...

Razlika između psihologa i psihijatra

Ljudi često smatraju da kod psihologa idu "normalni ljudi koji imaju neke probleme" dok kod psihijatra idu "oni koji su ludi". To su, međutim, predrasude...

Hipokratova zakletva

Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem, Higijeom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze...

Kako kontrolirati emocije?

Emocije se mogu kontrolirati samo indirektno, na način da se izbjegavaju situacije u kojima se javljaju nepoželjne emocije. Je li to uvijek moguće?...

Što je psihoterapija?

Psihoterapija je liječenje psihičkih poremećaja i bolesti psihogenog porijekla bez uporabe lijekova. No, to je isuviše dobra metoda da bi se njena upotreba ograničila samo na bolesne...

Različita stanja svijesti

Snovi odražavaju stanje našeg organizma, mogu biti povezani s realnom dnevnom situacijom, strahovima, željama, frustracijama. No, koje je njihovo značenje?

Snaga volje i kako je ojačati

Kako ojačati volju?

1. Vježbajte odlučivanje - čineći svoj um pozitivno nastrojenim, odmah nakon što ste odvagnuli činjenice - i držite se svojih odluka, spremni da ih promijenite samo kad ih protivne činjenice i argumenti osporavaju. Često je bolje napraviti pogrešku, nego oklijevati u neodlučnosti. Ponekad zapisivanje same odluke pomaže da se čvrsto držite te odluke koju ste donijeli.

2. Dovršite prethodni posao prije nego otpočnete novi. Nemojte skakati s jedne stvari na drugu i iz jednog okruženja u drugo, vrteći se sve vrijeme u krug.

3. Ponekad igre mogu pomoći u razvoju sposobnosti odlučivanja. Imao sam jednog mladog pacijenta koji je među bolničkim osobljem imao reputaciju odličnog stolno-tenisača. Međutim, kad bih ja igrao s njim, stalno se pomicao naprijed - natrag, oklijevajući servirati. Kad bi jednom servirao, mogao je normalno nastaviti s igrom. Igranje mu je pomoglo da donosi odluke brzo, sve dok jednog dana nije počeo servirati s potpunom odlučnošću.

4. Dopustite sebi pogreške.

5. Ustanite iz kreveta u ono vrijeme koje ste si zadali. Odlučite o tome večer ranije i ostanite pri tome ujutro.

6. Čitajte duboko i smisleno, natjerajte svoj um da razumije i zapamti ono što ste pročitali. Prekomjerno čitanje emotivnih maštarija (poput ljubavnih romana) slabi volju.

7. Volja se jača i vježbanjem -  samo-odricanja i samokontrole. Vježbajte odbacivanje popustljivosti samom sebi, možda najlakše na primjeru pretjerane konzumacije ugljikohidrata – ograničite ju i svjesno ustrajte u tome.

8. Ukoliko ste religiozni, povežite svoju volju s Božanskom Energijom tako što ćete od Boga tražiti da vam ojača volju.

9. Prakticirajte zdrav način življenja s kvalitetnom prehranom, tjelovježbom i odmorom.

10. Naučite stvari u životu raditi planski, a ne impulzivno.

Ako vam se učini teškim da bilo koju od gore navedenih vježbi primijenite u praksi, počnite od najjednostavnijih, dok ih potpuno ne savladate. Potom prijeđite na sljedeću po stupnju težine i tako dalje. Ako vam je i dalje preteško, a religiozni ste, pokušajte o tome razgovarati s Bogom i tražiti da vas osnaži. Kad jednom ojačate svoju volju, doista ćete vladati svojim životom.

Preuzeto i prilagođeno prema knjizi LIJEK ZA SLOMLJENI MOZAK (Elden M. Chalmers)

Vezani članci
...

Nadomještanje vlastitih nedostataka

Poznati psihijatar u velikoj dvorani držao je javno predavanje o svojoj teoriji "Organski nedostaci":

- "Da bi nadoknadili svoje nedostatke, ljudi se često trude da ih kompenziraju upravo suprotnim težnjama. Tako, na primjer, slabići se trude da postanu vrhunski atletičari, oni koji mucaju baš bi željeli postati dobri govornici, osobe sa slabim vidom teže da postanu umjetnici u slikarstvu i dr..."

Najednom, njegovo zdušno predavanje prekine nečiji glas iz publike:
- "Oprostite, doktore, a da li to znači da i oni koji su malo 'ćaknuti' silno žele postati psihijatri?"

Vezani članci
...

Naučite se nositi sa stresom jer je on svakodnevan

Stres se spominje u svakodnevnom životu toliko da možemo reći da je postao način života, posebno kad je riječ o urbanom, zaposlenom čovjeku. Ipak, većina ljudi o stresu govori samo u negativnom kontekstu, te misle da je stres sam po sebi negativna pojava...

Stručno gledano, stres je izraz koji označava različita životna iskustva te skup tjelesnih reakcija na njih. Dakle, stres nije ni dobar ni loš, a procjena njegove štetnosti ovisi isključivo o načinu na koji je naš organizam reagirao.

Vodi li reakcija na stres boljoj prilagodbi (adaptaciji), tada je stres koristan, a vodi li u pogrešnu prilagodbu ili bolest, tada govorimo o štetnom stresu. Stres s negativnim posljedicama stručno se naziva distres. Pozitivan stres nosi pozitivna uzbuđenja, te pomaže u našem razvoju i prilagodbi novim zahtjevima i uvjetima okoline.

Mi ćemo ipak izraz stres koristiti na način na koji ga shvaća tzv. običan čovjek, tj. u kontekstu situacije koja nas iscrpljuje psihički i tjelesno. Dakle, stres u svakodnevnom govoru najčešće podrazumijeva stanje u kojem smo napeti, uzbuđeni, naše tijelo je izloženo naporima, a većina ljudi stanje opuštenosti poima kao stanje suprotno stresu.

Stresovi mogu biti mali, svakodnevni, te se većina ljudi dobro nosi s njima. Neki ljudi se teško nose već i s gužvama u prometu, malim napetostima i svađama u obitelji, svakodnevnim stresovima u komunikaciji na poslu, s ispitima i testovima, kad su izloženi javnim nastupima i sl. Te su osobe slabo otporne na stres. Ne žele li da se iz stalnog negativnog stresa razvije bolest, morale bi poraditi na povećanju otpornosti na stres, što je moguće i nije posebno složeno. Postoje i ljudi kojima često zavidimo, a za koje kažemo da se skoro nikada ne sekiraju, uvijek reagiraju mirno, ne žure, žive smirenim i polaganim životom.

Iako količina negativnog stresa uvelike ovisi o našoj stvarnoj situaciji, tj. o količini problema koje objektivno imamo, najčešće je negativan stres ipak subjektivan osjećaj, tj. ljudi koji su skloni reagirati negativno na stres, učinit će to i na najmanji povod, a oni koji dobro podnose stres, tražit će izlaz i smireno reagirati i na vrlo složene životne situacije. Dakle, naša reakcija na stres najčešće je u skladu s našim karakterom te naučenim stilom života, a sve se to uz malo truda može promijeniti barem toliko da se naučimo lakše nositi sa svakodnevnim stresovima.

Stres dijelimo po jačini i učestalosti na:
1. male ili svakodnevne stresove koji su, u biti, problemi svakodnevnog života
2. velike životne stresove koje doživljavamo rjeđe, ali uzrokuju značajnu patnju
3. psihotraumatske životne stresove

S malim i svakodnevnim stresovima zdrav čovjek s dobrom prilagodbom na stres trebao bi se tijekom života naučiti dobro nositi. Veliki životni stresovi poput smrti bliske osobe, razvoda, financijske ugroženosti, gubitka posla i sl. svakome predstavljaju opterećenje i patnju. Većina ljudi će se i njima dobro prilagoditi i pronaći izlaz iz situacije bez da se pojavi bolest ili neki ozbiljniji psihički poremećaj. Manji broj ljudi imat će značajne probleme, te mogu zapasti u anksioznost, depresiju, te teža psihijatrijska stanja.

Psihotraumatske životne situacije su one u kojima je život ugrožen, kada je osoba izložena teškim oblicima zlostavljanja i sl. Iz takvih situacija većina ljudi se teško izvlači te su posljedice ovakvih stanja poznate kao PTSP (posttraumatski stresni poremećaj). Pojam PTSP kod nas se najčešće povezuje s ratnim traumama.

Kada ne govorimo o psihotraumi, nego o stresnim situacijama u svakodnevnom životu, očito je da ih doživljavamo prijetećima za svoju dobrobit i od nas traže ulaganje posebnih napora kojima ćemo zadovoljiti nove zahtjeve. O našoj interpretaciji događaja ovisi koliko ćemo neku situaciju percipirati kao ugrožavajuću, te će u skladu s time biti i razina doživljenog stresa.

Ono što nam često izaziva napetost je nepredvidivost događaja, zbog toga smo tjeskobni i strepimo. Zato je nužno shvatiti da, pritom se to ne odnosi na najteže traume, o većini životnih situacija odlučujemo sami, te zaista možemo utjecati na razinu doživljenog stresa.

Tema realizirana u suradnji s magazinom Pro Mente Croatica

Vezani članci
...

Progresivna relaksacija mišića

Progresivna relaksacija mišića i autogeni trening su medicinski dokazane metode koje pomažu u kontroli simptoma anksioznosti. Može se koristiti i jedna i druga tehnika relaksacije ili izabrati ona koja više pomaže. Za učenje tehnike relaksacije mogu poslužiti audio ili video snimke.

Za usvajanje ovih tehnika potrebno je višemjesečno vježbanje. U tekstu ispod prikazane su vježbe koje se koriste kod progresivne mišićne relaksacije. Progresivna mišićna relaksacija predstavlja vježbe napinjanja i opuštanja mišića po točno određenim skupinama mišića koje omogućavaju opuštanje cijelog tijela. Vježbati bi trebalo barem jednom dnevno, preporučljivo je dvaput dnevno – jednom ujutro i jednom u rano predvečerje (najmanje 20-30 minuta svaki put). Između vježbi mora biti razmak od barem 3 sata. Vježbe se provode sjedeći u ugodnom stolcu ili ležeći na podu s jastukom ispod glave.

Desna šaka i podlaktica
• Čvrsto stisnite šaku – mišići šake su tvrdi, u podlaktici osjećate napetost, prsti su lagano utrnuti.
• Opustite se, pustite mišiće šake i podlaktice da odu, mišići lebde, lagano odlaze, nema težine u njima, sve su opušteniji, ruka je sasvim lagana.
• Ponovite to još jedanput

Desna nadlaktica – napinjanje bicepsa desne ruke
• Naslonite se laktom i tiskajte rukom istovremeno prema unutra, ali šaka i podlaktica moraju ostati opušteni. Uprite i tiskajte na unutrašnju stranu, neka podrhtava mišić unutrašnje strane.
• Opustite se, mišići čitave ruke su opušteni – od prstiju, preko šake, podlaktice, do nadlaktice – ruke kao da nema. Mišići su lagani, ruka lagano leži na naslonjaču, gotovo bestežinski, ne osjeća se nikakva napetost.
• Ponovite to još jedanput

Lijeva šaka i podlaktica
• Čvrsto stisnite šaku – mišići šake su tvrdi, u podlaktici osjećate napetost, prsti su lagano utrnuti.
• Opustite se, pustite mišiće šake i podlaktice da odu, mišići lebde, lagano odlaze, nema težine u njima, sve su opušteniji, ruka je sasvim lagana
• Ponovite to još jedanput

Lijeva nadlaktica – napinjanje nadlaktice lijeve ruke.
• Lakat lijeve ruke stavite na naslon, te pritisnite nadolje i prema sebi istovremeno, ali šaka i podlaktica moraju ostati opušteni. Pritišćite na unutrašnju stranu, neka podrhtava mišić unutrašnje strane.
• Opustite se, mišići čitave ruke su opušteni – od prstiju, preko šake, podlaktice, do nadlaktice – ruke kao da nema. Mišići su otišli, ruka lagano leži na naslonjaču, gotovo bestežinski, ne osjeća se nikakva napetost.
• Ponovite to još jedanput

Opuštanje lica

... Čelo
• Maksimalno podignite obrve, čelo je napeto, naborano.
• Opustite čelo, nema nikakve napetosti u čelu.
• Ponovite to još jedanput

... Nos
• Istovremeno gledajte u križ, kao da vam je nešto na nosu, i pritom snažno naborajte nos. Nos je naboran, podrhtava, u očima je napetost.
• Opustite se. Čelo, nos i oči su potpuno opušteni, nema nikakve napetosti u njima.
• Ponovite to još jedanput

... Usta i brada
• Čvrsto stisnite zube i raširite krajeve usana koliko god možete. Zubi su stisnuti, usne i obrazi maksimalno napeti.
• Opustite se – čitavo lice je opušteno – čelo, obrve, oči, nos, brada, usne. Usta lagano poluotvorena, nema napetosti na licu.
• Ponovite to još jedanput

Vrat
• Bradu pritisnite prema prsima, ali ih nemojte dodirnuti, a mišiće vrata kao da suprotstavljate – prednji su u sukobu sa stražnjima, stražnji mišići guraju, a prednji im to ne daju – vrat je maksimalno napet, podrhtava.
• Opustite mišiće vrata.
• Ponovite to još jedanput

Mišići gornjeg dijela trupa
• Duboko udahnite i istovremeno pritisnite mišiće lijeve i desne strane jedne prema drugima – ramena su zategnuta, osjećate napetost u mišićima.
• Opustite mišiće ramena i prsa, nema nikakve napetosti u njima.
• Ponovite to još jedanput

Mišići trbuha
• Čvrsto zategnite mišiće trbuha, kao u očekivanju da će vas netko udariti u trbuh. Mišići trbuha su čvrsti, pripijeni uz kralježnicu, napeti, podrhtavaju.
• Opustite se. Mišići su potpuno opušteni. Pustite mišiće trbuha da odu, kao da ne postoje.
• Ponovite to još jedanput

Desno bedro
• Gornjem velikom mišiću suprotstavite donja dva mišića – pritom je gornji mišić jako napet, noga je tvrda poput kamena.
• Opustite mišiće bedra, neka budu potpuno opušteni, sve su laganiji.
• Ponovite to još jedanput

Desna potkoljenica
• Podignite nožne prste što više i zategnite maksimalno list. List je tvrd, kao da se grči, bedro ostaje opušteno.
• Opustite potkoljenicu, mišići kao da odlaze, kao da lebde, nema napetosti u nozi.
• Ponovite to još jedanput

Desno stopalo
• Stopalo okrenite prema unutra tako da leži samo na vanjskom bridu i istovremeno čvrsto zgrčite prste. Ponovite isto za lijevo bedro, potkoljenicu i stopalo.
• Opustite stopalo – čitava noga je opuštena.
• Ponovite to još jedanput

Vježbe u obliku audio datoteke (glasovno vođenje kroz vježbe progresivne relaksacije mišića) možete preuzeti >> OVDJE <<

Detaljnije upute za izvođenje vježbi progresivne mišićne relaksacije možete preuzeti >> OVDJE <<

Upute za izvođenje vježbi progresivne mišićne relaksacije s ilustracijama možete preuzeti >> OVDJE <<

Vezani članci
Anksiozni poremećaji




Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More