...

Razlika između psihologa i psihijatra

Ljudi često smatraju da kod psihologa idu "normalni ljudi koji imaju neke probleme" dok kod psihijatra idu "oni koji su ludi". To su, međutim, predrasude...

Hipokratova zakletva

Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem, Higijeom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze...

Kako kontrolirati emocije?

Emocije se mogu kontrolirati samo indirektno, na način da se izbjegavaju situacije u kojima se javljaju nepoželjne emocije. Je li to uvijek moguće?...

Što je psihoterapija?

Psihoterapija je liječenje psihičkih poremećaja i bolesti psihogenog porijekla bez uporabe lijekova. No, to je isuviše dobra metoda da bi se njena upotreba ograničila samo na bolesne...

Različita stanja svijesti

Snovi odražavaju stanje našeg organizma, mogu biti povezani s realnom dnevnom situacijom, strahovima, željama, frustracijama. No, koje je njihovo značenje?

Što kaže muškarac svojoj ženi...

Što kaže muškarac svojoj ženi, kada mu ona s koferom u ruci objasni da ga ostavlja zbog drugog:

Melankolik: Ubit ću se!
Kolerik: Ubit ću te!
Apatik: Pa dobro...
Pesimist: Znao sam...
Optimist: Uzmi ključ, za svaki slučaj...
Realist: To je moj kofer!!!
Naivac: Kad se vraćaš?
Racionalist: Nemaš argumenata!
Skeptik: Jesi sigurna?
Romantik: Ali ja te volim!
Filozof: Zašto baš danas?
Pravnik: To će te puno koštati!
Bankar: To će me puno koštati!

Vezani članci
Pozitiva

Mudre izreke

"Živite dan po dan i obavljajte posao po posao. A zatim produžite prema onome što dolazi poslije. To ima smisla. Ne pokušavajte živjeti u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti sve u isti čas. Uspješan je čovjek koji se naučio živjeti samo u sadašnjosti, ali se uvijek kreće prema onome što dolazi poslije."
(Norman V. Peale)

"Najveća stvar, koju čovjek u ovom svijetu može napraviti, je izvući najviše iz onoga što mu je dano. Samo je to uspjeh, i ništa drugo."
(Orison Swett Marden)

"Sudbina nije stvar slučajnosti, već je stvar izbora; to nije nešto što treba čekati, već nešto što treba postići."
(W. Jennings Bryan)

"Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe."
(Sri Chinmoy)

"Naposljetku, suština saznavanja nije u tome gubimo li igru, već kako gubimo, što s time spoznajemo, čemu nas je poraz naučio i kako nas to mijenja. Gubiti na određeni način znači - dobivati."
(Richard Bach)

"Tko želi nešto naučiti, nači će način; tko ne želi, naći će izliku."
(Pablo Picasso)

Vezani članci
...

Racionalno i iracionalno mišljenje

Naše emocionalno stanje u velikoj mjeri ovisi o načinu na koji sagledavamo svoj život i stvari koje nam se događaju. Stav koji zauzimamo prema sebi, drugim ljudima i životnim okolnostima utječe na to kako ćemo se osjećati.
Ova ideja potječe od čuvenog stoika, Epictetusa i sažeta je u njegovoj poznatoj rečenici "Ljude ne uznemiravaju stvari po sebi, već način na koji ih promatraju." Shakespeare je stoljećima kasnije ovu misao parafrazirao u "Hamletu": "Ne postoji ništa ni dobro ni zlo, već ga naše mišljenje takvim čini." Dakle, ukoliko je naše mišljenje ta karika između događaja i osjećanja, to znači da kroz učenje ispravnog načina sagledavanja stvari možemo utjecati na vlastitu emocionalnu dobrobit.
Način na koji razmišljamo utječe na ono što osjećamo. Događaji sami za sebe ne uzrokuju stres. Naša interpretacija događaja određuje stupanj stresa. Iracionalna uvjerenja te rigidni, "apsolutni" načini mišljenja mogu povećati razinu stresa. Sposobnost uviđanja kompromisa, traženja različitih načina rješavanja problema i usmjerenost racionalnom sagledavanju situacija smanjuju razinu stresa.
Ukoliko svojim vlastitim ( iracionalnim) razmišljanjem sebe dovodite u patnju, utučenost, bijes i druge nezdrave emocije, važno je pažljivo sagledati što je to u našem mišljenju iracionalno i uložiti napore da ga pretočimo u racionalno, koje će nas onda voditi ka zdravim emocijama. Ono što je ohrabrujuće jest činjenica da, ako nezdrave emocije proizlaze iz našeg mišljenja, MI možemo odabrati kako ćemo razmišljati i kako ćemo se u skladu s tim osjećati. Ukratko, mi sami smo glavni akteri u stvaranju vlastitih emocija. Uviđanje vlastitog iracionalnog načina rezoniranja i nastojanje da zauzmemo racionalni stav omogućava nam da se bolje osjećamo u vezi sebe samih, u vezi drugih, kao i uvjeta u kojima živimo (čak i kada oni nisu savršeni).

Destruktivne emocije kao što su intezivni bijes, depresija, krivica ili anksioznost proizlaze iz  (svjesnih ili nesvjesnih) ideja koje su predrasudne, djetinjaste i besmislene i koje vode ponašanju kojim najčešće sabotiramo svoje vlastite ciljeve. Iracionalno mišljenje karakteriziraju pretjerane generalizacije koje je nemoguće provjeriti i/ili dokazati. Što to zapravo znači? Ako bismo pokušali rečenice koje govorimo sebi (a koje nas često koštaju nezdravih emocija), logički provjeriti, uvidjeli bismo da one nemaju potporu u realnosti i da su , štoviše, besmislene i da ih je nemoguće dokazati!

Ako, na primjer kažete sebi "Nisam uspio dobiti posao koji sam želio/željelala i mislim da je to nepovoljno i žalosno", iznosite činjenicu koja se može potvrditi ili opovrgnuti. Vi možete utvrditi da li ste zaista doživjeli neuspjeh i koje su njegove eventualne posljedice (u odnosu na vaše ciljeve). Ovdje imamo primjer racionalnog razmišljanja. Željeli ste posao, niste ga dobili i ustvrdili ste da je to zaista jedna neugodna situacija koja je suprotna vašim ciljevima.

Ako, međutim, kažete sebi "Budući da nisam uspio/uspjela dobiti posao, smatram da je to grozno i užasno i da sam obični gubitnik/gubitnica", iznosite činjenicu koja se ne može ni potvrditi ni opovrgnuti. 'Grozota' je izraz koji je nemoguće definirati. Što znači kada je nešto grozno? To ne znači da je nešto vrlo nepovoljno već da je više od sto posto nepovoljno. Tako nešto međutim ne postoji! Vi sebe uvjeravate da je nešto grozno onda kada je samo nepovoljno i čvrstim uvjeravanjem da je to grozno dovodite sebe u stanje depresije. Jer, ako biste se držali uvjerenja koje je racionalno i provjerljivo, da je to što niste dobili željeni posao nepovoljno i neugodno (kao što stvarno i jest), nikada ne biste bili depresivni već samo frustrirani, razočarani, tužni što je svakako zdravije po vas nego da ste depresivni.

I kako je na osnovu jednog neuspjeha moguće logički zaključiti da ste običan gubitnik/ca? Nikako! To što ste odbijeni ne govori ništa o vašoj osobi u cjelini. Jedino što se na osnovu odbijanja (opet logično) može zaključiti jest da ne ispunjavate kriterije poslodavca.

Još jedan primjer iracionalnog razmišljanja u kojem je vrlo uočljivo ono što podrazumijevamo pod pretjeranim generalizacijama jest i tvrdnja "Svi muškarci su pokvarenjaci". Ovakav način razmišljanja svojstven je mnogim djevojkama koje su u svom ljubavnom životu bile povrijeđene i koje su s lakoćom napravile jednu od elementarnih i besmislenih grešaka logičkog razmišljanja - apsurdno prekomjerno generaliziranje. Budući da s jednim partnerom nisu imale sreće i budući da ih je on iznevjerio, prevario… sve potencijalne partnere svrstale su u kategoriju jednako nepoželjnih osoba. Ovakvo razmišljanje vodi samosabotirajućem ponašanju, izbjegavanju svih muškaraca i odustajanje od šanse da se uživa u ostvarenom partnerskom odnosu.

Iracionalna uvjerenja u sebi uvijek sadrže zahtjev da Vi, druge osobe ili životni uvjeti budu po receptu koji ste vi zamislili. Zahtjevom da nešto mora biti upravo onako kako ste vi to zacrtali, iako u realnosti to nije tako, vi zapravo zahtijevate nemoguće. Jer SVE što mora postojati, očigledno i postoji! Umjesto da nastavite zahtijevati nemoguće, mnogo će vam se više isplatiti da odustanete od ovih krutih zahtjeva i kažete sebi "volio/voljela bih da stvari budu onako kako ja želim, ali ne moraju, i to nije užasno već samo nepovoljno". Isto vrijedi i za zaključke koje donosite ukoliko vaši zahtjevi nisu ispunjeni. Često sebi kažete: 'ovo je grozno, užasno, ne mogu podnijeti…' Uvjeravamo Vas da možete podnijeti i, ako logički promislite, razumjet ćete da je to tako. Čim podnosite, znači da možete podnijeti, teško ili lako podnosite - ali činjenica je da podnosite!

Kao što smo već naveli, izrazi kao što su 'grozno' i 'užasno' nemaju svoju osnovu u realnosti. Oni kao da imaju neko magično, dodatno značenje da je nešto više nego nesretno. Ružne stvari koje vam se u životu događaju mogu biti jako, naročito nesretne ali nikada i grozne ili užasne. Koliko god sebe uvjeravali da je nešto grozno, tako nešto u realnosti zapravo ne postoji. Za vas je svakako korisnije i zdravije izbjegavati ovakve apstraktne izraze, kojima sebe uznemiravate a koje je nemoguće povezati s realnošću.
Možda vam unošenje termina 'nesretno', 'nepovoljno' ili 'nezgodno' u rječnik a eliminacija izraza 'užasno', 'strašno' djeluju kao jezična smicalica. Ipak, ovo je mnogo više od jezične smicalice!
Ako, na primjer, uvjerite sebe da je hlađenje vašeg partnera prema vama izuzetno nesretna okolnost, ovo uvjerenje implicira da biste bili vrlo sretni kad biste ga uspjeli ponovno okrenuti k sebi, kao i da biste bili jednako sretni da ostvarite vezu s nekim drugim. Ocijenivši ovaj događaj kao nesretan, motivirani ste da učinite nešto u vezi s njim (da ponovo osvojite partnerovu ljubav, nađete nekog drugog ili uživate u svojoj slobodi).
Ako, međutim, hlađenje vašeg partnera ocijenite kao užasno, najvjerojatnije nećete uraditi ništa ili jako malo u vezi s tim. Vjerojatno ćete beskrajno mozgati o užasu same situacije, optuživati sebe što se tako nešto dogodilo, zahtijevati da vam se nekom magijom ili višom silom partner vrati, iracionalno tvrditi da više nikada nećete naći drugu osobu koju ćete voljeti, za sve kriviti sebe i uvjeravati sebe da ste gubitnik/gubitnica koji i ne zaslužuje ljubav.

Kao što vidite, razmišljanje da je hlađenje vašeg partnera ili bilo koja druga okolnost u vašem životu užasna (iako je ona realno samo nesretna), samo vam odmaže. Vaše gledanje na bilo koji događaj u vašem životu kao na užasan, strašan ili grozan stvara iluziju da njime ne možete upravljati i da ste preslabi da bi se nosili s užasom date situacije. Koliko god vam neki događaj djelovao nesretno ili nepovoljno, najvjerojatnije imate sposobnost da ga promijenite ili da se nosite s njim. Ako ga, međutim, smatrate istinski užasnim, odričete se svake kontrole koju biste mogli imati nad njim i prepuštate se njegovom zamišljenom užasu.

Ako ste iskreni prema sebi, uvidjet ćete da, kad god neki loš događaj smatrate užasnim, vi u stvari mislite da on ne smije i ne treba postojati. Ne samo da postojanje tog događaja smatrate nepoželjnim, već mislite da vam ga život nije smio nametnuti. Ne mislite da bi bilo bolje da ovaj događaj ne postoji zato što je neugodan već smatrate da on apsolutno ne smije postojati. Razmišljanje u terminima mora i ne smije je nerealno i nelogično, oduzima vam mnogo energije i stoji vas mnogo patnje, bijesa, potištenosti…

Zbog toga vam savjetujemo da se okanite zahtjeva treba, mora, ne smije i silnog užasavanja i zgražanja nad stvarima za koje ste sami sebe uvjerili da se ne smiju događati. Život se sastoji od lijepih i manje lijepih stvari. One koje vam se ne sviđaju, nastojte promijeniti. To će vam zasigurno lakše poći za rukom ukoliko mislite racionalno tj. ako prihvatite činjenicu da se ružne stvari događaju unatoč tome što se to vama ne sviđa. U onoj mjeri u kojoj razmišljate racionalno, imat ćete i MOĆ da mijenjate stvari koje se suprotstavljaju vašim ciljevima ili, ukoliko uvidite da ih ne možete promijeniti, onda ćete ih prihvatiti bez silnog kukanja i užasavanja nad njima.

Preuzeto i prilagođeno s: psiholoskikutak.com (Mia Popić, REBT savjetnica; Literatura: Vodič u razuman život, Albert Ellis)


UOBIČAJENA IRACIONALNA VJEROVANJA

Opsesije: Uvjerenja koja nas tjeraju da se uvijek ponašamo na određeni način. Iako se često smatraju korisnima, mogu nas umoriti, iscrpiti i frustrirati.
  • perfekcionizam: "Budi savršen u svemu što radiš."
  • opsjednutost vremenskim  rokovima: "Požuri, nemaš puno vremena. To je trebalo biti gotovo još jučer."
  • biti macho: "Budi jak i drž' se čvrsto. Nikad ne pokazuj slabosti."
  • pretjerana požrtvovnost: "Ugodi drugima pod svaku cijenu ili te neće voljeti."
  • iscrpljivanje: "Ti možeš sve. Radi koliko god možeš, sve dok ne pukneš."
Kočnice: Sprječavaju na da nešto poduzmemo, koče nas i ne dozvoljavaju nam da se promijenimo. Dobar su izgovor da ništa ne radimo.
  • katastrofiranje: "U ovoj se situaciji ničemu ne mogu nadati. Ništa se ne može promijeniti."
  • negativno razmišljanje: "Vidim samo žalost i bijedu, tugu i jad."
  • proizvoljno zaključivanje: "Prijateljica mi nije pisala već tri tjedna. Sigurno me više ne voli."
  • rigidnost: "Nema razloga za promjenom mog načina mišljenja i osjećanja."
  • život u prošlosti: "Postupanje na dobe stare načine je uvijek najbolje. "
  • izbjegavanje: "Ja tu ne mogu ništa dok se drugi ne promjene "
  • odustajanje: "Sve sam probao, ali ništa nije upalilo. "
  • otezanje: "Imam mnogo vremena za rješavanje ovoga problema."
Distorzije: Potiču nas na stvaranje krivih utisaka o nama samima, drugim ljudima i događajima. Unose zbrku u naš život i sprečavaju da shvatimo što nam se stvarno događa.
  • generalizacije: "Nisam to dobro napravio sada i nikad ni neću biti u stanju to napraviti."
  • prebacivanje odgovornosti: "Drugi su krivi za to što se dogodilo."
  • konzervativnost: "Ne trebam nove informacije. Znam sve što trebam znati. "
  • poricanje: "To zbilja nije problem."
  • stereotipi: "Takvi su ti ljudi svi isti. Njima ne možeš vjerovati."
  • crno-bijelo razmišljanje: "Ili ću stvarno uspjeti, ili ću potpuno propasti."
  • pretjerivanje: "To je najgora stvar koja mi se ikad dogodila."
  • nelogičko razmišljanje: "Prijatelj me uvijek moraju podržati bez obzira što ja napravim, inače nisu stvarni prijatelji."
  • pripisivanje svojih problema 'lošoj karmi': "Uvijek nekako ispadne da mi se događaju loše stvari bez obzira što napravim."
KRITERIJI RACIONALNO MIŠLJENJE IRACIONALNO MIŠLJENJE
činjenice odgovara činjenicama, tj. onome što se objektivno dogodilo zasniva se na iskrivljenim tumačenjima činjenica
emocije dovodi do pozitivnih emocija dovodi do negativnih emocija
ciljevi omogućuje, olakšava postizanje kratkoročnih i dugoročnih ciljeva interferira s našom sposobnošću postizanja ciljeva, blokira nas
interakcije pomaže u održavanju ili poboljšavanju sposobnosti interakcije s drugima interferira s uspješnom interakcijom s drugima
zaštitaomogućuje nam da se zaštitimo od svih prijetnji našoj tjelesnoj ili emocionalnoj, materijalnoj i sl. dobrobiti omogućuje samo privremenu i preograničenu zaštitu od stvari koje nas ugrožavaju
planoviolakšava nam poduzimanje akcija, određivanje planova koji će nam pomoći u rješavanju nekog problema onemogućuje nam poduzimanje akcija i planiranje i ostvarivanje planova
Izvor: Grasha, A. F. (1998.). Practical Applications of Pschychology, Harper Collins College Publishers.

Vezani članci
Percepcija

Neurastenija

Neurastenia (neurasthenia) je oblik (psiho)neuroze, odnosno duševnog poremećaja lakšeg stupnja kod kojeg je cjelokupna tjelesna i duševna sposobnost umanjena, a da ne postoje nikakve bolesne promjene u tijelu. Također ga nazivamo kronični sindrom umora.
Osoba se tuži na povećan umor nakon duševnog ili i nakon manjeg tjelesnog napora,
udružen sa smanjenim učinkom na poslu ili kod kuće, te
poteškoće koncentracije, razdražljivost, napetost, tjelesnu slabost, iscrpljenost, nemogućnost opuštanja.
Osjećaju i vrtoglavicu, tenzijsku glavobolju, opću nestabilnost, te često hipersomniju.

Neurasteniji su svojstveni znaci (simptomi): težina u glavi, razni bolovi u glavi, vrtoglavica, svrbež, drhtanje, trnci u udovima, znojenje, osjećaj težine i slabosti u tijelu, srčane smetnje, pomanjkanje apetita, smetnje u mokrenju, zatvor stolice.

Najučestaliji duševni znaci bolesti su:
umor na radu, posebno umnom, osjećaj radne nesposobnosti, smanjena koncentracija i pamćenje, preosjetljivost, razdražljivost, mrzovoljnost, bezvoljnost i smetnje u snu.

Razvoju te bolesti pogoduju neprekidna duševna uzbuđenja koja nastaju u raznirn sukobima - u braku, na radnom mjestu, zbog prevelikih osobnih ambicija i sl. Bolesnici koji pate od te bolesti neprekidno su u strahu da će ih netko zapostaviti i prestići.

U MKB-10 klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema neurasteniji je dodijeljena šifra F48.0.

Vezani članci
Psihosomatika
Psihosomatika i stres

Tjelesni poremećaji na koje znatno utječu psihološki faktori

Gastrointestinalni (nausea (mučnina), indigestija, diarrhea (proljev), konstipacija, abdominalna bol)
  • peptički ulcer (peptički ulkus), 
  • ulcerativni kolitis (ulcerozni kolitis), 
  • sindrom iritabilnog crijeva 
Kardiovaskularni
  • koronarna bolesti srca, 
  • esencijalna hipertenzija, 
  • aritmije
Respiratorni
  • sindrom hiperventilacije 
  • bronhalna astma 
Neurološki
  • migrenozna glavobolja 
Imunološki
  • autoimune bolesti – sistemski lupus eritematosus, reumatoidni artritis, perniciozna anemija
  • alergijski poremećaji 
  • karcinom – stres, osjećaj beznadnosti i depresivnost 

Ulkusna bolest 
- Gastrični, duodenalni i akutni posttraumatski stresni ulcer imaju različitu etiologiju
- Mirsky: faktori za razvoj ulkusne bolesti: visoki stres, konstitucija, visoka pepsinogena sekrecija, psihološki konflikt (zavisnost)

Ulcerativni kolitis
- Velika učestalost obiteljskog nasljeđa i genetska sklonost
- Egzacerbacija ovisi o psihološkom stresu, a remisija o suportu (neriješeno žalovanje npr. godišnjice smrti)
- Pridružene osobine: Nezrelost, neodlučnost, povučenost, strah od ili stvarni gubitak značajnih osoba, savjesnost

Mukozni kolitis (iritabilni ili spastični kolon, psihogena diareja) 
- Okolinski stres
- Anksioznost i depresivnost

Koronarna bolest
- Genetika, dijetalni režim, pušenje, visoki krvni tlak, debljina, smanjenje tjelesne aktivnosti
- Tip A uzorak: Kompetitivnost, ambicija, želja za uspjehom, nedostatak strpljenja, osjećaj da vrijeme curi, žurba, neprijateljski stav, grubi nagli govor i geste

Arterijska hipertenzija
- Konflikt pasivno-ovisnih i agresivnih tendencija
- Potiskivanje neprijateljstva 
- Način reakcije na stres

Aritmije 
- Bezrazložni strah
- Anksioznost 
- Okolinski stres 
- Simpatikus, 
- Sinus tahikardija, 
- Paroksizmalna atrijalna tahikardija, 
- Ventrikularna ektopična izbijanja

Respiratorni poremećaji
(uzdasi, zijevanje, izdasi - izrazi dosade, iznenađenja, težine…) (sigh, yawn, gasp) 

Bronhalna astma
- Genetička osjetljivost potaknuta alergijama i infekcijama 
- Stres
- Ambivalentni odnosi djeteta i hiperprotektivne majke
- "plač za majkom"

Hiperventilacija 
- Anksioznost do panične atake
- Povećava se dubina i frekvencija udaha
- Respiratorna alkaloza, parestezije, karpopedalni spazam

Vezani članci
Psihosomatika

Psihosomatika i stres

Psihosomatski su oni poremećaji čiji su simptomi uzrokovani mentalnim procesima.
  • Ako medicinska egzaminacija ne može naći organski ili fizički uzrok, ako poremećaj nastane kao rezultat emocionalnih uvjeta (ljutnje, anksioznosti, depresije, krivnje)
  • Interakciju izmežu psiholoških faktora i imunog sustava proučava psiho-neuro-imunologija. 
  • Psihosomatski simptomi pokazuju kako ljudsko tijelo može kreirati fizičke simptome kao kompenzaciju za deficijenciju odnosa (na primjer, hipnozom inducirana alergijska reakcija indicira da je imuni odgovor osobe dramatično promijenjen tijekom intenzivnog odnosa tijela i psihe) 
  • Često su psihosomatski poremećaji uzrokovani vanjskim faktorima ili ulogama. 
  • Ozbiljan stres uzrokovan na radnom mjestu, u vezama i obitelji je poznat kao uzrok bolova u abdomenu, glavobolja, inkontinencije, gubitka kose, ...

Psihosomatika je disciplina koja se bavi utjecajem stresa na organizam.
  • Psihosomatske bolesti su bolesti izazvane stresom, uz trajna oštećenja tjelesnih sustava i organa,
  • Psihosomatski poremećaji su funkcionalni poremećaji izazvani stresom, ali bez trajnih oštećenja tjelesnih sustava i organa. 
Mogu zahvatiti različite organske sustave.
Pored stresa, značajnu ulogu imaju nasljedni i čimbenici okoliša, koji čine određeni organski sustav osjetljivijim na djelovanje stresa.
Izbor primjerenih strategija suočavanja sa stresom značajno produžuje život oboljelih i skraćuje razdoblje oporavka.
Po zdravlje je najgore izbjegavanje suočavanja, što dugoročno povećava doživljaj stresa

Pojedinci se razlikuju u strategijama suočavanja sa stresom:
  • primarnom kognitivnom procjenom osoba procjenjuje značaj događaja za svoju dobrobit, a 
  • sekundarnom procjenjuje mogućnost kontrole nad stresnom situacijom. 
Američki psiholog Lazarus, tvorac kognitivne teorije stresa, razlikuje dvije osnovne skupine strategija suočavanja sa stresom, koje proizlaze iz sekundarne kognitivne procjene:
  • Kada osoba procijeni da može uspješno kontrolirati situaciju, koristi aktivne, problemu usmjerene strategije; 
  • u protivnom se okreće emocijama usmjerenim strategijama suočavanja, koje služe smanjenju stresnog doživljaja. 
Emocionalni stres utječe na tijek bilo koje kronične bolesti, ali je pogrešno zaključiti da jedino stres uvjetuje nastanak ili pogoršanje.
Naročito je to teško dokazati u slučajevima tzv. psihosomatskih bolesti i poremećaja, koji se određuju tj. definiraju kao:
- bolesti (ako dovode do trajnih oštećenja tjelesnih sustava ili organa), ili 
- poremećaji (ako ne dovode do trajnih oštećenja, već privremene disfunkcije) izazvani stresom. 

Usprkos značajnom napretku u istraživanju psihosomatskih bolesti, znanstvenici još uvijek ne znaju što ih uzrokuje. 
Istraživanja pokazuju kako se radi o složenom međudjelovanju niza čimbenika: naslijeđenih gena, imunološkog sustava, mikroorganizama i okolišnih čimbenika, koji uz stres čine određeni organski sustav osjetljivijim na njegovo negativno djelovanje.
Dokazana je važnost trajanja stresnih situacija tj. da dugotrajni stres (ne i kratkotrajni) nosi veći rizik za ponovno javljanje simptoma već ranije prisutnih psihosomatskih bolesti. 

Što je normalni odgovor na stres?

Stanje tzv. negativnog stresa općenito izaziva uglavnom negativne osjećaje (strah, ljutnju, tugu, bijes i sl.) koji utječu na tjelesne funkcije. 
Bez obzira radi li se o tjelesnoj ili psihičkoj ugroženosti ili povredi, tj. traumi, verbalnom ili socijalnom izazovu, izabiremo jednu od dvije osnovne strategije: borbu ili bijeg.
U stanju borbe ili bijega ("fight-or-flight"), ubrzavaju se disanje i rad srca, šire se zjenice, pojačava se znojenje, raste krvni tlak, to je reakcija koja omogućava organizmu djelotvornije suočavanje s izazovom. 
Prestankom opasnosti, parasimpatička aktivnost vraća tijelo u stanje ravnoteže, smanjujući krvni tlak, usporavajući rad srca i disanje te pojačavajući rad želuca i crijeva.
Takva je reakcija u redu ako ne izazove iscrpljenje organizma, no opasna ako je neadekvatnog intenziteta u odnosu na doživljenu traumu.

Po zdravlje je najgore izbjegavanje suočavanja, što dugoročno povećava doživljaj stresa i utječe na razvoj bolesti. Tada se lako pridruži i izostanak socijalne podrške, adekvatnog medicinsko-psihološkog pristupa i utjecaj prethodnih traumatskih iskustava.
Često ne možemo izbjeći stresne situacije, prisiljeni smo suočiti se s njima i pokušati ih nadvladati. 
Pojedinci se razlikuju u strategijama suočavanja sa stresom. Kada osoba procijeni da može uspješno kontrolirati situaciju, koristi aktivne, problemu usmjerene strategije; u protivnom se okreće strategijama koje su emocionalno usmjerene i koje nisu tako uspješne u smanjenju stresnog doživljaja. 

Vezani članci

Pseudo trudnoća (lažna, umišljena trudnoća)

Pseudotrudnoća je rijedak psihijatrijski sindrom, koji susrećemo još i pod nazivima lažna trudnoća, umišljena trudnoća, histerična trudnoća ili fantomska trudnoća.

Termin "pseudocyesis" uveo je John Mason Good još 1823. godine na osnovi grčkih riječi pseudes = lažno; i kyesis = trudnoća, a podrazumijeva stanje u kojem je žena koja nije trudna čvrsto uvjerena u postojanje trudnoće.
Ova je pojava sporadično zabilježena i opisana na različitim zemljopisnim lokacijama, u različitim vremenima i kulturama, svim rasama, nacijama i slojevima društva.
U posljednja dva stoljeća zabilježeno je oko 600 slučajeva pseudotrudnoće.


U literaturi pronalazimo opisano svega nekoliko slučajeva pseudotrudnoće u muškaraca.
U oboljele osobe pojavljuju se gotovo svi simptomi i znaci trudnoće: poput nepravilnosti menstruacije, amenoreje, rasta opsega trbuha, areolarne hiperpigmentacije, promjene dojki i pojave laktacije. Javljaju se još i tzv. medijalna linea nigra, invertirani umbilikus, porast apetita, tjelesne težine, tipičan lordotični stav u hodu, jutarnje mučnine i povraćanje, osjećanje tonova čedinjeg srca, pokreta ploda, sve do lažnog poroda praćenog kontrakcijama muskulature.
U nekim slučajevima, kada bolesnica sazna da nije trudna, može doći do ozbiljnih psihičkih komplikacija.

Ne postoji jedinstveni proces nastanka pseudotrudnoće kod svih pacijenata. Neki autori smatraju je psihosomatskim poremećajem, drugi naglašavaju važnost afektivnih poremećaja i depresije u etiologiji, dok treći tvrde kako je to varijanta Münchausenova sindroma ili monosimptomatska hipohondrijaza.
DSM IV-TR svrstava je u konverzivne poremećaje, unutar kategorije "Somatoformni" pod šifrom 300.82, a ICD X (MKB-10) u podskupinu neodređenog somatizacijskog poremećaja, označenog šifrom F45.9.

U genezi pseudotrudnoće važnu ulogu ima i želja supružnika za trudnoćom i rađanjem djeteta koja je uvjetovana socijalnim pritiskom, utjecajem okoline, tj. "imperativom prokreacije", stavom kako trudnoća i materinstvo imaju središnji značaj u izgradnji identiteta i samopoštovanja svake žene.
Bitnu ulogu ima i pripadnost strogim kulturalnim i religioznim skupinama, medicinska i psihološka naivnost, socijalna izolacija.
Uvijek su to žene koje žele djecu, odnosno imaju intenzivnu želju za djetetom, ali bi željele izbjeći trudnoću. U isto vrijeme javljaju se i želja za trudnoćom i strah od nje.
Najčešće su opisani upravo takvi slučajevi u kojima se lažna trudnoća pojavljuje kao komplicirani sindrom koji predstavlja formu konverzivnog poremećaja s pratećom depresijom.

Pojavu pseudotrudnoće u završnoj fazi psihoanalize opisao je Freud kod kod Anne O., a tumačena je pozitivnim transferom bolesnice prema terapeutu, separacijskom anksioznošću zbog skorog prekida tretmana.
Poznato je da se u pet posto slučajeva pseudotrudnoća ponavlja.
Postoji zapis o slučaju recidiva svakih devet mjeseci tijekom dvadeset godina. Također postoje prikazi umišljene trudnoće neobično dugog trajanja, npr. De Pauw opisuje takvu monosimptomatsku sumanutost hipohondrijskog tipa koja je potrajala 3000 dana, tj. gotovo 10 godina.

U većini opisanih slučajeva nalazimo osobe u dobi između 20 i 44 godine, a često su u koincidenciji s fiziološkim promjenama, npr. u involuciji, tj. klimaksu kod žena koje su na početku menopauze

Nastale psihološke promjene u svezi su s neravnotežom pituitarno-ovarijalne funkcije neurotransmitera u hipofizi i/ili hipotalamusu. Posrijedi je hipotalamus-hipofizno-ovarijalna disfunkcija pa se lažna trudnoća može opisati i kao galaktoreja-amenoreja-hiperprolaktinemija sindrom (GAHS). 

Uvjerenje o postojanju trudnoće mogu potaći i brojni mehanički čimbenici koji uzrokuju abdominalne smetnje, npr. retencija intestinalnih plinova, urinarna retencija, abdominalne neoplazije, tumori uterusa, ovarija, hidatidiformna mola, papilarni karcinom bubrega, inflamatorni procesi, te različiti uzročnici primarnog steriliteta.  

LIJEČENJE

Tijekom obrade pseudotrudnoće preporučuje se učiniti analizu korionskog gonadotropina (BCHG), analizu hormona štitnjače, ultrazvučno ili rengenski pregledati zdjelicu, koristiti sonogram kojim se uobičajeno osluškuju otkucaji srca čeda i rezultate prezentirati bolesnici kako bi se uvjerila u nepostojanje trudnoće. 
Također se može inducirati menstruaciju parenteralnom primjenom testosterona ili diethylstilbestrola. 
Tako se kombinacijom psihoterapije i hormonalne terapije postižu zadovoljavajući rezultati kod gotovo svih pacijenata. 
Prije su u tretmanu umišljene trudnoće korišteni purgativi, kupke, masaže, kiretaža, kirurške procedure, pijavice, emetici, tonici i opijati, dok se u 20. st. kao izbor nameću različiti oblici psihoterapije: suportivna, kognitivna, bihevioralna i analitička, uz eksploraciju i klarifikaciju nesvjesnih osjećaja vezanih za trudnoću. 
Primarnu ulogu svakako igraju rano otkrivanje i empatijska komunikacija s bolesnikom.  
U tretman treba, ako je moguće, uključiti i "pseudooca" ili roditelje oboljele osobe.  
Vrlo je važno reći bolesniku da su njegovi fizički simptomi ozbiljni i da zavređuju pozornost. Suočavanje sa stvarnošću i pravom dijagnozom, uz suportivni terapijski odnos, kod većine pacijenata dovode brzo do nestanka simptoma umišljene trudnoće, a kod preostalih pacijenata simptomi nestaju tijekom sljedećih šest mjeseci.  
U tretmanu je učinkovita i psihofarmakoterapija
Uglavnom se koriste antidepresivi, a u slučajevima razvoja kliničkih slika psihoze i antipsihotici.  Tretman provodi u timu s psihijatrom, obiteljskim liječnikom, ginekologom i socijalnim radnikom.

Koić E, Filaković P, Đorđević V, Mužinić L. Umišljena trudnoća – Prikaz bolesnika. Soc Psihijat 2004; 32:83-89.  

Vezani članci
...

Psihosomatika

Problem odnosa između tijela, duha i duše je star koliko i ljudska misao, kao medicina.

Od Aristotela, do  Juliana Huxleya, medicinska znanost i biologija traže zajedničku integrativnu formulu.
Problem je to i moderne psihosomatske medicine, zahvaljujući radu Christiana Friedricha Nassea (1778.-1851.) i Maximiliana Jacobija (1775.-1858.), njemačkog psihijatra, koji je prvi popularizirao termin  'psihosomatski poremećaj' u dvadesetim godinama devetnaestog stoljeća.

Od tada, ovaj termin je postajao staromodan i bio odbacivan više puta. Kao rezultat neprekidnih diskusija, on je konačno izbačen i iz američke i međunarodne klasifikacije duševnih bolesti.
  • Prvo izdanje američkog Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-I, 1952)  uključilo je koncept psihosomatske medicine pod terminom 'psihosomatski poremećaj'. 
  • Drugo izdanje (DSM-II, 1968) odredilo je ove poremećaje kao 'psihofiziološki autonomni i visceralni poremećaji'. 
  • Ovi su termini izbrisani i zamijenjeni novim, koji glasi 'psihički faktori koji utiču na fizička oboljenja' u kasnijim izdanjima istog priručnika (DSM-III, 1980; DSM-III-R, 1987 i DSM-IV, 1994) 
  • Deseta revizija Međunarodne klasifikacije oboljenja (ICD-10) je uklonila termin 'psihosomatski poremećaji' i zamijenila ga sa 'psihički i ponašajni faktori povezani sa poremećajima ili oboljenjima klasifikovanim na drugom mjestu'. 
  • ICD-10 je prva revizija u kojoj se Svjetska zdravstvena organizacija odrekla klasičnog termina 'psihosomatski'.
F 54 psihološki čimbenici koji djeluju na zdravstveno (tjelesno) stanje - 
u vezi s drugamo svrstanim poremećajem ili bolesti

SPECIFIČNE I NESPECIFIČNE TEORIJE PSIHOSOMATIKE

1. SPECIFIČNE TEORIJE tj. teorije emocionalne specifičnosti (psihičke ekspresije blokiranih emocija) izvedene su iz studija ličnosti pacijenata s peptičkim ulcerom, koronarnom bolesti i karcinomom.
Freud – teorija psihološkog konflikta  i konverzivnih reakcija
Dunbar – specifične nesvjesne crte osobnosti uzrokuju specifične psihosomatske poremećaje
Franz Alexsander – teorija specifičnog nesvjesnog konflikta uzrokuje specifične poremećaje autonomno inerviranih organa. Prolongirana napetost producira fiziološki poremećaj.

2. NESPECIFIČNE TEORIJE - odgovor na stres kao uzrok poremećaja

HORMON STRESA KORTIZOL utječe na različite organe, slijedi AKTIVACIJA HIPOFIZNO-ADRENALNE OSI (tzv. OPĆI ADAPTACIJSKI SINDROM) :
  • NEUROFIZIOLOŠKE REAKCIJE:  
    • ALARM (SHOCK)
    • OTPOR (ADAPTACIJA NA STRES) 
    • ISCRPLJENOST 
  • PSIHOLOŠKE REAKCIJE:
    • BORBA - BIJEG (pobuđenje simpatikusa, povećana produkcija epinefrina i nor-epinefrina, raste puls i napetost mišića)
    • POVLAČENJE - KONZERVACIJA (reakcija na gubitak, metabolizam se usporava, čuva se energija, smanjuje puls, temperatura, povećana mogućnost infekcija, veća učestalost smrti...)
S. Freud: psihološki problem je simbolički manifestiran u tjelesnom

KONFLIKT je po Freudu uzrok nastanka neuroza.
1. Konflikt je širok pojam koji služi označavanju situacija u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije (ponašanja, osjećaji). Npr. istodobnog privlačenja i odbijanja ili npr. izići u grad ili učiti...
2. INTRAINDIVIDUALNI konflikt = unutar čovjeka u situacijama kada se zbog različitih razloga ne možemo odlučiti što da činimo jer su motivi, ciljevi ili načini reagiranja nespojivi.
Rješenje konflikta je trojako: 
  1. postizanje cilja, 
  2. odustajanje od cilja, 
  3. kompromis (ili stabilna ravnoteža kada se zaustavimo na nekoj udaljenosti od cilja ("oko vruće kaše").
DISOCIJATIVNO = znači da se određeni aspekt ličnosti odvojio (disocirao) od ustaljene organizacije i obrazaca ponašanja i potisnuo u nesvjesno, tako da se uklonio visoko anksiozni sadržaj.
Te osobe žele pobjeći od konflikta, otuđuju se ili izoliraju afekt, i ne pokazuju simptom javno svima

za razliku od drugih, koje su KONVERZIVNE = imaju simptom koji je zapravo maskirana želja, dogodila se konverzija, te pretvaranje u tjelesne simptome uz poremećaj funkcije.

Franz Alexander

Konstitucionalni predisponirajući faktori su uključeni u nastanak poremećaja.

Tip A ličnosti

Agresivna uključenost u kroničnu, neprestanu borbu za postizanjem sve višeg i višeg u sve manje i manje vremena i, ako je potrebno, protiv suprotnih nastojanja drugih stvari ili ljudi.
U sjevernoameričkoj kulturi takve se karakteristike obično jako cijene i pozitivno se vežu uz ambiciju i uspješno stjecanje materijalnih dobara.
A Tipovi
  1. su stalno u pokretu, hodanju i brzo jedu;
  2. osjećaju nestrpljivost kad je u pitanju brzina kojom se odvija većina događaja;
  3. teže razmišljanju ili obavljanju dvije ili više stvari istovremeno;
  4. ne mogu se nositi sa slobodnim vremenom;
  5. opsjednuti su brojevima, mjereći svoj uspjeh po tome koliko je svega što su stekli.
A Tipovi su brzi radnici budući da naglašavaju kvantitetu nad kvalitetom.
U menadžerskim položajima, A Tipovi prikazuju svoju kompetitivnost radeći prekovremeno i, ne tako rijetko, donoseći loše odluke jer ih donose prebrzo. 
A Tipovi su također relativno kreativni. Zbog svoje brige za kvantitetu i brzinu, kod suočavanja s problemima se pouzdaju 
u prethodna iskustva. Neće rezervirati vrijeme potrebno za razvoj novih rješenja za nove probleme.
Rijetko mijenjaju svoje odgovore na specifične izazove u svojem miljeu; stoga, njihovo ponašanje je lakše predvidjeti 

KLASIČNI PSIHOSOMATSKI POREMEĆAJI kod A Tipa ličnosti:
-  Bronhalna astma  F54 i J45.- 
-  Reumatoidni artritis
-  Ulcerativni kolitis F54 i K51.- 
-  Esencijalna hipertenzija
-  Dermatitis (neurodermitis) F54 i L23-L25
-  Tireotoksikoza 
-  Duodenalni peptički  ulkus F54 i K25.- 

Tip B ličnosti
  • nikad ne pate od osjećaja vremenske hitnosti i nestrpljivosti koja ju prati;
  • ne osjećaju potrebu ni prikazati ni raspravljati o svojim postignućima ili podvizima osim ako situacija ne traži takvo izlaganje;
  • igraju se radi zabave i opuštanja, a ne da bi ispoljili svoju superiornost po bilo koju cijenu;
  • mogu se opustiti bez grižnje savjesti.
B Tipovi su oni koji u konačnici uspijevaju doći do vrha.
Veliki prodavači su obično A Tipovi; viši direktori su obično B Tipovi.
A Tipovi kvalitetu svog uloženog napora podlože njegovoj kvantiteti.
Promaknuća u korporativnim i profesionalnim organizacijama "obično prije idu onima koji su mudri nego onima koji su samo užurbani,
prije onima koji su taktični nego onima koji su neprijateljski nastrojeni i
prije onima koji su kreativni nego onima koji su samo okrenuti natjecateljskim borbama."
(Autor: prim.mr.sc.Elvira Koić, dr.med.)

Vezani članci
Psihosomatske bolesti i poremećaji
Razlika između psihosomatskih i somatoformnih poremećaja
Psihosomatika i stres

Razlika između psihosomatskih i somatoformnih poremećaja

Somatoformni poremećaji:
MKB: F45
Postoje negativni psihološki čimbenici i tjelesni simptomi,
ali nema općeg zdravstvenog stanja kojemu se može pripisati taj tjelesni simptom (nema anatomskih promjena)

Psihosomatski poremećaji (koji utječu na zdravstveno stanje):
MKB: F54
Postoje negativni psihološki čimbenici i tjelesni simptomi
i postoji opće zdravstveno stanje kojemu se može pripisati taj tjelesni simptom

Suprotno somatoformnim poremećajima, psihosomatski poremećaji imaju ili identificiranu organsku patologiju (oštećenje tkiva) ili poznati patofiziolški proces. U skladu s tim, psihosomatski poremećaji se kodiraju kao fizička oboljenja.
Međutim, prema četvrtoj reviziji Dijagnostičkog i statističkog priručnika (DSM-IV, izdanje Američke psihijatrijske asocijacije, ovakvom oboljenju se može dati dodatna dijagnoza na Osi I kao 'Psihički faktor koji utječe na fizičku bolest' (na primjer, simptomi anksioznosti koji nepovoljno utiču na ulcerozni kolitis, ili kompetitivno ponašanje koje je i kao sa koronarnom bolešću).

Međunarodna klasifikacija bolesti (MKB, 10. revizija) također dozvoljava kodiranje psihosomatskog poremećaja sa dva paralelna koda: jedan kao mentalno, a drugi kao fizičko oboljenje, koje je u vezi sa prvim (na primjer, gastrični ulkus se može kodirati sa K25 kao fizički poremećaj, a sa F54 kao mentalni poremećaj).

Treba naglasiti da spomenuta fizička oboljenja nisu uvijek pod dovoljnim utjecajem psihičkih faktora da bi se mogla klasificirati kao psihosomatski poremećaji, tj. nije opravdano tvrditi da su sve alergijske reakcije ili svi slučajevi koronarnih oboljenja psihosomatska stanja.
Međutim, postoje slučajevi koji snažno sugeriraju veze između nastanka i tijeka fizičke bolesti i stresa koji je osoba doživjela.

Prema nekim modernim trendovima u medicini, 'holističkim', svako se oboljenje može smatrati psihosomatskim bilo da su simptomi fizički, emocionalni, ponašajni, kognitivni ili neka kombinacija svega ovoga.
Kao osnova za ovakvo gledište uzima se činjenica da sve fizičke bolesti imaju emocionalne i ponašajne efekte koji doprinose procesu oboljenja.
Također se smatra točnim da, suprotno tome, svi mentalni poremećaji imaju svoje fizičke manifestacije i implikacije koje doprinose cjelokupnom doživljaju tegoba bolešću pogođene osobe.

Ako se prihvati kao točna činjenica da ono što se dešava u duhu pogađa tijelo, i obrnuto (tj. ono sto se odvija u tijelu utječe na duh), onda ne možemo odvajati duh od tijela kada se bavimo bilo kojom bolešću. Ovo bi trebalo biti naročito točno u konceptu 'psihosomatskog poremećaja'.
Međutim, klasični biokemijski model u medicini još uvijek neprekidno održava podjelu između mentalnih i fizičkih oboljenja.

Holistički koncept suviše je širok, tako da ga gotovo nikad ne koriste bilo zdravstveni profesionalci ili obrazovani laici.
Bilo bi teško naći ma kakav tjelesni simptom kod kojeg psihički faktori ne bi sudjelovali barem u tijeku daljnjeg procesa oboljenja, ako već ne u samoj etiologiji, ili obje faze bolesti.

Pokret ‘Mental Health Parity' (jednakost u mentalnom zdravlju), podrazumijeva ideju da "...mentalni poremećaji treba tretirati sa istim poštovanjem kao fizička oboljenja".

Dijagnoza i psihosomatskog i somatoformnog poremećaja zahtijeva pozitivan dokaz da psihološki faktori uzrokuju razvoj i održavanje simptoma ili im doprinose da bi se poremećaj mogao razlikovati od nedijagnosticiranog organskog oboljenja. 
Međutim, ovakav pozitivan dokaz često se ne može naći kod klijenata sa fizičkim tegobama koje imaju jasnu organsku patologiju. 
Mišljenja o doprinosu psihičkih faktora etiologiji psihosomatskih simptoma manje su pouzdana i validna nego kod somatoformnih simptoma, budući da su propratni psihički poremećaji obično nedovoljno izraženi da bi se mogli klasifikovati kao mentalni. 
Ova nedovoljna izraženost psihičkih faktora javlja se zbog toga što se emocionalni sadržaji kod psihosomatskih poremećaja transformiraju kroz kompleksne mehanizme u simptome koji izgledaju više somatski nego psihički.
S druge strane, najdetaljnija medicinska ispitivanja ponekad ne mogu otkriti u dovoljnoj mjeri anatomsku ili fiziološku patologiju koja bi mogla rasvijetliti klijentove žalbe. 

Najnesigurnija distinkcija između 'somatskog' i 'psihičkog' je kod poremećaja bola, kao vrlo čestog somatoformnog poremećaja. Ova nesigurnost proizlazi iz vrlo složene prirode doživljaja bola.
Bol je kompleksni i vrlo subjektivni doživljaj, koji se javlja kao proizvod mnogih isprepletenih faktora (psihičkih, neuroloških, kemijskih). 
Pored senzorne komponente, na percepciju bola utječu još i emocije, kognicija, kao i osobni stavovi. 
Kao posljedica ovako složene prirode, bol organskog porijekla (patološka bol) teško se razlikuje od boli bez organske patologije (psihogena bol), posebno zbog toga što se oba tipa bola međusobno ne isključuju. 
Možda je upravo zbog toga problem 'somatskog' naspram 'psihičkog' najmutniji na ovom mjestu, pošto je cjelokupni doživljaj bola istovremeno i psihogeni i patogeni, prije nego samo jedno ili drugo.

Nikola Tomić: SOMATOFORMNI I PSIHOSOMATSKI POREMEĆAJI:  DIJAGNOSTIČKA PARALELA (Klinika za somatoformne i psihosomatske poremećaje, Bolnica Benkstaun, Sidney, Australija)

Vezani članci
Psihosomatske bolesti i poremećaji
Somatoformni poremećaj

Somatoformni poremećaj

Somatoformni poremećaji (hysteria) su poremećaji koji uključuju osjete posredovane autonomnim živčanim sustavom, tj. bez voljne kontrole. U MKB-10 klasifikaciji označeni su šifrom F45.

F45.0 somatizacijski poremećaj
Postoje subjektivne žalbe koje su nespecifične i promjenjive, npr. osjećaj napuhnutosti, nadutosti, težine, žarenja, pečenja, napetosti, koje bolesnik pripisuje određenom organu, ali i neki objektivni znakovi autonomnog poticanja, kao što su lupanje srca, znojenje, drhtanje, crvenjenje te strah od mogućeg tjelesnog poremećaja.
Dakle, bolesnik iznosi simptome kao da su vezani uz poremećaj organa ili sustava koji su autonomno kontrolirani (kardiovaskularni, probavni, dišni, urogenitalni).
Traže bezbrojne pretrage, koje su uvijek negativnih rezultata, ali se ne daju razuvjeriti.

F45.3 Autonomna, vegetativna disfunkcija: srčana, želučana neuroza, neurocirkulatorna astenija, psihogena aerofagija, kašalj, diarea (proljev), dispepsija, dizurija, flatulencija, štucanje, hiperventilacija, iritabilni kolon, znojenje....

F45.2 Hiponondrijski poremećaj i nozofobija (strah od bolesti, npr. karcinofobija) = zaokupljenost mogućnošću da je prisutan tjelesni poremećaj, zaokupljeni su svojim izgledom.
Body dysmorphic disorder – preokupacija zamišljenog defekta tijela ili lica

F45.5 psihogena dizmenorea (dismenoreja), disfagija "globus hystericus", svrbež

F45.4 bolni poremećaj, psihalgija (stalna somatoformna bol): bolna leđa; neurotska, tenziona glavobolja = glavna tegoba je bol koja se ne može objasniti fiziološkim procesom ili tjelesnom bolešću. Rezultat je obično sekundarna dobit - povećanje potpore obitelji ili medicinske potpore.

Vezani članci
Klasifikacija duševnih poremećaja
Disocijativni (konverzivni) poremećaj
Psihosomatske bolesti i poremećaji

Disocijativni (konverzivni) poremećaj

Disocijativni (konverzivni) poremećaj (hysteria) je neurotski poremećaj tjelesnih funkcija koje su normalno pod voljnom kontrolom i gubitka osjeta, za koje postoje dokazi da je gubitak funkcije zapravo izraz emocionalnog konflikta ili potreba, često u uskoj vezi sa stresom, a medicinskim pregledom nije dokazan poznati fizički ili neurološki poremećaj. U MKB-10 klasifikaciji označen je šifrom F44.

Simptomi označuju bolesnikovu koncepciju kako bi se fizička bolest očitovala.
  • a) amnezija = gubitak pamćenja nekih važnih događaja, uglavnom djelomičan i selektivan u odnosu na traumu.
  • b) fuga = nesvrsishodna putovanja, uz potpunu amneziju.
  • c) stupor = veliko smanjenje ili odsutnost voljnih pokreta i normalnog reagiranja na svjetlo, buku, dodir.
  • d) stanja transa i opsjednutosti = neželjeni privremeni osjećaj gubitka osobnog identiteta i svijesti o okolini, izvan religijskih i kulturalno prihvatljivih stanja.
  • e) disocijativni motorni poremećaj (afonija, disfonija, konvulzije) = gubitak sposobnosti pokretanja dijelova ili čitavog tijela, ili grčevi nalik na epileptičke, bez ugriza jezika i inkontinencije mokraće često uz očuvanu svijest.
  • f) anestezija i gubitak osjeta, psihogena gluhoća ili gubitak osjeta mirisa ili okusa, ne odgovaraju neurološkim lezijama
  • g) sindrom višestruke ličnosti, psihogena sumračna stanja, Ganserov sindrom
Vezani članci
Klasifikacija duševnih poremećaja
Somatoformni poremećaj
Psihosomatske bolesti i poremećaji

Psihosomatske bolesti i poremećaji

F54 PSIHOSOMATSKE BOLESTI (psihološki čimbenici koji djeluju na tjelesno stanje, uzrok poremećaja su i psihološki i somatski procesi)

bronhalna astma

spastički bronhitis
ulkusna bolest
mukozni kolitis (iritabilni kolon)
psoriasis vulgaris
dermatitis (neurodermitis)
koronarna bolest
arterijska hipertenzija
hipertireoza
reumatoidni artritis
ulcerativni kolitis
urtikarija (koprivnjača)
šećerna bolest
menstrualni poremećaji
neke glavobolje
anoreksija
bulimija
PTSP (?)

F 54 psihološki čimbenici koji djeluju na zdravstveno (tjelesno) stanje - u vezi s drugamo svrstanim poremećajem ili bolesti
  • Psihološki utjecaji imaju glavnu ulogu (značajan utjecaj) u nastanku tjelesnog poremećaja 
  • Prateće duševne smetnje su uglavnom blažeg intenziteta
  • Dakle, postoje negativni psihološki čimbenici i tjelesni simptomi i OPĆE ZDRAVSTVENO STANJE kojemu se može pripisati taj tjelesni simptom
Ti psihološki čimbenici utječu na nekoliko načina:
- na tijek općeg zdravstvenog stanja (razvoj, egzacerbacija ili zakašnjenje oporavka)
- utječu na liječenje
- mogu stvarati dodatne rizike osobi (npr. prejedanje i povišenje tjelesne težine kod dijabetičara)
- mogu ubrzati i pogoršati simptome izazivajući fiziološki odgovor na stres (bol u prsima, spazam)
Psihološki čimbenici utječu na gotovo sve kategorije bolesti i stanja, kardiovaskularna, gastrointestinalna, pulmonalna, neurološka, reumatološka, neoplastična, renalna…
Bronhalna astma  F54 i J45.-
Reumatoidni artritis
Ulcerativni kolitis F54 i K51.-
Esencijalna hipertenzija
Dermatitis (neurodermitis) F54 i L23-L25
Tireotoksikoza
Duodenalni peptički  ulkus F54 i K25.-
Mukozni kolitis (iritabilni kolon) F54 i K58.-
Urtikarija (koprivnjača) F54 i L50.-
Isključuje: tenzijske glavobolje (G44.2 )
Poremećaj osjećaja boli povezan s psihološkim čimbenicima 
Duševni poremećaj utječe na… (npr. shizofreniju)
Psihološki simptomi utječu na… (npr. anksioznost)
Crte ličnosti ili način suočavanja utječe na…. (npr. tip A ponašanja)
Neprilagođeno zdravstveno ponašanje utječe na …(npr. nekretanje, opijanje..)
Fiziološki odgovori na socijalne ili okolinske stresore

F55 ZLOUPORABA TVARI KOJE INAČE NE IZAZIVAJU OVISNOST

Antacidi, biljni i narodni lijekovi, steroidi i hormoni, vitamini, laksativi, analgetici, antidepresivi...

Povijest

Neke bolesti su nakon otkrivanja, prvo označene kao histerične ili psihosomatske, npr. astma, alergije i migrene.
  • Gulf War Syndrome, i Chronic Fatigue Syndrome
  • Neke su i danas u okviru diskusija, uključujući multiplu kemijsku senzitivnost, PTSP, Gulf War syndrom, sindrom kroničnog umora (neurastenija).
  • Ponekad se misli da stigmatici zapravo pate od psihosomatskih bolesti, uslijed identifikacije s Isusom.
Susan Sontag je 1978.g. objavila "Illness as Metaphor" gdje piše o svojoj borbi sa karcinomom dojke i izazovom "stida žrtve" u mentalitetu
  • sličnosti između perspektive puka o karcinomu (raku) paradigmatičkoj bolesti 20.stoljeća, i tuberkuloze (simbolička bolest 19. stoljeća) 
  • Sontag pokazuje kako obje bolesti imaju vezu s osobnim psihološkim crtama ličnosti, i demonstrira kako metafore i termini koji se koriste za opis oba sindroma vode asocijacijama između potisnute strasti i fizičke bolesti. 
  • Romantična ideja da je bolest ekspresija karaktera je različito proširena tj. da je karakter uzrok bolesti - jer se ne može izraziti.
  • Strast se pomiče unutra
Psihosomatskim bolestima nazivamo bolesti psihogenog porijekla, dakle, uvjetovane su emocionalnim smetnjama (ljubavi, agresije ili straha), a njihovi se simptomi manifestiraju na nivou organa i mijenjaju njihovu funkciju.
To znači da određena emocionalna stanja mogu dovesti do promjena funkcije organa, a tjelesne promjene koje nastaju zbog ovih disfunkcija samo su popratni simptomi emocija.
Tjelesni simptomi mogu biti direktna reakcija na emocije, primjerice drhtanje zbog straha ili srdžbe, crvenjenje zbog stida.
U psihosomatskim bolestima tjelesni simptomi su indirektni rezultat emocija, uglavnom nesvjesnih, koje traže izlaz zaobilaznim i kompliciranim putem do organa.
Zrela ličnost tijekom života stječe uspješne mehanizme obrane od kompleksnih problema.
Oni koji svojom agresijom upravljaju s manje uspjeha ne mogu naći društveno prihvatljive oduške za svoje agresivne osjećaje. Tako se neprijateljski osjećaji pojačavaju i akumuliraju, traže sve veću kontrolu. Tko npr. svoju ljutnju ne izražava otvoreno, a u sebi ima zadržani bijes s kojim teško vlada, ili npr. ljudi od akcije koji se jako trude doseći nejasno definirane ciljeve; agresivni su, nestrpljivi , teško podnose frustraciju i neuspjeh, često rade prekovremeno, preko praznika i bez odmora, iako njihov rad nije uvijek uvažavan i nagrađivan.
Ovi bolesnici često imaju poteškoća u izražavanju i opisivanju svojih briga, bolova, razočarenja, općenito u prepoznavanju svega što smatraju slabošću.
Ika Rončević, Narodni zdravstveni list

Vezani članci
Somatoformni poremećaj
Disocijativni (konverzivni) poremećaj
Pseudotrudnoća (lažna trudnoća)
Psihosomatika i stres

Temperament

Temperament je sklop urođenih predispozicija emocionalnog doživljavanja i reagiranja.

Temperament je određen nasljeđem, tjelesnom konstitucijom i, posebno, građom i funkcioniranjem autonomnog živčanog i endokrinog sustava .

Prvu i najpoznatiju teoriju i tipologiju temperamenta dali su Hipokrat i rimski liječnik Galen. Prema ovoj teoriji , u zavisnosti od toga koji od četiri tjelesna soka prevladava u organizmu, ispoljit će se jedan od četiri tipa temperamenta:
  • flegmatičan (miran), 
  • koleričan (neobuzdan), 
  • melanholičan (slab) ili 
  • sangviničan (živahan).
Vezani članci
Humoralna teorija karaktera

Fobija - strah od...

Fobija (grč. phobos - strah, bijeg) je izraženi trajni strah, najčešće prekomjeran ili neopravdan, a pojavljuje se u vezi očekivanja specifičnog objekta ili situacije.
Većina se ljudi boji npr. visine ili pauka, ali taj ih strah ne ometa u svakidašnjem životu. Takav strah postaje fobija kada ih onemogućuje u aktivnostima koje su do tada s lakoćom obavljali ili uživali u njima. Termin fobija odnosi se na grupu simptoma prouzrokovanih određenim objektima ili situacijama.
  • ablutofobija - strah od pranja i kupanja
  • agateofobija - strah od ludila
  • agorafobija - strah od otvorenog prostora i javnih mjesta
  • aklufobija - strah od mraka
  • akrofobija - strah od visina
  • akustikofobija - strah od buke
  • algofobija - strah od boli
  • aliumfobija - strah od češnjaka
  • ambulofobija - strah od hodanja
  • amnezifobija - strah od amnezije
  • androfobija - strah od muškaraca
  • antrofobija (antropofobija) - strah od ljudi
  • apifobija - strah od pčela
  • arahnofobija - strah od pauka
  • areofobija - strah od lošeg zraka, strah od letenja
  • aritmofobija - strah od brojeva
  • asimetrifobija - strah od asimetričnih stvari
  • aurofobija - strah od zlata
  • autofobija - strah od samoga sebe
  • aviofobija - strah od letenja
  • bacilofobija - strah od mikroba / zaraze
  • bakteriofobija - strah od bakterija
  • bibliofobija - strah od knjiga
  • botanofobija - strah od biljaka
  • brontofobija - strah od munja i grmljavine
  • batrahofobija - strah od žaba
  • cyberfobija - strah od računala
  • deipnofobija - strah od jedenja
  • demofobija - strah od mase, gomile ljudi
  • demonofobija - strah od duhova
  • dendrofobija - strah od drveća
  • dentofobija - strah od zubara
  • didaskaleinofobija - strah od odlaska u školu
  • dismorfobija - strah od tjelesne ružnoće, tj. nedostataka
  • dorafobija - strah od krzna i kože životinja
  • dromofobija - strah od prelaska preko ulice
  • ekofobija - strah od doma
  • elektrofobija - strah od električne energije
  • emetofobija - strah od povraćanja
  • ergofobija - strah od posla
  • eritrofobija - strah od crvenila u licu
  • erotofobija - strah od seksualnosti
  • farmakofobija - strah od lijekova
  • fleksofobija - strah od promjena
  • fobofobija - strah od straha
  • fonofobija - strah od vlastitog glasa
  • frigofobija - strah od hladnoće
  • galeofobija - strah od mačaka
  • gamofobija - strah od braka
  • geliofobija - strah od smijeha
  • genofobija - strah od sexa
  • gimnofobija - strah od golotinje
  • glosofobija - strah od obraćanja javnosti
  • grafofobija - strah od pisanja
  • gravidofobija - strah od trudnoće
  • haptofobija - strah od dodira
  • hedonofobija - strah od osjećaja ugode
  • heliofobija - strah od sunca
  • hemofobija - strah od krvi
  • hidrofobija - strah od (duboke) vode
  • homofobija - strah od homoseksualnosti  (praćen nesnošljivošću)
  • iatrofobija - strah od odlaska doktoru
  • ideofobija - strah od ideja
  • ihtiofobija - strah od riba i/ili ribljih jela
  • ilingofobija - strah od vrtoglavice
  • iofobija - strah od otrova
  • itifalofobija - strah od ukrućenog penisa
  • izolofobija - strah od samoće
  • izopterofobija - strah od termita, insekata
  • japanofobija - strah od Japanaca
  • judeofobija - strah od Židova
  • kakofobija - strah od ružnoće
  • kaliginefobija - strah od lijepih žena
  • katoptrofobija - strah od zrcala
  • kinofobija - strah od psa
  • klaustrofobija - strah od zatvorenih prostora
  • kleptofobija - strah od krađe
  • koitofobija - strah od spolnog odnosa
  • koprofobija - strah od izmeta
  • korofobija - strah od plesanja
  • kromofobija - strah od boja
  • kronofobija - strah od vremena
  • ksenofobija - strah od stranaca
  • latinofobija - strah od Latina i latinskog utjecaja.
  • logofobija - strah od riječi, strah od govorenja
  • megalofobija - strah od velikih stvari
  • menofobija - strah od menstruacije
  • misofobija - strah od prljavštine, stalno pranje ruku
  • mizofobija - strah od nečistoće
  • monofobija - strah od samoće
  • narkofobija - strah od narkoze
  • nekrofobija - strah od smrti
  • niktofobija - strah od mraka
  • nudofobija - strah od golotinje
  • odontofobija - strah od zubara
  • oktofobija - strah od broja osam
  • onomatofobija - strah da ćete čuti određenu riječ
  • ornitofobija - strah od ptica
  • ofidiofobija - strah od zmija
  • panofobija - strah od svega
  • papafobija - strah od pape
  • patofobija - strah od bolesti
  • pedofobija - strah od djece
  • penterafobija - strah od punice
  • pirofobija - strah od vatre
  • plutofobija - strah od bogatstva
  • pogofobija - strah od brada
  • proktofobija - strah od anusa
  • radiofobija - strah od radijacije
  • seksofobija - strah od osoba suprotnog spola
  • skotofobija - strah od mraka
  • spektrofobija - strah od ogledala
  • suicodofobija - strah od samoubojstva
  • tafefobija - strah od toga da budeš pokopan živ
  • tanatofobija - strah od smrti
  • tarofobija - strah od riba
  • teofobija - strah od bogova ili religije
  • testofobija - strah od testiranja
  • toksikofobija - strah od otrova
  • trihofobija - strah od kose
  • tropofobija - strah od promjena
  • vestifobija - strah od odjeće
  • venerofobija - strah od lijepih žena
  • vikafobija - strah od vještica i čini
  • zelofobija - strah od ljubomore
  • zemifobija - strah od golokrtičastog štakora (Heterocephalus glaber)
  • zeusofobija - strah od boga
  • zoofobija - strah od životinja
Vezani članci
Anksiozni poremećaji

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)

PTSP se svrstava u skupinu anksioznih poremećaja.
Primarno je CIVILAN (npr. u Švicarskoj 2-4% psihičkih poremećaja otpada na PTSP a već stotinama godina nisu sudjelovali u ratu), ali svaki rat je kontekstualizirao sve poremećaje, pa tako i PTSP
U civilnoj domeni je podjednako zastupljen među spolovima, u vojnom smislu je više oboljelih muškaraca
Postoji 5 vrsta lijekova → stabilizatori raspoloženja, antipsihotici, elektrokonvulzivna terapija
Koristi se i preko 400 tehnika psihoterapije

Povijesni pregled
  • Vojničko srce, iritabilno srce, Da Costa sindrom (američki građanski rat)
  • Granatni šok (prvi svjetski rat)
  • Ratna neuroza, sindrom koncentracijskih logora (drugi svjetski rat)
  • Veteranski sindrom (korejski rat)
  • Vijetnamski sindrom (vijetnamski rat)
  • 1980. današnji naziv
Uzroci
  • PTSP =  kasna reakcija (odgođena, npr. mjesec dana nakon događaja) na izlaganje ekstremnom traumatskom iskustvu  → razvija se krizno stanje (psihogena reakcija)
  • Pošto se radi o ekstremnim događajima, malo je ljudi pogođeno
  • Osoba može biti ugrožena: direktno životno i materijalno
  • Ratni stresori
  • Prirodne nepogode
  • Promet
  • Teške bolesti
  • Fizičko i spolno zlostavljanje
  • Pri tome je bitan osjećaj bespomoćnosti.
Stresogeni događaji:
  • DNEVNI DOGAĐAJI - nisu osnova za psihičke poremećaje kod zdravih ljudi, ali mogu biti ako osoba ima drugih problema / predispozicije
  • ŽIVOTNI DOGAĐAJI - ozbiljniji su od dnevnih, ali većina ljudi se uspije adaptirati na njih i događaju se svima; KRIZNO STANJE - nastaje ako se osoba ne uspije adaptirati, a predstavlja psihogenu reakciju koja ima anksiozni i/ili depresivni karakter
  • EKSTREMNO TRAUMATSKO ISKUSTVO - malo ljudi ga doživi, veći dio ljudi nakon izlaganja razvija ili akutnu reakciju na stresor (kraće stanje, traje do mjesec dana) ili PTSP (dulje traje ili se javlja odgođeno)
Smrt djeteta je životni događaj, a ne ekstremno traumatsko iskustvo (smrt djeteta je ETI jedino ako se dogodi u stravičnoj prometnoj nesreći ili pucnjavi i sl.), bez obzira što je najstresniji događaj od svih
  • za PTSP osoba može biti direktno izložena (znači da je sama tjelesno, životno ili materijalno ugrožena), ali može razviti PTSP čak i ako se radi samo o prijetnji ili ako je osoba samo promatrač traumatskog događaja (koji se događa nekome drugome), čak nije bitno niti vremenska, geografska i emocionalna blizina sa osobom kojoj se traumatski događaj događa (npr. slučajevi PTSP-a diljem SAD-a nakon 11.9.)
  • PTSP nije rezerviran samo za žrtve, već se može razviti i kod zlostavljača
  • žrtve i svjedoci - temelj za PTSP: osjećaj bespomoćnosti u situaciji u kojoj su se našli, tj. nemogućnosti izbjegavanja ekstremno traumatskog događaja
Epidemiologija PTSP-a
  • 60 % muškaraca i 50 % žena  će tijekom života biti izloženo stresovima koji odgovaraju kriterijima iz DSM-IV
  • 8 % opće populacije razvit će PTSP (danas oko 10%)
  • 39 % imat će subkliničke simptome - lakša forma
  • kod muškaraca PTSP je najčešće vezan za rat, kod žena za silovanje i fizički napad

RIZIČNI FAKTORI za razvitak PTSP-a
  • Osobine stresora
  • Socijalni status (obrazovanje, prihodi) → niži SES je vulnerabilniji (podložniji)
  • Autodestruktivno ponašanje
  • Ranije zlostavljanje (i žrtva i zlostavljač mogu razviti PTSP)
  • Karakteristike ličnosti (načini nošenja, 'coping')
  • Prijašnji poremećaji i premorbidno funkcioniranje
  • Intelektualni status

O ČEMU OVISI HOĆE LI SE PTSP RAZVITI?

1.  STRESOR - različiti po tome koliko dovode do PTSP-a:
  • Broj 1 je silovanje - preko 90-95% žrtva silovanja razvije PTSP
  • Broj 2 su specijalne (vojne) postrojbe - oko 70% pripadnika razvije PTSP (podaci za GB-SAS-Falklandski otoci; slični postotak i kod izraelskih antiterorističkih jedinica
  • Broj 3 su obične ratne postrojbe ili civili u bombardiranju tj. sudionici općih ratnih događaja-do (manje od) 50% pripadnika razvije PTSP
  • Broj 4 su žrtve ekstremnih prirodnih nepogoda (tsunami i sl.) - do 20% žrtva istih razvije PTSP
  • Broj 5 su žrtve prometnih nesreća (ekstremnih, ne kad se samo malo okrznu) - 10-15% sudionika razvije PTSP
2.  LIČNOST - ako postoji neki poremećaj ličnosti ili ako je osoba ranije imala neki psihijatrijski entitet ili ako je neki psihijatrijski entitet u početnoj fazi; također, ako postoji heteroagresivno, asocijalno, antisocijalno ili autodestruktivno ponašanje → sve to povećava vjerojatnost razvitka PTSP-a uslijed izlaganja ekstremnom traumatskom iskustvu, tj. to su faktori vulnerabilnosti

3.  SOCIJALNI STATUS - nizak socijalni status je faktor vulnerabilnosti; visok socijalni status je faktor zaštite

4.  RANIJE ZLOSTAVLJANJE - odnosi se i na žrtve i na zlostavljače; predstavlja faktor vulnerabilnosti

5.  INTELEKTUALNI STATUS - viša IQ je faktor zaštite; ali važna je i SPACIJALNA INTELIGENCIJA, tj. spacijalna IQ je zaštitni faktor (visoka spacijalna sposobnost je negativno korelirana s PTSP-om, a puno je razvijenija kod muškaraca)

SIMPTOMI PSTP-a

MORAJU biti prisutni simptomi iz sve tri skupine simptoma za klasični PTSP-a:
  1. Ponovno proživljavanje traumatskog iskustva: tijekom dana, javljaju se slike - tzv. intruzivni fenomen (žive slike); tijekom noći, javljaju se ružni snovi (obično u drugoj polovici spavanja u REM-u)
  2. Izbjegavanje svega onoga što podsjeća (realno ili simbolično) na traumu (npr. miris roštilja - spaljeni leševi)
  3. Simptomi pojačane pobuđenosti - imaju nizak prag tolerancije na frustraciju, na sitnice žestoko reagiraju (heteroagresivno ili autodestruktivno)
Ako su prisutni simptomi samo iz 1. ili iz 2. skupine simptoma → SUBKLINIČKA FORMA (39%); (ELEMENTI PTSP-a je termin za subkliničku formu za potrebe RH dijagnostike, tj. nije službeni naziv)

TERAPIJA PTSP-a
  1. Farmakoterapija (anksiolitici, antidepresivi, antipsihotici)
  2. Psihoterapija (BK, suportivna, gestalt, psihoanalitički orijentirana; individualna, grupna, partnerska, obiteljska)
  3. Socioterapija - nakon 3-5 godina trajanja PTSP-a, čak 75% oboljelih će biti bez simptoma → klinička slika blijedi i povlači se; dio oboljelih i nakon raspona od 3 do 5 godina zadržava simptome; oko 1/5 oboljelih ima trajnije simptome ili čak doživotne (bez obzira je li primijenjivana terapija)
MALIGNA FORMA PTSP-a (također se koristi u RH, a nije službeni termin) - kronificirana, teška forma PTSP-a (ovih 1/5 bolesnika koji se dugo ili doživotno bore protiv PTSP-a)

Simptomi se povlače bez obzira na terapiju, ali ukoliko postoji kombinacija psihofarmaka i suportivne terapije to povlačenje simptoma je brže i kvalitetnije.

Vezani članci
Anksiozni poremećaji

Anksiozni poremećaji

Anksiozni poremećaji danas su, uz depresiju, najčešći u psihijatriji ('era anksioznosti') jer smo daleko više i češće izloženi ispitnim situacijama (ispunjavanje normi različitog tipa) nego prije → sociološko objašnjenje; svijet više nije siguran - radi se o realnoj opasnosti koja objektivno postoji i kojoj smo svi izloženi (proporcija anksioznih poremećaja raste, čemu se još uvijek ne zna točan uzrok)

Što je anksioznost?
Pojam anksioznost označava različite osjećaje koji svi imaju zajedničku karakteristiku – strah.
Anksiozni fenomeni su međusobno različiti obzirom na karakter, intenzitet i trajanje.
Oni se javljaju kao nelagoda, uznemirenost, strepnja, plašnja, tjeskoba, strah (difuzan ili fobičan – usmjeren prema nekoj situaciji, predmetu), panika.

Anksioznost može biti normalna
Normalna anksioznost je česti pratilac svakodnevnih situacija. Ona prati donošenje odluka, razmišljanje o budućnosti, stresove, ispitne situacije, putovanja.
W. H. Auden je rekao da živimo u "eri anksioznosti".
Anksioznost je strah da će se u našim životima nešto loše dogoditi (bolest, nesreća, siromaštvo, bol, patnja). Ona ima adaptivnu funkciju - čini nas opreznijim, tjera nas da promišljamo, planiramo.

Kada normalna anksioznost prelazi u patološku?
Anksioznost se javlja u svakodnevnom životu i ima motivacijsku i adaptivnu funkciju - čini nas opreznijim, tjera nas na promišljanje i planiranje.  Osoba može kontrolirati anksioznost.
Anksioznost prelazi u patološku u slučajevima kada se javlja:
- izvan ili mimo opasnosti
- postoji dugo nakon stresa ili opasnosti
-  remeti funkcioniranje osobe
FIZIOLOŠKA ANKSIOZNOST javlja se zbog realne opasnosti (npr. prometna nesreća); ona je evolucijska datost, bez nje nema preživljavanja
Kada fiziološka prelazi u patološku anksioznost?- Ako mi kontroliramo anksioznost, tada je ona fiziološka
- Ako ona kontrolira nas (ometa naše funkcioniranje) tada je patološka
- Ako se strah javi mimo opasnosti ili dugo nakon što je opasnost prošla, također se radi o patološkoj anksioznosti

ETIOLOGIJA ANKSIOZNOSTI

Anksioznost je multifaktorijalno uzrokovana:
-  Biološke hipoteze
-  Psihodinamske teorije
-  Bihevioralni model
-  Socijalne teorije

BIOLOŠKE HIPOTEZE
- noradrenalinski sustav je odgovoran, on povlači serotonin, a serotonin dopamin → sve se mijenja po principu klackalice


PANIČNI POREMEĆAJI

Panični poremećaj s agorafobijom
- Intenzivan strah od otvorenog prostora, javnih mjesta, prisustva mnoštva ljudi, kada se bolesnik ne može skloniti na sigurno mjesto.
- 3 puta češće u žena

Panični poremećaj bez agorafobije
- Napadi straha, počinju naglo, jakog su intenziteta, javlja se osjećaj užasa, nadolazeće opasnosti.
- Prisutni lupanje srca, gušenje, vrtoglavica, nesvjestica, strah od smrti, infarkta, "da će poludjeti"
- 2 puta češće u žena

HIPERVENTILACIJA
- smanjenje količine kisika, uz porast štetnih plinova, nastaje PANIČNA ATAKA (disanje u vrećicu!)
- panični napad može biti sa i bez agorafobije; javlja se strah da će osoba poludjeti ili da će umrijeti, ako postoji i agorafobija tada se osoba boji da mu se neće moći pomoći u velikom prostoru

AGORAFOBIJA (bez prethodne anamneze paničnog poremećaja)
  • Strah od mjesta i situacije (ili njihovo izbjegavanje) iz kojih bi bijeg bio otežan ili nemoguć.
  • Kod osobe koja je sama izvan doma, na putovanju, u gužvi, u redu.
  • Ne radi se o strahu od otvorenog prostora, već o strahu od velikog prostora (npr. košarkaška dvorana)

SOCIJALNA FOBIJA
  • Strah od ljudi i socijalnih situacija, odnosno socijalnog izlaganja gdje bi osoba mogla doživjeti neugodnost. Poglavito kod javnog nastupa.
  • Javljaju se poteškoće u socijalnom funkcioniranju, na radnom mjestu, u emocionalnoj vezi.

SPECIFIČNA FOBIJA
  • Jednostavna ili izolirana fobija
  • Strah od specifičnih situacija i objekata
  • Strah od životinja (zmije, pauci), prirodnog okoliša (visina, voda, grom), krvi, injekcije, povrede
  • Osoba prepoznaje da je strah pretjeran i nerazuman, ali "to je jače od nje"

OPĆI (GENERALIZIRANI) ANKSIOZNI POREMEĆAJ
  • Slobodno lebdeći, neodređeni strah, iščekivanje, uznemirenost, napetost, hiperaktivnost autonomnog živčanog sustava.
  • Pristuna su barem TRI od slijedećih simptoma: nemir, osjećaj kao da je "na rubu živaca", lako umaranje, teškoće koncentracije, razdražljivost, poremećaji spavanja
  • Dojam da će se nešto općenito loše dogoditi u budućnosti (ako se strah može povezati s nečim specifičnim razlogom radi se o fobijama)
  • Generalno, anksioznost se 2 do 4 puta češće javlja kod žena; za tu spolnu razliku ne postoji objašnjenje (npr. za depresiju postoji - hormoni)

OPSESIVNO-KOMPULZIVNI POREMEĆAJ
  • Prisustvo prisilnih misli i radnji
  • Prisilne se misli javljaju mimo volje oboljelog, on shvaća njihovu besmislenost, ali se ne može njima oduprijeti
  • Prisilne radnje: pranje ruku, tuširanje, pokreti tijela, način hodanja
  • Podjednaka spolna zastupljenost
  • OCD također spada u anksiozne poremećaje

TERAPIJA ANKSIOZNIH POREMEĆAJA
  • najbolje rezultate daje kombinacija racionalne farmakoterapije (što prije dati i što jeftinije) i psihoterapije (i to kognitivno-bihevioralne)
  • psihofarmaci → lijekovi za anksiozne poremećaje
  • ANKSIOLITICI, najpoznatiji su benzodiazepini (npr. apaurin, normabel, persen)
  • u novije vrijeme sve se više daju antidepresivi (i to serotoninergički) jer daju bolje rezultate nego kod depresije

ANKSIOLITICI
  • Lijekovi koji ublažavaju ili uklanjaju anksiozne fenomene.
  • Smanjuju napetost, uznemirenost, agitiranost.
  • Ne oštećuju spoznaje i opažajne procese.
  • Nisu učinkoviti u djelovanju na depresivne i psihotične simptome, ali se i kod njih koriste kao dodatna terapija.
  • Izazivaju hipnotski učinak (hipnotici).
RAZVITAK ANKSIOLITIKA
  • Alkohol, opijati, bromidi
  • Barbiturati (derivati barbiturne kiseline): Mali terapijski indeks, indukcija jetrenih enzima, zlouporaba i ovisnost, veliki broj smrtnih ishoda kod predoziranja 
  • Klorpromazin (1952.)
  • Benzodiazepini: Klordiazepoksid (1957.)
  • Nebenzodiazepinski anksiolitici (buspiron), antidepresivi (SSRI), beta blokatori 
NAJZNAČAJNIJI PREDSTAVNICI
  • Diazepam (Apaurin, Normabel, Diazepam): Antikonvulziv, mioreaksans; 4-40 mg 
  • Lorazepam (Loram, Lorsilan, Tavor): Brzo stvara ovisnost; 2-8 mg
  • Oksazepam (Oxazepam, Praxiten): 45-90 mg
  • Klonazepam (Rivotril): Antiepileptik, 1-8 mg
  • Alprazolam (Xanax SR, Xanax, Helex, Misar): Benzodiazepin 2. generacije, osobito djelotvoran kod paničnih ataka, 2-6 mg

NEBENZODIAZEPINI

1. Anksiolitici
Buspiron (Travin)
Azaspirodekanedin, inhibira pražnjenje 5-HT neurona i smanjuje serotoninergičku aktivnost. Doza 20-30 mg. Rezistentnost na buspiron kod bolesnika koji su ranije uzimali benzodizepine.

2. Hipnotici
Zolpidem (Sanval, Zonadin)
Imidazopirin, 5-10 mg. Skraćuje vrijeme uspavljivanja, održava fazu dubokog spavanja, smanjuje broj noćnih buđenja.
Zaleplon (Zan)


AKUTNI STRESNI POREMEĆAJ
  • Akutna reakcija na stres(or) koja se javlja u roku od nekoliko minuta do nekoliko dana. 
  • Poremećaji pažnje, dezorijentacija, nesposobnost shvaćanja, disocijativna amnezija.

POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ
  • Osnovni preduvjet za pojavu PTSP-a je izlaganje ekstremnom traumatskom iskustvu (prisustvovanje zlostavljanju, ranjavanju, smrti druge osobe ili je bio ugrožen sam bolesnik).
  • Traumatski događaji mogu biti izazvani od drugih ljudi (rat, otmica, zarobljavanje, mučenje, fizičko i spolno zlostavljanje), u prometu, u stanju teških bolesti, kod prirodnih nepogoda (potres, poplava).
  • Osjećaj bespomoćnosti je ključan za razvitak PTSP-a.
  • Izbjegavanje svega onoga što podsjeća na traumatski stres
  • Ponovno proživljavanje traumatskog iskustva (flash back epizode, "ružni" snovi)
  • Simptomi pojačane pobuđenosti
  • Klinička slika ovisi o intenzitetu i karakteru samog traumatskog događaja, premorbidnom funkcioniranju, ranijim zlostavljanjima i agresivnom ponašanju, socioekonomskom statusu, inteligenciji.
Vezani članci
Hitna (urgentna) stanja u psihijatriji
Neuroza




Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More