Progresivna relaksacija mišića

Progresivna relaksacija mišića i autogeni trening su medicinski dokazane metode koje pomažu u kontroli simptoma anksioznosti. Može se koristiti i jedna i druga tehnika relaksacije ili izabrati ona koja više pomaže. Za učenje tehnike relaksacije mogu poslužiti audio ili video snimke.

Za usvajanje ovih tehnika potrebno je višemjesečno vježbanje. U tekstu ispod prikazane su vježbe koje se koriste kod progresivne mišićne relaksacije. Progresivna mišićna relaksacija predstavlja vježbe napinjanja i opuštanja mišića po točno određenim skupinama mišića koje omogućavaju opuštanje cijelog tijela. Vježbati bi trebalo barem jednom dnevno, preporučljivo je dvaput dnevno – jednom ujutro i jednom u rano predvečerje (najmanje 20-30 minuta svaki put). Između vježbi mora biti razmak od barem 3 sata. Vježbe se provode sjedeći u ugodnom stolcu ili ležeći na podu s jastukom ispod glave.

Desna šaka i podlaktica
• Čvrsto stisnite šaku – mišići šake su tvrdi, u podlaktici osjećate napetost, prsti su lagano utrnuti.
• Opustite se, pustite mišiće šake i podlaktice da odu, mišići lebde, lagano odlaze, nema težine u njima, sve su opušteniji, ruka je sasvim lagana.
• Ponovite to još jedanput

Desna nadlaktica – napinjanje bicepsa desne ruke
• Naslonite se laktom i tiskajte rukom istovremeno prema unutra, ali šaka i podlaktica moraju ostati opušteni. Uprite i tiskajte na unutrašnju stranu, neka podrhtava mišić unutrašnje strane.
• Opustite se, mišići čitave ruke su opušteni – od prstiju, preko šake, podlaktice, do nadlaktice – ruke kao da nema. Mišići su lagani, ruka lagano leži na naslonjaču, gotovo bestežinski, ne osjeća se nikakva napetost.
• Ponovite to još jedanput

Lijeva šaka i podlaktica
• Čvrsto stisnite šaku – mišići šake su tvrdi, u podlaktici osjećate napetost, prsti su lagano utrnuti.
• Opustite se, pustite mišiće šake i podlaktice da odu, mišići lebde, lagano odlaze, nema težine u njima, sve su opušteniji, ruka je sasvim lagana
• Ponovite to još jedanput

Lijeva nadlaktica – napinjanje nadlaktice lijeve ruke.
• Lakat lijeve ruke stavite na naslon, te pritisnite nadolje i prema sebi istovremeno, ali šaka i podlaktica moraju ostati opušteni. Pritišćite na unutrašnju stranu, neka podrhtava mišić unutrašnje strane.
• Opustite se, mišići čitave ruke su opušteni – od prstiju, preko šake, podlaktice, do nadlaktice – ruke kao da nema. Mišići su otišli, ruka lagano leži na naslonjaču, gotovo bestežinski, ne osjeća se nikakva napetost.
• Ponovite to još jedanput

Opuštanje lica

... Čelo
• Maksimalno podignite obrve, čelo je napeto, naborano.
• Opustite čelo, nema nikakve napetosti u čelu.
• Ponovite to još jedanput

... Nos
• Istovremeno gledajte u križ, kao da vam je nešto na nosu, i pritom snažno naborajte nos. Nos je naboran, podrhtava, u očima je napetost.
• Opustite se. Čelo, nos i oči su potpuno opušteni, nema nikakve napetosti u njima.
• Ponovite to još jedanput

... Usta i brada
• Čvrsto stisnite zube i raširite krajeve usana koliko god možete. Zubi su stisnuti, usne i obrazi maksimalno napeti.
• Opustite se – čitavo lice je opušteno – čelo, obrve, oči, nos, brada, usne. Usta lagano poluotvorena, nema napetosti na licu.
• Ponovite to još jedanput

Vrat
• Bradu pritisnite prema prsima, ali ih nemojte dodirnuti, a mišiće vrata kao da suprotstavljate – prednji su u sukobu sa stražnjima, stražnji mišići guraju, a prednji im to ne daju – vrat je maksimalno napet, podrhtava.
• Opustite mišiće vrata.
• Ponovite to još jedanput

Mišići gornjeg dijela trupa
• Duboko udahnite i istovremeno pritisnite mišiće lijeve i desne strane jedne prema drugima – ramena su zategnuta, osjećate napetost u mišićima.
• Opustite mišiće ramena i prsa, nema nikakve napetosti u njima.
• Ponovite to još jedanput

Mišići trbuha
• Čvrsto zategnite mišiće trbuha, kao u očekivanju da će vas netko udariti u trbuh. Mišići trbuha su čvrsti, pripijeni uz kralježnicu, napeti, podrhtavaju.
• Opustite se. Mišići su potpuno opušteni. Pustite mišiće trbuha da odu, kao da ne postoje.
• Ponovite to još jedanput

Desno bedro
• Gornjem velikom mišiću suprotstavite donja dva mišića – pritom je gornji mišić jako napet, noga je tvrda poput kamena.
• Opustite mišiće bedra, neka budu potpuno opušteni, sve su laganiji.
• Ponovite to još jedanput

Desna potkoljenica
• Podignite nožne prste što više i zategnite maksimalno list. List je tvrd, kao da se grči, bedro ostaje opušteno.
• Opustite potkoljenicu, mišići kao da odlaze, kao da lebde, nema napetosti u nozi.
• Ponovite to još jedanput

Desno stopalo
• Stopalo okrenite prema unutra tako da leži samo na vanjskom bridu i istovremeno čvrsto zgrčite prste. Ponovite isto za lijevo bedro, potkoljenicu i stopalo.
• Opustite stopalo – čitava noga je opuštena.
• Ponovite to još jedanput

Vježbe u obliku audio datoteke (glasovno vođenje kroz vježbe progresivne relaksacije mišića) možete preuzeti >> OVDJE <<

Detaljnije upute za izvođenje vježbi progresivne mišićne relaksacije možete preuzeti >> OVDJE <<

Upute za izvođenje vježbi progresivne mišićne relaksacije s ilustracijama možete preuzeti >> OVDJE <<

Vezani članci
Anksiozni poremećaji

Opširnije

Psihijatrijske bolesti i trudnoća (2/2)

Poremećaji raspoloženja

Gotovo 20 posto odraslih pati od nekog oblika depresije. Žene su u usporedbi s muškarcima dva puta sklonije depresiji s vrhuncem učestalosti od 25. do 44. godine života. Simptomi uključuju depresivno ili razdražljivo raspoloženje, povećanje ili smanjenje težine, promjene teka, poremećaj spavanja, gubitak energije, osjećaj krivnje i bezvrijednosti, psihomotorni nemir, a u najtežim slučajevima i samoubilačke misli. Oko 10 posto trudnica zadovoljava dijagnostičke kriterije za depresiju, a čimbenici koji povećavaju rizik od depresije u trudnoći su prijašnja depresija, mlađa životna dob, lošiji socijalnoekonomski status, veći broj djece, bračne razmirice te podvojeni osjećaji prema trudnoći. Majčina depresija tijekom trudnoće nije problem samo za majku, već i za plod. Neliječena depresija udružena je s nepovoljnim ishodom trudnoće uključujući prijevremeni porođaj, porođaj djeteta s niskom porođajnom težinom i poslijeporođajne komplikacije u depresivne pacijentice.


Poslijeporođajna tuga (blues) je prolazno stanje koje se pojavljuje od dva do tri dana poslije porođaja i najintenzivnija je peti dan, a, prolazi unutar dva tjedna. Pojavljuje se u gotovo 50 posto žena. Najčešće se očituje naglim promjenama raspoloženja od radosti do tuge, razdražljivošću, tjeskobom, smanjenom koncentracijom, nesanicom, napadajima plača i plačljivošću. Dodatna obrada i liječnička pomoć rijetko su potrebni, osim ako simptomi ne prolaze i/ili se pogoršavaju. Najčešće je dovoljna podrška i razumijevanje obitelji, prijatelja i liječnika.

Poslijeporođajna depresija je bolest koja se očituje od četiri do šest tjedana poslije porođaja. Veći rizik od poslijeporođajne depresije imaju one žene koje su već bolovale od depresije, one pod pojačanim životnim stresom, s bračnim nesuglasicama, lošijeg socijalnoekonomskog statusa, samohrane majke, majke koje ne doje, majke bolesnog djeteta. Rizične su i majke koje su zbog bilo kojeg razloga izgubile prethodnu trudnoću. Mnogi simptomi depresije, uključujući umor, poremećaj spavanja, gubitak seksualne želje ili promjene teka, često se pripisuju trudnoći i obično ih zanemare i obitelji i zdravstveni radnici. Zato se simptomi poslijeporođajne depresije trebaju pratiti unutar spomenutog razdoblja od četiri do šest tjedana, što nije jednostavno. Naprimjer, iako je nesanica česta poslije porođaja, žena koja ne može spavati čak i kada dijete mirno spava, može imati poslijeporođajnu depresiju. Ili, slabost zbog koje žena ne može satima izaći iz kreveta nije uobičajena i može biti jedan od simptoma depresije, što treba razlučiti od manjka energije zbog nespavanja i brige o djetetu. Ta bolest zahtijeva ozbiljno liječenje jer uz element patnje u majke depresija ima izravan utjecaj na rani razvoj djeteta. Za liječenje blažih oblika poslijeporođajne depresije primjenjuje se psihosocijalna terapija, a u težim oblicima i lijekovi u kombinaciji s psihosocijalnom terapijom.
Glavno pitanje kod odabira lijekova je hoće li pacijentica dojiti ili neće. Ako ne želi, tada postoji izbor lijekova kao i kod drugih oblika depresije. Rizik od poslijeporođajne depresije je najviši u žena koje i inače boluju od depresije te u onih koje su iza prethodne trudnoće bolovale od poslijeporođajne depresije. Kod tih žena treba pozorno pratiti pojavu znakova bolesti te promptno reagirati u slučaju pojave bolesti. Preporuka je bez odgode započeti s terapijom, obično s onom koja je bila uspješna u prethodnoj epizodi bolesti.

Poslijeporođajna psihoza

Poslije porođaja, više no u bilo kojem razdoblju života, žene su sklone doživjeti psihotičnu epizodu. Poslijeporođajnu psihozu karakteriziraju sumanute misli i halucinacije. Psihoza obično počinje u prvim tjednima poslije porođaja i češća je u žena s obiteljskom poviješću poremećaja raspoloženja. Zanimljivo je da postoje i slučajevi kada očevi novorođene djece pokazuju psihotične smetnje. Takvi muškarci često imaju otprije izražen rizik od psihičkog obolijevanja koji se potencira stresom novonastalog roditeljstva.
Psihoza obično počinje pretjeranim umorom, nesanicom, epizodama plača i emocionalne labilnosti. Uz to se pojave sumnjičavost, zbunjenost, nesređenost misli, iracion lni zaključci, a česta su i opsesivna razmišljanja o zdravlju djeteta. Pacijentice mogu imati osjećaj kako ne žele svoje dijete ili da ga ne vole, a može se pojaviti i želja za samoozljeđivanjem ili ozljeđivanjem djeteta. Halucinacije su obično slušne, naređivačke, bizarne i neugodne.
Početak psihoze u poslijeporođajnom razdoblju zahtijeva medicinsku hitnost zbog opasnosti za život majke i/ili djeteta.
Obično je potreban hitan smještaj majke u bolnicu kako bi se osigurala njezina i djetetova sigurnost, a obitelj se potiče da preuzme brigu o djetetu. Daju se antipsihotični lijekovi. Psihoterapija je indicirana poslije razdoblja akutne psihoze i obično je usmjerena na rješavanje konflikta  koje u radu s pacijenticom treba evaluirati. Pritom je važno ojačati podršku pacijentičinom suprugu te ostatku obitelji.
Ako je žena već bolovala od psihoze, pogoršanje tijekom trudnoće ili nakon što je rodila ima istu kliničku sliku kao i prije trudnoće. Te pacijentice trebaju lijekove u istoj dozi kao i prije trudnoće, a rizik od nepovoljnog ishoda trudnoće znatno je povećan, posebice dožive li akutni psihotični napadaj koji zahtjeva smještaj u bolnicu. Povoljni prognostički čimbenici uključuju dobro funkcioniranje prije pojave bolesti i podršku obitelji. Većina se žena s poslijeporođajnom psihozom potpuno oporavi i vrati u normalan život.

Mogućnosti  liječenja psihijatrijskih poremećaja u trudnoći i  poslije  porođaja

Nefarmakološka terapija psihijatrijskih poremećaja uključuje psihoterapiju, kognitivno-bihevioralnu terapiju, grupnu terapiju i terapiju svjetlom.
Druga mogućnost je farmakoterapija - primjena lijekova. Treba odvagnuti rizik farmakoterapije u trudnoći prema riziku neuzimanja lijekova i posljedicama koje iz toga mogu proizići. U idealnom slučaju, odluku bi trebalo donijeti u suradnji s pacijenticom i to prije trudnoće. Mogućnosti su prekinuti liječenje prije začeća, započeti s drugim, manje štetnim lijekom ili nastaviti s dosadašnjim terapijom, ali u svakom slučaju uz intenzivno praćenje tijekom cijele trudnoće i poslije porođaja. Najbolje liječenje je ono s najmanjim rizikom za trudnoću i plod, koje omogućuje majci da ima minimalne simptome psihijatrijske bolesti ili je bez njih tijekom trudnoće i nakon što rodi. Svi do sada poznati psihoaktivni lijekovi prolaze kroz posteljicu, prisutni su u plodovoj vodi i mogu biti prisutni u majčinu mlijeku.

Općenita je preporuka u slučaju primjene psihoaktivnih lijekova u trudnoći koristiti jedan lijek u višoj dozi umjesto više različitih psihoaktivnih lijekova u nižim dozama. Također, treba imati na umu i to kako fiziološke promijene u trudnoći mogu utjecati na apsorpciju, distribuciju, metabolizam i eliminaciju lijekova pa će i zbog toga razloga za održavanje terapijskog učinka možda biti potrebno prilagoditi dozu lijeka tijekom trudnoće i poslije porođaja.

(Izvor: zdrav-zivot.com.hr; Gordana Horvat, dr. med., spec. ginekologije i opstetricije, Klinika za ginekologiju i porodništvo, Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb)

Vezani članci
Psihijatrijske bolesti i trudnoća (1/2)

Opširnije

Psihijatrijske bolesti i trudnoća (1/2)

Trudnoća je razdoblje dubokih psiholoških promjena. Poremećaj spavanja, promjena teka, višak ili manjak energije kao i promjena zainteresiranosti za svakodnevnicu mogu biti dio uobičajenog tijeka trudnoće. Trudnoća je također vrijeme buđenja starih strahova, trauma i razočaranja, uključujući i reevaluaciju vlastitog odnosa s roditeljima tijekom djetinjstva. Neke će žene prve simptome psihijatrijske bolesti doživjeti upravo tijekom trudnoće i/ili poslije porođaja. Psihijatrijske bolesti su česte u žena reproduktivne dobi. One su rizik za ishod trudnoće i zdravlje novorođenčeta. Majčina psihijatrijska bolest, ako je neodgovarajuće liječena ili ako uopće nije liječena, može rezultirati lošim ishodom trudnoće. Nema optimalnog načina liječenja psihijatrijske bolesti tijekom trudnoće, a mogućnosti su nefarmakološke i farmakološke. Rizik neliječenja ili neodgovarajućeg liječenja je moguća šteta za majku, plod ili novorođenče.


Anksiozni poremećaji

Anksiozni poremećaji su među najčešćim psihijatrijskim poremećajima, a oko dva puta su češći u žena nego u muškaraca. U trudnoći su simptomi od već postojećega paničnog poremećaja blaže izraženi, no kad se panični napadaji u trudnoći dogode, obično su povezani s pogoršanjem anksioznosti nakon što žena rodi. Skupini anksioznih poremećaja pripadaju panični poremećaji, posttraumatski stresni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaji i druge specifične fobije.
Panične poremećaje karakteriziraju ponavljajući, neočekivani napadaji panike praćeni jakom nelagodom i strahom. Napadaji panike događaju se spontano u situacijama koje ne bi trebale uzrokovati napetost. Uobičajeni simptomi su lupanje srca, znojenje, gubitak daha, osjećaj gušenja, pritiska u prstima, drhtanje, strah od smrti.

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) nastupa poslije traumatičnog događaja praćenog intenzivnim strahom i očajem. Pacijentice izbjegavaju situacije udružene s traumatizirajućim događajem kako bi potisnule opterećujuća sjećanja. Trudnoća i porođaj mogu potaknuti epizode PTSP-a, posebice ako je trudnoća posljedica silovanja ili je žena žrtva seksualnog zlostavljanja.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj karakteriziraju proganjajuće, ponavljajuće, nametljive, neprimjerene misli i porivi koji uzrokuju tjeskobu i nemir te prisilno ponašanje ili misli koji se pokreću kao rezultat proganjajućeg poriva, a prisilno ponašanje služi za sprečavanje ili smanjenje neugode. Opsesivno-kompulzivni poremećaj može se pogoršati poslije porođaja, a proganjajuće misli često su sastavni dio poslijeporođajne depresije.

Majčina tjeskoba i stres tijekom trudnoće mogu nepovoljno utjecati na tijek i ishod trudnoće.

(Izvor: zdrav-zivot.com.hr; Gordana Horvat, dr. med., spec. ginekologije i opstetricije, Klinika za ginekologiju i porodništvo, Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb)

Vezani članci
Psihijatrijske bolesti i trudnoća - (2/2)

Opširnije

Što treba znati o anksioznosti

Anksioznost je sastavni dio života i povremeno svi imamo ovakve osjećaje. O bolesti se govori tek kada je anksioznost stalno prisutna (opći tj. generalizirani anksiozni poremećaj (GAP)), kada se javlja u nekim posebnim situacijama koje uobičajeno ne plaše, npr. ulazak u dizalo ili vožnja tramvajem, odlazak od kuće, socijalne situacije (fobije) ili kada se iznenada pojavljuju u obliku neugodnog napada izrazito jake anksioznosti koju se naziva panika (panični poremećaj) i kada ta anksioznost pojedinca značajno ograničava u postizanju osobnih, profesionalnih ili nekih drugih ciljeva i na taj način mu smanjuje kvalitetu života. Osjećaj straha biva vrlo jak i neugodan.

Što bolesnik koji pati od anksioznosti treba znati o anksioznosti?

• Anksioznost je prirodna reakcija na stres, nelagodu, opasnost. Sama po sebi nije negativna i stoga ne treba izbjegavati svaku anksioznost jer je anksioznost svakodnevnog života korisna i ne treba je se bojati.
• Nema uspješnog djelovanja bez neke razine anksioznosti – treba se samo sjetiti odlaska na ispit, uzbuđenja odlaska na neku proslavu i sl.
• Vježbe disanja mogu pomoći u smanjivanju simptoma, autogeni trening i progresivna mišićna relaksacija mogu pomoći u smanjivanju simptoma anksioznosti.
• Vizualizacija i tehnike prebacivanja pažnje mogu smanjiti anksioznost.
• Panika je samo pretjerano izražena anksioznost, nije štetna niti opasna, tek neugodna. Neće se dogoditi ništa strašno.
• Negativne misli mogu pogoršavati simptome anksioznosti. Strah će prestati kada mu se prestane doprinositi zastrašujućim mislima i kada se smiri disanje.
• Osoba u paničnom napadaju ne treba se bojati da će izgubiti razum/„poludjeti“, ili doživjeti infarkt srca. To su samo neosnovani strahovi.
• Nekada treba pričekati i dati vremena strahu da iščezne, bez borbe ili bijega od straha, samo ga propustiti i prihvatiti.
• Kod fizičkog napora ili kod emocija koje se javljaju kao reakcija na neku situaciju, pojavljuje se ubrzanje pulsa i disanja, što osobe koje pate od anksioznih poremećaja mogu doživjeti kao pogoršanje svog stanja. Važno je znati da je to normalna pojava koja će se smiriti nakon nekog vremena.
• Reakcije koje se događaju u tijelu prilično su slične pri različitim emocijama kao što su npr. tuga ili ljutnja. Stoga se ne treba odmah zabrinuti: stanje se nije pogoršalo jer je normalno osjećati različite emocije u različitim situacijama.
• Da bi se znalo je li se anksioznost pogoršala, treba u obzir uzeti događaje neposredno prije nego što se osoba počela osjećati tjeskobno. To može pokazati kako se uopće ne radi o anksioznosti već o drugoj emociji, ili postoji poseban razlog za tjeskobu. To često može biti umirujuće, svakako bolje nego da se radi o tjeskobi „bez razloga“.
• Kava, cigarete i alkohol mogu provocirati anksioznost.
• Za vrijeme predmenstrualnog perioda u nekih se žena mogu pojaviti simptomi anksioznosti.

(Priređeno prema: Medix, srpanj 2007, br. 71; doc. dr. sc. Slađana Štrkalj Ivezić, Anka Vuković: Nemedikamentozno liječenje anksioznih poremećaja)

Vezani članci
Anksiozni poremećaji

Opširnije

Sok od naranče

Priznati stručnjak na polju ljudskih potencijala držao je predavanje. Nakon uvodnoga govora, on uze naranču u ruke i zagonetno upita publiku:
- "Ako stisnem iz sve snage ovu naranču, što će izaći iz nje?"

Neka mlada djevojka iz prvog reda dobaci:
- "To vam je jako glupo pitanje. Ako stisnete naranču onda će iz nje izaći sok od naranče. To je ono što je unutra. Ne može ništa drugo izaći iz nje."

Stručnjak reče:
- "Točno! To i jest odgovor na moje pitanje. Razlog zašto će iz naranče izaći narančin sok je taj što je samo to unutra."

A sad, ako proširimo metaforu i zamislimo da vas netko tako stisne: da vas stisnu vaši problemi, brige, strahovi, da vas netko ogovara, da vas neko uvrijedi, da vam nanese bol i sl. I iz vas tada izlaze bijes, mržnja, prijezir, strah, ljutnja, zloba itd. Vi biste rekli da je to što je izašlo iz vas stoga što vam je netko rekao ovo ili napravio ono, ali prava istina je da ono što iz vas izađe, je ono što vi imate u sebi.

Upamtite, iz vas će uvijek i baš uvijek izaći ono što je u vama ako vas netko "stisne".

Iz naranče nikada neće izaći sok od jabuke.

Isto tako iz vas nikad neće izaći ono što već nije u vama.

Vezani članci
...

Opširnije

Ljeti živci postaju tanji

Ljeti živci postaju sve tanji radi vrućine, a svađe sve učestalije, razdražljivost je puno češća ljeti nego u hladnijim danima, a upravo su zbog vrućina obiteljske i prijateljske svađe ljeti puno češće. Veće odluke bolje je odgoditi.

Visoke temperature iscrpljuju organizam, ali i psihu čovjeka, utvrdili su američki znanstvenici. Toplo vrijeme s visokim postotkom vlage u zraku i sparinom potiče agresivnije ponašanje i lošije raspoloženje kod većine ljudi, zbog čega je ljeti više prometnih nesreća, obiteljskog nasilja i kriminalnih djela.

Uzrok “tankih živaca” su ljetni problemi s nesanicom, dehidracija, premalo kretanja te boravka u zatvorenim i klimatiziranim prostorijama, objasnila je profesorica kliničke psihijatrije Nancy Molitor za Fox News.

Ako ste ljeti temperamentniji i razdražljiviji nego inače, svakako biste trebali odgoditi važnije odluke za neko drugo, hladnije vrijeme, jer biste u protivnom mogli požaliti.

- 'Većina ljudi po vrućinama ima kraći fitilj nego inače, a svađe s bližnjima i kolegama ljeti su puno češće' - kaže Molitor.

Oko jedan do dva posto ljudi ljeti pati od sezonske depresije, a to su najčešće oni koji za sebe kažu da su više zimski tipovi te da loše podnose vrućinu. Nedostatak zraka te pojačano znojenje pridonose razvoju napetosti odnosno tjeskobe (anksioznosti), koje kod nekih mogu biti i okidači depresije, objašnjavaju znanstvenici.

Osnovni savjet koji ljudi trebaju primjenjivati jest slušanje potreba svog tijela po vrućinama. Dovoljno vode, umjerena tjelesna aktivnost u jutarnjim ili večernjim satima te lagana hrana umanjit će razdražljivost i pomoći ljudima da se osjećaju bolje.

Oni koji uzimaju lijekove za snižavanje krvnog tlaka trebali bi piti još i više vode nego drugi, jer oni pospješuju izbacivanje vode iz tijela, savjetuju liječnici.

(Priređeno prema: 24sata.hr)

Vezani članci
...

Opširnije