom bolesniku

Pristup i njega: Odbijanje hrane


Medicinska sestra:
Pristup duševnom bolesniku i njega
Dg: Odbijanje hrane
  • Cilj: bolesnik će pojesti obrok u potpunosti, samostalno ili uz pomoć osoblja
  • Intervencije: strpljiv pristup, osigurati hranu koju voli, privlačno servirati hranu, začini, topla hrana, pomoć pri rezanju, sonda
  • Evaluacija: uzima hranu
Vezani članci
Pristup duševnom bolesniku

Pristup i njega: Zapuštanje higijene


Medicinska sestra:
Pristup duševnom bolesniku i njega
Dg: Zapuštanje obavljanja osobne higijene i higijene odjeće i obuće
  • Cilj: bolesnik će redovito obavljati osobnu higijenu, samostalno ili uz pomoć osoblja
  • Intervencije: nagovor uz strpljivost i osiguranje dovoljno vremena, osigurati pribor, prostor, privatnost, kontrola pri obavljanju higijene
  • Evaluacija: bolesnik redovito obavlja osobnu higijenu, svakodnevno mijenja odjeću, nosi prikladnu obuću
Vezani članci
Pristup duševnom bolesniku

Pristup i njega: Agresivnost


Medicinska sestra:
Pristup duševnom bolesniku i njega
Dg: Agresivnost
  • Cilj: bolesnik neće ozlijediti sebe ni druge
  • Intervencije: konstantan nadzor, ukloniti oštre predmete, poveske
  • Evaluacija: nema ozljeda
Vezani članci
Pristup duševnom bolesniku

Pristup i njega: Psihopatološki poremećaj


Medicinska sestra:
Pristup duševnom bolesniku i njega
Dg: Psihopatološki poremećaj (mišljenja, percepcije i td.)
  • Cilj: bolesnik se neće iscrpsti niti ozlijediti sebe ili druge 
  • Intervencija: konstantni nadzor, evidencija patoloških manifestacija, ukloniti oštre predmete, strpljiv pristup, poveske 
  • Evaluacija: nema ozljeda
Vezani članci
Pristup duševnom bolesniku
Psihoza

Pristup duševnom bolesniku


INTERVJU

Razgovor s bolesnikom (intervju) temeljni je dijagnostički postupak u psihijatriji.
Medicinska sestra i psihijatar moraju kontrolirati transfer i kontratransfer kako bi očuvali svoj profesionalni identitet i funkciju i upravljali odnosom liječnik - bolesnik.
Poželjne osobine navedenog medicinskog osoblja: visoki stupanj tolerancije prema agresiji, sposobnost svladavanja straha, strpljivost, suosjećajnost, uvažavanje tuđeg mišljenja i tolerancija tuđih etičkih načela te političkih i religioznih uvjerenja.

Oblici intervjua
  • nedirektivni (nestrukturirani) - ispitivač nije pasivni promatrač nego zainteresiranošću, gestama, parafrazama i traženjem dodatnih objašnjenja i neverbalnom komunikacijom, ohrabruje bolesnika u razgovoru i indirektno ga usmjerava
  • direktivni (strukturirani) - osigurava precizne podatke na razini činjenica i na razini doživljaja, koje su potrebne za postavljanje dijagnoze.  
TJELESNI I NEUROLOŠKI PREGLED
  • Sastavni dio dijagnostičkog pristupa bolesniku.
  • Može biti uvod u razgovor kod bolesnika koji skreću pozornost na tjelesne smetnje.
  • Kod paranoidnih bolesnika  treba prvo steći izvjesno povjerenje.
  • Neurološkim pregledom utvrđuje se stanje živčanog sustava.  
OSTALI FAKTORI OD ZNAČENJA ZA PRISTUP DUŠEVNOM BOLESNIKU
  • Uvjeti u kojima se bolesnik pregledava 
    • tiha i sigurna soba, sigurna distanca od bolesnika s mogućnošću uzmaka. To umiruje i omogućava normalan tijek razgovora.
  • Bilježenje podataka 
    • bilježiti na pregledan način; što više podataka zapamtiti pa ih kasnije ubilježiti; izbjegavati bilježenje podataka koji bi bolesnika mogli  politički, pravno ili moralno kompromitirati;
  • Razgovor s bolesnikovom okolinom
    • primijeniti strukturirani intervju.
Pristup i njega - primjeri prema dijagnozi:

Dg: Psihopatološki poremećaj (mišljenja, percepcije i td.)
Dg: Agresivnost
Dg: Zapuštanje obavljanja osobne higijene i higijene odjeće i obuće
Dg: Odbijanje hrane
Dg: Odbijanje terapije
Dg: Nesanica
Dg: Povučenost
Dg: Suicidalnost
Dg: Nuspojave medikamentne terapije
Dg: Mogućnosti pada zbog djelovanja psihofarmaka
Dg: Zabrinutost obitelji

Vezani članci
Anamneza i status psihijatrijskog bolesnika

Terapijski odnos između medicinske sestre i bolesnika


Medicinska sestra bi trebala sama sebi odgovoriti na slijedeća pitanja:
  • Uživam li uistinu pomagati ljudima, bez potrebe za moći ili dobiti za sebe?
  • Je li mi prihvatljiva uloga "sluge" osobi u nevolji, tj. ne biti rob ili niže biće, već osjećati zadovoljstvo pomaganja i činjenja dobra. (Nagrada za dobro djelo je u samom dobrom djelu, a ne u plaći.)
  • Mogu li se bez obzira na okolnosti odnositi prema bolesniku kao prema gostu? (Sestra je uspješna onoliko koliko je bolesnik zadovoljan.)
  • Koliko sam otvoren/-a prema ljudima i koliko mogu prihvatiti njihovu različitost? Koliko smo tolerantni i koliko možemo svoje mišljenje zadržati za sebe?
  • Mogu li biti istovremeno odlučan/-na i ljubazan/-a?
Terapijski odnos sestra - bolesnik može imati povoljan, lječidbeni učinak, tj. biti u funkciji liječenja bolesnika, a ako nije tako onda se negativno odražava pa ga zovemo antiterapijskim procesom, ili je neutralan, kada nema nikakvog rezultata. 
Terapijski odnos se gradi kroz terapijske komunikacije s pacijentom, ali i s drugim članovima tima (liječnici, socijalni radnici, psihlog, druge sestre, obitelj i prijatelji bolesnika). Uloge su suprotne, ali komplementarne: jedna strana traži pomoć, a druga je može pružiti. 
Osim na svjesnoj razini komunikacija se odvija i na dubokoj, nesvjesnoj razini. Označena je nekim sposobnostima, kao što su npr.:
  • Empatija i simpatija - sposobnost podijeliti i razumjeti tuđe emocije, uz pozitivnu naklonjenost toj osobi.
  • Biti na raspolaganju bolesniku, imati dovoljno vremena baviti se njime.
  • Steći povjerenje, bliskost i doživljaj sigurnosti.
  • Suradnja. Izbjegavati ovisnost pacijenta, težiti njegovom osamostaljivanju.
  • Profesionalnost. Ne smije se dozvoliti da se problemi medicinske sestre prelamaju preko bolesnika, već se ona mora ponašati sa stručnim i znanstvenim načelima svoga posla, držati se termina i obaveza, poštovati tuđa prava, kulturno se odnositi, kontrolirati svoje reakcije, racionalno se ponašati kad pokazuje kritiku, ljubav, divljenje ili mržnju.
  • Individualni pristup, jer svako ima svoju posebnost.
  • Polaziti iz pozitivne egzistencijalne pozicije: Ja sam OK, ti si OK.
  • Etika. Usmjeriti se na dobrobit bolesnika.
  • Komunikacija je zapravo razmjena poruka. Treba paziti da one ne budu parcijalne, kontaminirane, etiketirajuće, sarkastične, negativne usporedbe, optužujuće, prijeteće ili ucjenjujuće.
  • Komunikacija zadovoljava i neke potrebe, kao što su potreba za stimulacijom, za kontaktom, pripadanjem i ljubavlju, za priznanjem, za sigurnošću, za strukturiranjem i osmišljavanjem vremena, za moći, za slobodom, za samoaktualizacijom.
  • Komunikacijski problemi koji blokiraju komunikacije: proturječje, kritizerstvo, moraliziranje, ismijavanje i postiđivanje, držanje lekcije, prijetnja.
mr.sc. Elvira Koić

Vezani članci
Sestrinska skrb na psihijatrijskom odjelu

Sestrinska skrb na psihijatrijskom odjelu


Prvi susret medicinske sestre s bolesnikom može biti od velikog značaja za kasniji tijek liječenja. Zato ga sestra treba ljubazno pozdraviti i predstaviti mu se, te ga zamoliti da se i on/ona predstavi. Razgovor treba voditi s ciljem boljeg međusobnog upoznavanja, stvaranja ozračja opuštenosti, povjerenja, iskrenosti i empatije, tako da bolesnik doživi da ga medicinsko osoblje razumije i da mu želi pomoći.

Zatim se prelazi na intervju kako bi se mogla postaviti tzv. sestrinska dijagnoza, odnosno odrediti psihički status bolesnika.
  1. Procjenjuje se izgled, držanje i ponašanje pacijenta. Treba utvrditi da li je ponašanje povezano s normalnom ili promijenjenom sviješću, 
    • svrsishodno ili dezorganizirano i besciljno, 
    • predvidivo ii impulzivno, 
    • ekstravagantno ili prihvaćeno od drugih, 
    • poticano od drugih ili je vođeno vlastitom motivaciojm, 
    • je li hiperaktivno, agitirano ili 
    • hipoaktivno ili normoaktivno.
  2. Analizira se verbalna komunikacija, tj. brzina govora, intonacija, ritam, rječitost, jakost glasa, neobični obrasci i bizarni sadržaji. 
    • Postoji li mutizam, afazija, igre riječi, rimovanje, perseveracija..
  3. Analiza neverbalne komunikacije, geste, mimika lica uobičajena ili oskudna, pogled, da li izbjegava ili gleda u sugovornika, kretnje glave. 
  4. Procjena stanja svijesti, pažnje, mišljenja, pamćenja. Kako se kontakt uspostavlja, daje li adekvatne podatke o sebi i drugima, je li orijentiran u prostoru, vremenu, prema sebi i drugima, pitati ga o postojanju obmana osjetila, pratiti spontano ponašanje pacijenta...
  5. Procjena raspoloženja i voljnih funkcija. Pretpostaviti agravaciju (preuveličavanje), simulaciju (prikazivanje lažnih simptoma), ili disimulaciju (prikrivanje simptoma).
  6. Fizički status
  7. Socijalni status
Sestrinska dijagnoza je iskustvena, radna dijagnoza i u svezi je s daljim postupcima sestre.
Npr.: agresivnost = nasilna neprimjerena aktivnost koja povređuje i oštećuje.
  • anksioznost, anoreksija, depresivnost, hiperaktivno ponašanje, histerična reakcija, impulzivnost, kognitivni deficit, krivnja, žalovanje, manija, nemogućnost samoskrbi, "noncompliance" = nepridržavanje terapijskih uputa, nedolaženje na preglede, neuzimanje farmakoterapije, nevoljkost prema daljnjem liječenju, nuspojave, perceptivni poremećaj, poremećaj svijesti, obiteljski problemi, ritualno ponašanje, seksualna provokativnost, simulacija, socijalna izolacija, strah, suicidalnost, sumnjičavost, zlouporaba alkohola ili drugih psihoaktivnih tvari.
Nakon postavljanja dijagnoze, planira se intervencija.
Potrebno je stalno provjeravati rezultate postignutog kako bi se promijenili ciljevi ili načini intervencije, tj. strategija ili taktika liječenja.

Vještine medicinske sestre - tehničara
  1. VJEŠTINA NJEGOVANJA
  2. VJEŠTINA DAVANJA TERAPIJE
  3. VJEŠTINA DAVANJA INFORMACIJA - uvijek treba nuditi nadu, poticati ga da se bori i aktivno sudjeluje u liječenju, bez praznih obećanja i lažne nade i grubosti istine, mada je treba reći ali na primjeren način, a sve u funkciji terapijskih komunikacija. Posao medicinske sestre nije predviđati ishod bolesti nego se boriti za zdravlje i kvalitetniji život.
  4. VJEŠTINA SOCIJALIZACIJE - sestra treba biti osposobljena sudjelovati u socijalnim i društvenim aktivnostima, društvenim igrama, organiziranju zabavnih aktivnosti, izleta... kako bi se pacijenti relaksirali, razvijali povjerenje u socijalni milje.
  5. VJEŠTINE ZAŠTITE - u slučaju kada pacijent predstavlja opasnost po sebe i okolinu (suicidalni, agresivni, delirantni, sumračne svijesti), potrebno ga je fiksirati, ne za kaznu, već za pomoć. Potrebno je pravovremeno uočiti predelirantna stanja i potencijalnu opasnost. Sestra mora biti uz fiksiranog bolesnika.
  6. VJEŠTINA OPSERVIRANJA I PRIKUPLJANJA INFORMACIJA - pri primitku, obratiti pažnju na fizičko stanje, higijenu, tlak, puls, temperaturu, disanje, boju kože, pokretljivost, dok spava, pri ustajanju, u vrijeme podjele lijekova, u vrijeme objeda, aktivnosti, u vrijeme posjeta, fiziološke funkcije, suradljivost...
  7. VJEŠTINE KOMUNICIRANJA
    • Tri su stila komuniciranja: 
      • Agresivni - narušavajući prava drugih. 
      • Pasivni - očekuju od drugih da pogode njihove želje i misli. 
      • Asertivni stil je najpoželjniji, to su osobe koje znaju kako ostvariti ono što žele uvažavajući druge i u skladu s realitetom.
    • Poruka koju sestra odašilje pacijentu treba biti direktna, otvorena; pravovremena, jasna, kongruentna. Treba izbjegavati dvostruke poruke, usmjeriti se na jednu stvar u određenom trenutku, činiti jasnu razliku između činjenica koje se uviđaju i naših stavova, biti jasan u željama i emocijama. Poruka treba biti istinita, i podržavajuća.
  8. VJEŠTINA SLUŠANJA
    • Aktivno slušanje, slušanje s empatijom, otvorenost, svjesno slušanje, zamijetiti poremećaje u govoru...
  9. VJEŠTINE STVARANJA TERAPIJSKOG ODNOSA
  10. VJEŠTINA SAVJETOVANJA - cilj je ohrabriti pacijenta da sam donosi vlastite odluke i iznalazi rješenja, izbjegavati dati gotove upute. Treba raščlaniti problem, uočiti mouguća rješenja, odluku.
  11. VJEŠTINA SUGESTIJE I PERSUAZIJE (NAGOVARANJA) - sugestijom potaknuti kreativnost, npr. pri sociookupacionim tehnikama, nagovaranje npr. da pojede obrok, uzme lijek, dođe na sastanak terapijske zajednice. Mirno, strpljivo,uporno i odmjereno, blago, popustljivo i nježno.
  12. VJEŠTINA VOĐENJA MALE GRUPE. Medicinska sestra na psihijatrijskom odjelu treba biti osposobljena voditi malu grupu usmjerenu na određeni zadatak, cilj, koji se postavina početku rada grupe, ugovorom i konsenzusom svih članova grupe.
  13. VJEŠTINA STVARANJA TERAPIJSKOG ODNOSA
Medicinska sestra bi trebala sama sebi odgovoriti na slijedeća pitanja:
  • Uživam li uistinu pomagati ljudima, bez potrebe za moći ili dobiti za sebe?
  • Je li mi prihvatljiva uloga "sluge" osobi u nevolji, tj. ne biti rob ili niže biće, već osjećati zadovoljstvo pomaganja i činjenja dobra. (Nagrada za dobro djelo je u samom dobrom djelu, a ne u plaći.)
  • Mogu li se bez obzira na okolnosti odnositi prema bolesniku kao prema gostu? (Sestra je uspješna onoliko koliko je bolesnik zadovoljan.)
  • Koliko sam otvoren/-a prema ljudima i koliko mogu prihvatiti njihovu različitost? Koliko smo tolerantni i koliko možemo svoje mišljenje zadržati za sebe?
  • Mogu li biti istovremeno odlučan/-na i ljubazan/-a?
mr.sc. Elvira Koić

Vezani članci
Terapijski odnos između medicinske sestre i bolesnika

Etika vrlina


Polovicom prošlog stoljeća začetnica modernog sestrinstva Florence Nightingale u svoj model tog zanimanja ugradila je i neke etičke komponente.

Ona je pod utjecajem etike vrlina, odnosno jedne od etičkih teorija koja je zacijelo u njeno vrijeme bila popularna - od svojih sljedbenica zahtijevala i "moralnu čistoću".

Njene su nurses predstavljale idealan spoj majke i domaćice koje su se posvetile "uzvišenom cilju činjenja dobrog".
Kao takve, morale su posjedovati i brojne vrline kao što su: odgovornost, urednost, hrabrost, prisebnost, požrtvovnost, radinost, nježnost i pokornost liječniku.

Vezani članci
Etika sestrinstva i liječništva

Hipokratova zakletva


Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem, Higijeom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze. 
Svoga ću učitelja ovog umijeća štovati kao svoje roditelje, davat ću mu što mu u životu bude potrebno, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, poučavat ću ih bez ugovora i plaće. 
Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju, moja djeca i djeca mojega učitelja. 
Učit ću i đake koji se budu ugovorom obvezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugog. 
Svoje propise odredit ću po svojim moćima i znanju na korist bolesnika i štitit ću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu.
Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet.  
Isto tako neću ženi dati sredstvo za pometnuće ploda.  
Čisto ću i pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. 
Neću operirati bubrežne kamence, nego ću to prepustiti drugima, koji se time bave. 
U koju god kuću stupim radit ću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih.  
Što pri svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u odnosu s ljudima, koliko se ne bude smjelo javno znati, prešutjet ću i zadržat ću tajnu. 
Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i uspješna umjetnost, neka steknem slavu i ugled kod ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno.



Vezani članci
Etika sestrinstva i liječništva
Etika vrlina

Etika sestrinstva i liječništva

Etika (od gr. ethos = običaj, navada, značaj, ćud; znanost o moralu)
Moral (lat. mos, moris = navika, običaj; skup pravila nekog društva o sadržaju i načinu međusobnih odnosa)
  • Etika je grana filozofije koja određuje razliku između dobrog i lošeg ponašanja odnosno postupaka, tj. etika je znanost o moralu.
  • Medicinska etika dio je bioetike s društvenim i biologijskim komponentama u jednakim dijelovima.
  • Medicinska deontologija (znanost o dužnostima) proučava i uspostavlja dužnosti i obveze zdravstvenih djelatnika i pokriva moral.
ETIČKI KODEKS je zbirka pravila i načela. U začecima ga nalazimo kod:
- Hipokrat, grčki liječnik, 4.st.p.n.e.
- Moses Maimonides 12. St. židovski liječnik i filozof
- Amatus Lusitanus, 16.st., portugalski liječnik

Danas postoje:
- Ustav
- Zakon o zdravstvenoj djelatnosti
- Zakon o zaštiti duševnih bolesnika
- Međunarodne deklaracije
- Međunarodni etički kodeksi
- Etički kodeksi medicinskih stručnih i profesionalnih društava

Profesionalna pogreška proizlazi iz pogrešne odluke.
Profesionalna krivnja proizlazi iz stručne pogreške (vitium artis), nehumanog postupka ili nemara.

Etičke dvojbe u odnosu medicinske sestre i bolesnika:
- obveze i prava medicinskog osoblja
- prava i obveze bolesnika
- etika terapijskog odnosa

Nova postignuća u tehnologiji i znanosti postavljaju etičko-moralna pitanja, koja se mogu podijeliti u tri skupine:
  • na početku života: to su pitanja o početku ljudskog, individualnoga i osobnog života; genetski inženjering; kontracepcija; pobačaj; prirodno planiranje obitelji
  • u naponu života: koja su prava i dužnosti na području zdravlja i bolesti; presađivanje organa prirodnih ili umjetnih sa leša ili od živih; pokusi na zdravim, bolesnim, zatvorenicima…
  • na kraju života: pitanje smisla života, patnje, smrti; održavanje života, eutanazija ili umiranje s ljudskim dostojanstvom; definicija i kriterij ljudske smrti
Bio-medicinska načela dijelimo u četiri skupine:
  1. poštivanje autonomnosti (načelo koje zahtijeva poštivanje sposobnosti donošenja odluka samostojnih osoba),
  2. neškodljivost (načelo koje zahtijeva da se drugima ne nanosi zlo),
  3. dobročinstvo (skup načela koja zahtijevaju da spriječimo štetu, omogućimo dobrobit i odmjerimo dobrobit u odnosu na opasnost i cijenu) i
  4. pravednost (skup načela koja zahtijevaju ravnomjernu i poštenu raspodjelu dobrobiti, opasnost i cijene).
Bioetički i zdravstveno-pravni aspekti unutar psihijatrije mogu se sagledati u slijedećem djelokrugu:
  • dijagnosticiranje psihičkih poremećaja i liječenje duševnih bolesnika; 
  • dragovoljni pristanak na liječenje i problemi vezani uz to; 
  • prisilni, nedragovoljni prijam u bolnicu i 
  • nedragovoljno zadržavanje na liječenju; 
  • zaštita građanskih i ostalih prava duševnih bolesnika; 
  • kazneni postupak 
  • i zaštita prava mentalno oboljelih prijestupnika. 
Etika u sestrinskoj praksi 

Medicinske sestre sudjeluju u donošenju etičkih odluka.
Susreću se s etičkim problemima:
- u njezi umirućih bolesnika
- pitanje eutanazije (gr. eu-thanatos = lijepa, dostojna smrt)
- povjerljivost i čuvanje medicinske tajne
- etička pitanja transplantacije
- etička komponenta komuniciranja (suosjećanje)
- liječenje Jehovinih svjedoka

Bitno je imati na umu i sljedeće važne čimbenike:
- Religijski utjecaj na razvoj etike
- Feministička etika i sestrinstvo
- Profesionalni odnosi liječnika i sestara
- Etička pitanja odnosa s kolegama
- Budućnost sestrinskog poziva

ETIKA VRLINA

U odnosu na pacijenta razvilo se nekoliko etičkih modela i metoda:
  • tzv. "odvjetnički model"” (advocacy model) (u kojem sestra igra ulogu pacijentovog zaštitnika, pacijent postaje "klijent"), ili
  • tradicionalni tzv. “vojnički model”
  • metoda pozivanja na autoritet
  • metoda pozivanja na suglasnost
  • intuitivna metoda
  • Sokratova dijalektička metoda
  • kazuistička, metoda analize slučaja
Profesionalne etike – liječništvo i sestrinstvo – ETIČKI KODEKSI
  • Etički kodeks Hrvatskog udruženja medicinskih sestara (HUMS) (1995.g.)
  • Etički kodeks Međunarodnoga sestrinskog udruženja (ICN)
  • Etički kodeks Udruženja američkih medicinskih sestara (ANA)
  • Suplement načela medicinske etike (APA, 1973) obrađuje odnos psihijatar – bolesnik, izobrazbu psihijatra, ugovornu praksu, vođenje dokumentacije bolesnika.
  • Havajska deklaracija (WPA, 1997) obrađuje prava i obveze bolesnika i psihijatra, pravo bolesnika na informiranje, informirani pristanak, prisilnu hospitalizaciju itd.
  • Ženevska deklaracija 
  • Internacionalni kodeks medicinske etike
  • Lisabonska deklaracija (Prava pacijenata)
  • Helsinška deklaracija 
  • Izjava o medicinskoj etici u slučajevima katastrofe
  • Pravila u vrijeme oružanih sukoba
  • Deklaracija o nezavisnosti i profesionalnoj slobodi liječnika 
  • Deklaracija o ljudskim pravima i osobnoj slobodi medicinskih radnika 
  • Madridska deklaracija o profesionalnoj autonomiji i samoregulaciji
  • Deklaracija Rancho Mirage o medicinskoj edukaciji
  • Deklaracija 5. Konferencije Svjetskog medicinskog udruženja o medicinskoj edukaciji
  • Izjava o akademskim sankcijama i bojkotima
  • Tokijska deklaracija
  • Malteška Deklaracija o štrajku glađu
Vezani članci
Etika vrlina

Humor: lijekovi



Na čemu si Ti?
Vezani članci
Doktor

Držanje, ponašanje i vanjski izgled


DRŽANJE I PONAŠANJE
  • spontano (neupadno) - prva vanjska manifestacija (može biti povezano s psihopatologijom)
  • sapeto, tjeskobno, uplašeno
  • drsko, nadmeno, agresivno (shizofreni nisu nužno agresivni, ali paranoidni jesu)
  • teatralno, namješteno - netko se namješta u svakoj pozi (npr. pije čaj i namješta ruku)
  • bizarno - izvitopereno (npr. osoba s OKP-om mora lupiti s kišobranom određeni broj puta prije
  • nego uđe u tramvaj) - stepenica ozbiljnije od teatralnog
  • submisivno - osoba stalno podilazi (stalno smatra da je liječnik u pravu i prihvaća sve prijedloge)
  • ukočeno - katatonija = forma shizofrenije gdje je jedan dio muskulature ukočen
  • najteži slučaj je kad osoba ima karakteristike sva tri oblika (istovremeno ili se mijenjaju kroz vrijeme) 
  • obratiti pažnju na to kako bolesnik ulazi u sobu, kako pozdravlja, kako sjeda… 
    • depresivni bolesnik: sputan, nespontan, ukočen
    • manični bolesnik: nesputan (nedistanciran), teatralan, važan
    • shizofreni bolesnik: teatralan, bizaran, sputan
    • manični bolesnik nije bizaran kao shizofreni, on je teatralan (npr. naklon, ljubim ruke...)
VANJSKI IZGLED
  • uredan (ne znači odsustvo psihičke bolesti)
  • zapušten (depresija, shizofrenija, bolesti ovisnosti) (npr. osjeti se smrad, neugodan zadah...)
  • izuzetno dotjeran, neprimjereno situaciji (shizofrenija, narcistički poremećaj ličnosti) 
  • upadljivo, neukusno obučen, s mnogo nepotrebnih detalja, napadno našminkan (manija) 
KONSTITUCIJA
- skup prirođenih osobina ljudskog organizma, koje se očituju u građi, obliku, načinu reagiranja, sklonosti prema bolestima
-  započeo Morel, a dovršio Kretchner
a)  leptoastenička
b)  piknička - veća šansa za depresiju - bipolarni poremećaj
c)  atletska
d)  displastička - povezana s neuralnim poremećajima (anomalije u rastu i razvitku)
- prve dvije su povezane s psihijatrijskim poremećajima

SOCIJALNO PONAŠANJE
  • kontakt s ispitivačem, pratnjom, subolesnicima - na temelju toga može se posredno zaključivati o psihopatološkim entitetima: 
    • ako netko uspije prevariti liječnike da su shizofreni iz nekih rentnih razloga, pravi shizofreni bolesnici se distanciraju od njih dok s drugim pravim shizofrenima ugodno komuniciraju i surađuju na zadacima (makar naravno nisu emocionalno vezani uz njih)
    • PTSP-ovci prvi prepoznaju i budu agresivni prema lažnima
      • PTSP-ovci se najčešće mogu podijeliti na:
        • a) oni koji u grupnom tretmanu žele samo one ljude koji su prošli što i oni
        • b) oni koji ne žele ljude koji su bili u takvoj situaciji (npr. u postrojbi, HV-i, civilne žrtve...)
  • uzimanje hrane, održavanje higijene, stav prema radu, prilagodba vanjskoj i bolničkoj sredini, (ne)prihvaćanje liječenja
Vezani članci
Anamneza i status psihijatrijskog bolesnika

Dijagnostika

BIOLOŠKI (MEDICINSKI MODEL)
  • opis simptoma
  • postavljanje dijagnoze (prema klasifikacijama)
  • razmatranje etiologije (mogućeg uzroka bolesti)
  • prepisivanje terapije
  • predviđanje
PSIHIJATRIJA I DRUGE MEDICINSKE DISCIPLINE
  • kliničko ispitivanje bolesnika
  • patoanatomski nalaz
  • animalni model → pandan nalaza  životinjskom svijetu
  • etiologija → proučavanje uzroka nekog poremećaja
  • dijagnostika
  • izlječenje - zalječenje
DIJAGNOZA U PSIHIJATRIJI I SOMATSKOJ MEDICINI
  • opisna (opisuje kliničku sliku): BAP (bipolarni afektivni poremećaj)
  • kategorijalna: shizofrenija
  • etiološka (objašnjava uzrok): krvarenje, upala (-itis), prijelom
PSIHIJATRIJSKI I TJELESNI SIMPTOMI
  • psihosomatika → pojava tjelesnog oboljenja koje je nastalo zbog nekih karakteristika ličnosti (koronarne bolesti kod tipa A ličnosti, ulkusna i ulcerozna bolest, arterijska hipertenzija, šećerna bolest, psorijaza, srčane bolesti, astma…)
  • somatopsihika → reakcija na ozbiljnu tjelesnu bolest (obrnuto od psihosomatike)
  • tjelesne bolesti koje imitiraju sliku psihičkog poremećaja → npr. hiperfunkcije štitnjače i koronarne bolesti dovode do anksioznosti; hipofunkcija štitnjače dovodi do depresije
  • moria → simptom frontalnog režnja kod kojeg osoba postaje naglo sklona crnom humoru (dobro je raspoložena, ali na morbidan način)
    • parijetalni režnjevi → depresija
    • temporalni režnjevi → paranoja

BOLEST - ZDRAVLJE
  • psihičko zdravlje → odsustvo bolesti, odnosno simptoma
  • psihička bolest → čovjek je bolestan ako ima simptome psihičke bolesti koji zadovoljavaju određene klasifikacijske kriterije (kravlje ludilo uzrokuje vrstu demencije) 
Vezani članci
Anamneza i status psihijatrijskog bolesnika

Osnovna terminologija u psihopatologiji


  • simptom = subjektivni znak bolesti
  • znak = objektivna promjena u ponašanju pojedinca
  • sindrom = skupina simptoma koja se javlja u bolesti
  • akutno = bolest ili stanje koja se pojavljuje naglo i kratko traje
  • kronično = perzistentna bolest ili stanje
  • primarni uzrok = za kojeg se pretpostavlja da je izazvao bolest
  • predisponirajući faktori = organizam ima predispozicije za razvoj bolesti
  • percipitirajući faktori = trigger faktori kao okidači bolesti
  • održavajući faktori = koji održavaju bolest
  • komorbiditet = istovremeno pojavljivanje dvije ili više bolesti
  • jatrogeni  = pod utjecajem lijekova
  • recidiv = povratak bolesti
  • remisija = poboljšanje zdravstvenog stanja
Vezani članci
Psihopatologija

Sunce, hvala ti...





Elemental
Male stvari

REMI:
Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo - zaljubit se u male stvari

Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari

Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne

REMI:
Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive - jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmijeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam

SHOT:
Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima

Vezani članci
Molitva Sioux Indijanaca

Molitva Sioux Indijanaca


Dozvoli da moje ruke pune poštovanja,
dotaknu stvari koje si Ti stvorio.
Izoštri moje uho da čuje Tvoj glas.
Učini me mudrom kako bih spoznala nauk, koji si Ti,
tajnovito stavio u svaki list, u svaki kamen.
Tražim snage, ali ne da bih nadjačala svoju braću,
nego da bih nadvladala svog najvećeg neprijatelja
samu sebe!

Bože, daj mi mirnoću da podnosim stvari
koje ne mogu promijeniti.

Bože, daj mi hrabrost da promijenim stvari
koje mogu promijeniti.

Bože, daj mi mudrost da razlikujem
jedno od drugog.

Neka ne molim da budem zaštićena od opasnosti,
već da se bez straha suočim s njom.

Neka ne molim za smirenje mog bola,
već za jako srce da ga savladam.

Neka ne tražim saveznike u životnoj borbi,
već da se oslonim na vlastite snage.

Nek ne preklinjem za spas od straha,
već za vjeru da osvojim svoju slobodu.

Vezani članci
Sunce, hvala ti...

Što je psihoterapija?


Psihoterapija je liječenje psihičkih poremećaja i bolesti psihogenog porijekla bez uporabe lijekova, tj. psihološkim metodama.

Međutim, često možemo čuti kako je psihoterapija isuviše dobra i ljekovita metoda da bi se njena upotreba mogla ograničiti samo na bolesne. Kao rezultat pravodobno provedenih psihoterapijskih postupaka i mentalno zdravi ljudi često postanu sretniji i zadovoljniji, sposobniji za bliskost, ljubav, seksualno funkcioniranje, uspješniji u učenju i obavljanju profesionalne djelatnosti, općenito rečeno, žive kvalitetnije.

Opće je poznato da svi u sebi nosimo neka neugodna događanja i sjećanja zaostala iz djetinjstva koja često nisu razriješena na pravi način.
Ovaj nedovršeni posao ponekad djeluje kao nesvjesna kočnica koja usporava i ograničava razvoj naše osobnosti.
Te nesvjesne kočnice psihoterapijom možemo otkloniti i time se osloboditi potencijalnih emocionalnih poremećaja ali i potaknuti razvojne procese i kreativne potencijale unutar naše psihičke strukture.

Drugim riječima, i mentalno zdravi ljudi psihoterapijom mogu naučiti kako kvalitetnije živjeti i biti uspješniji u obavljanju svojih uloga (profesionalnih, obiteljskih, bračnih, roditeljskih i sl.) a da pri tome očuvaju svoju psihičku stabilnost i duševno zdravlje - to je zapravo postupak psihoedukacije i mentalnog treninga a na nešto slično naići ćemo i pod nazivom Life Coaching.

O čemu će se na psihoterapijskom susretu razgovarati, ovisi prvenstveno o simptomima. Ponekad je potrebno porazgovarati o prošlosti (djetinjstvu, mladosti, obitelji) a ponekad se "liječenje" zasniva na podršci i terapijskim zadacima koji klijentu trebaju pružiti podršku kako bi prevazišao svoje probleme, npr. sram. Razmislimo: Govor i mišljenje su povezani. Ako smo iskreni kao kad razgovaramo s prijateljem, mi govorimo ono što i mislimo a naše ponašanje i osjećaji zasnovani su na našem mišljenju. Na psihoterapiji psihoterapeuti pronalaze, otkrivaju i osvješćuju klijentu nedovoljno zrele i neadekvatne načine mišljenja i navode ga (uče) da preispita svoje stavove, da konstruktivnije sagleda situaciju, izgradi zrelije načine razmišljanja. Kada klijent to postigne, počinje se osjećati i ponašati produktivnije i bolje, biva sretniji a simptomi nestaju. Uglavnom se sav rad ne završava na psihoterapijskoj seansi ili susretu već se često klijentu daju zadaci da nešto napravi ili da o nečemu razmišlja do sljedećeg susreta, čime se ubrzava efekt promjene.

Ljudi često pitaju koliko će im vremena trebati da im bude bolje. Obzirom da se radi o promjeni uvriježenih stavova i vrijednosti, odnosno o promjeni naučenog načina razmišljanja, svakako je potrebno određeno razdoblje za postizanje rezultata (niti lijekovima se čovjek ne izliječi za dva dana, zar ne?).
Prva faza u psihoterapeutskom radu jest izgradnja odnosa između terapeuta i klijenta, koji bi trebao biti zasnovan na povjerenju i iskrenosti. Bez iskrenog odnosa najbolji efekt će izostati. U ovoj fazi čovjek uči kako se otvoriti i slobodno govoriti o stvarima o kojima uglavnom šuti ili ih čak i sakriva.
Tek nakon izgrađivanja ovakvog odnosa klijent može započeti raditi na sebi. Koliko će trajati terapija ovisi o vrsti problema, a naravno ponajviše o samom klijentu. Ukoliko je on spreman na promjenu i rad na sebi, efekti se brzo postižu. Dok na zapadu ljudi i godinama odlaze na psihoterapiju, kod nas se sve uglavnom odvija puno brže.

Vezani članci
Psihoterapijske metode liječenja u psihijatriji

Normalno i abnormalno u psihijatriji

ODREĐIVANJE POJMA ABNORMALNOSTI

- Rosenhan (1972. – 1973.) provodi slavni eksperiment
- Otvara se pitanje validnosti dijagnostičkih kriterija
- Kriteriji psihičkog zdravlja i bolesti
- Različiti ljudi (društva, kulture, civilizacije) različito definiraju psihičku abnormalnost

RAZLIKA IZMEĐU NORMALNOG I ABNORMALNOG
- u somatskoj medicini jasnija
- u psihijatriji i psihologiji → moraju biti prisutna barem dva kriterija od više njih

KRITERIJI ABNORMALNOSTI

1. statistički kriterij
  • normalno je ono čega ima najviše; oslanja se na normalnu distribuciju
  • nedostaci: čestina ne znači normalnost; nije univerzalan; pretjerano dimenzionalan (ne može se biti malo shizofren); ne vodi računa o individualnim razlikama
  • koliko je u populaciji nekog poremećaja
  • koliko ljudi smatra da je to ponašanje u redu u njihovoj populaciji
  • MKB → međunarodna klasifikacija svih bolesti i poremećaja (dio isti kao u DSM, a dio različit)
  • DSM → dijagnostičko statistički postupak, klasifikacija svih psihičkih poremećaja
2. socijalni kriterij
  • Psihičko zdravlje podrazumijeva prilagodljivost osobe na zahtjeve okoline i prihvaćanje socijalnih normi
  • nedostaci: nije univerzalan; nestabilan u vremenu; ne uzima u obzir interindividualne razlike; etička opravdanost ovog kriterija u ekstremnim društvima
3. subjektivni kriterij
  • normalno je ono što pojedinac prema vlastitom sudu smatra kod sebe ili kod drugih da je normalno
  • nedostaci: subjektivnost; nema referentne skupine; nema znanstvenu vrijednost
  • osoba sama dođe i kaže da ima poteškoću
4. medicinski kriterij
  • čovjek je bolestan ukoliko ima simptome psihičke bolesti koji zadovoljavaju određene dijagnostičke kriterije (klasifikacijske)
  • zdravlje nije samo odsustvo bolesti, nego potpuno fizičko, psihičko i socijalno blagostanje (SZO)
  • nedostaci: kategorijalan pristup koji je u području mentalnog zdravlja nedovoljno osjetljiv; potpuno odbacivanje utjecaja okoline; odbacivanje svake odgovornosti pojedinca za stanje u kojem se našao, ali i za borbu s tim stanjem; definicija mentalnog zdravlja putem negativne definicije je preuska; dijagnostičkim kategorija se gube razlike među pojedincima i ne opisuje se stvarnost
- ako su barem 2 kriterija zadovoljena, možemo govoriti o psihopatološkom fenomenu

- veliki utjecaj ima i dinamika vremena


- Eysenck (1975.) → "pravi" psihijatrijski poremećaji imaju karakteristike bolesti (endogene psihoze, psihoorganski sindromi), iza kojih slijede "bihevioralni poremećaji" (neuroze, karakterni poremećaji i sl.) koji nemaju atribute bolesti te stoga ne spadaju u domenu medicine nego psihologije
- oštra granica (uz implicitnu pretpostavku o postojanju kvalitativnih razlika) postoji između psihičke bolesti i bihevioralnih poremećaja
  • Primjer: Muškarac, 23 god., dipl. ekonomist, zaposlen, neoženjen, bez djece. Bio uspješan učenik i student, radi u avio – kompaniji, na poslu zadovoljan. Nema kontakata s roditeljima koji su nakon ozbiljne svađe sa sinom prekinuli odnose. On je homoseksualac.
  • Primjer: Žena, 23 god., studentica 3. godine medicine, neudana, bez djece. Prosjek ocjena na studiju 4.7. Radišna djevojka, podstanar (pravo na smještaj u studentskom domu izgubila nakon nekoliko uzastopnih padova godine). Prije svakog ispita osjeća visoki stupanj tjeskobe, čini joj se da ništa ne zna i često odgađa ispite. Kada izađe dobije odličnu ocjenu.
  • Primjer: Muškarac, 27 god., kovinotokar, oženjen, otac jednog djeteta, zaposlen u jednoj zagrebačkoj tvornici. Povremeno ima sukobe s policijom, najčešće izvan Zagreba. Pripadnik je BBB-a, a nakon utakmica zajedno s prijateljima zna stvarati nered, potući se, razbiti izlog.
  • Primjer: Muškarac, 45 god., pravnik, zaposlen, oženjen, otac dvoje djece. Primjećuje kako u posljednje vrijeme zaboravlja, što se najviše očituje na poslu. I kolege su primijetili njegove smetnje pažnje i pamćenja, ali prikrivaju njegove propuste. Obavio psihologijsku obradu, učinio MR (nalazi su patološki).
PRVI INTERVJU

- intervju psihologa i psihijatra dosta se razlikuju
- neka pitanja: kada su tegobe počele, koliko traju, koliko ih je osoba rješavala)
- dva važna pitanja na intervjuu:

1. pitanje suicidalnosti
  • je li osoba htjela ili trenutno hoće dignuti ruku na sebe (ima li oporuku, oproštajno pismo)
  • heteroanamneza → anamneza nekog drugog člana obitelji, prijatelja
  • liječnik treba odlučiti da li smjestiti osobu u ustanovu, razgovarati…
  • trijažiranje → svrstava ga se po hitnosti (brzi oblik tretmana)
  • može ga se ventilirati → razgovarati, razuvjeravati
  • može se učiniti nekoliko stvari da se spriječi suicid: antisuicidalni ugovor; "grijeh je ubiti se" (vjernici se pokolebaju); reći da djeca 5 - 7 puta češće dižu ruku na sebe u adolescenciji ako znaju da im je roditelj pokušao suicid
  • tentamen = pokušaj suicida
  • pitanje suicidalnosti treba odmah riješiti!
2. sumnja na psihozu
  • najčešće kod shizofrenih bolesnika
  • osoba ne testira realitet (živi u svom svijetu)
  • okolina vidi bolest
  • bolesnik potpuno nekritičan (ne vidi svoje tegobe, za sve krivi druge)
  • dokaz za psihozu: pozitivni simptomi (sumanute misli, halucinacije, čuju zvukove iz nepoznatog izvora kad su sami u prostoriji – čak i 2 glasa koja ga vrijeđaju)
Vezani članci
Dijagnostika

Psihopatologija


KARL JASPERS
- deskriptivna psihologija 1912.
- Paranoidnost → strah da nam netko želi nanijeti zlo, štetu
- Panika → strah od smrti, traje 10 do 20 minuta
- Agorafobija → strah od velikog prostora

PSIHOPATOLOGIJA = znanost o psihopatološkim fenomenima

Razlika između psihologije i psihopatologije (psihijatrije):

PSIHOLOGIJA:
  • za zdrave procese, normalne situacije koje u jednom dijelu mogu odstupati
  • sve vrste tretmana osim propisivanja lijekova
PSIHOPATOLOGIJA (psihijatrija):
  • ekstremnija odstupanja u psihopatološkom odstupanju
  • 80% tretmana lijekovima
Vezani članci
Osnovna terminologija u psihopatologiji

Budućnost psihijatrije


tijekom 20. stoljeća

- Sigmud Freud – psihoanaliza, metapsihologija
- biopsihosocijalna paradigma transformira psihijatriju u pokret za mentalno zdravlje u zajednici
- litij, antihistaminici, antidepresivi, antipsihotici
- terapijski milje
- deinstitucionalizacija
- kognitivna i bihevioralna psihoterapija
- teorija sistema i kibernetika
- koncept selfa
- otkrića biologijske psihijatrije
- genetski inženjering
- znanost o mozgu

psihofarmakologija

- u posljednjim desetljećima u kliničkoj je uporabi više potentnih i  specifičnih medikamenata, npr. Anafranil - clomipramin, SSRI (za OKP, distimije i depresivne poremećaje), clozapin (za negativne simptome shizofrenije)
- inkorporacija u psihijatriju medikamenata koji se tradicionalno primjenjuju u drugim disciplinama (npr. valproat, carbamazepin
- potreba za odobrenjem uporabe nekih farmaka (npr. psihostimulansa)
- polifarmacija, polipragmazija
- razvoj novih psihofarmaka npr. specifičnih za subtipove receptora u određenim moždanim regijama
- molekularna biologija npr. tehnike za označavanje receptora ubrzava razvoj farmakologije
- transplantacija moždanih elemenata uključujući psihoaktivne genetičke fragmente u odraslim stanicama
- inovacije kod puta medikamenata koji se raspodjeljuju u dijelovima mozga

dijagnostika

- kliničari će birati rang intervencije na nov način
- U području dijagnostike može se očekivati otkriće bioloških markera bolesti ili markera predviđanja terapijskog odgovora (genetski profil mogao bi se također koristiti za predviđanje uspješnosti pojedinih terapijskih intervencija)
- biološki markeri kao put za predikciju labilnosti za bolest,
- monitoring uspješnosti tretmana i za izbor specifične intervencije
- Brain imaging tehnike premjestit će se u rutinsku kliničku praksu kao indikatori za praćenje terapijskog procesa.
- kemijski i elektrofiziološki testovi,
- (ontološki lapsometar Walkera Percya)
- subkategorije dijagnoza - kontinuirana proliferacija dijagnostičkih kategorija traži pomoć kompjutera
- nove osi psihijatrijskih dijagnoza i nove grupe sindroma
- povratak dijagnostičkoj tradiciji po Hipokratu - opis kompleksnih stanja individualnih pacijenata,
ali sa psihofarmakološke perspektive a ne psihoterapijske
- pozornost anamnestičkim detaljima

tretman

- uspješnost tretmana mnogih psihijatrijskih poremećaja, mijenja definiciju zdravlja i bolesti
- tretman subsindromalnih stanja
- etička pitanja
- kozmetička psihofarmakologija (primjena psihofarmaka za promjenu normalnog)
- utjecaj na raspoloženja i socijalno funkcioniranje zdravih ljudi
- razlikovanje uporabe i zlouporabe psihofarmaka

psihoterapija

- psihoterapija se mijenja od duge u kratku i od individualno-psihološke u grupnu.
- preferiraju se kognitivne i bihevioralne tehnike
- interpersonalna istraživanja Geralda Klermana i dialectical-behavioral therapija
- konceptualna i klinička integracija psihoterapijskih i psihofarmakoloških istraživanja
- kvantificirati monitoring

prevencija

- profilaktička medikacija u definiranim stanjima (npr. prevencija postpartalne psihoze)
- patologija i prevencija psihičke traume, stresnih stanja
- napredak u genetici otvorio je velike mogućnosti u preveniranju mentalnih poremećaja;
- nastavak profiliranja sve savršenijih psihofarmaka;
- napredak kompjutorizacije i molekularne biologije (karakteriziranje receptora) – razvoj bioloških intervencija
- transplantacija dijelova ili čestica mozga, uvođenje psihoaktivnih genskih fragmenata u odrasle stanice i inovacije u putovima medikacije (izravno u bolesne dijelove mozga).
- nova etička pitanje: je li prevencija uvijek humana ili može dovesti i do dehumanizacije (npr. proces žalovanja)
- najkontroveznija će vjerojatno biti profilaktička primjena antidepresiva i antipsihotika u depresiji i shizofreniji.

trendovi

- progres psihofarmakologije, bazična i klinička istraživanja
- uzroke mentalnih bolesti istražuju se u disciplinama kao što su genetika, infektivne bolesti, endokrinologija, imunologija
- odnos spola i psihofarmakologije
- utjecaj spola, rase, etničke pripadnosti u optimizaciji psihijatrijske skrbi
- kompjuterski asistirane konzultacije
- algoritmi postupanja
- Razvoj neuroznanosti može dovesti i do značajnih promjena u edukaciji psihijatara, novih subspecijalizacija, ali i do izdvajanja nekih do sada ekskluzivno psihijatrijskih bolesti iz psihijatrije i podvođenja pod druge specijalnosti.

Vezani članci
Povijest i budućnost psihijatrije




Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More