Biološke metode liječenja u psihijatriji

Biološke metode liječenja u psihijatriji:

1. psihofarmaci
2. elektrostimulativna - elektrokonvulzivna terapija (EKT)
3. ostale metode liječenja

PSIHOFARMACI

= lijekovi koji u terapijskoj dozi ispoljavaju psihoaktivni učinak i koriste se u liječenju duševnih poremećaja.
(ATK klasifikacija lijekova: N - Pripravci s učinkom na živčani sustav)

1. ANTIPSIHOTICI (neuroleptici) – služe za liječenje psihotičnih poremećaja (organskih psihoza, shizofrenije, paranoje, manije, depresivne psihoze)
(ATK klasifikacija lijekova: N05 - Psiholeptici)
Razlikujemo:

• a) tipične (klasične): nozinan, prazine, moditen, haldol
• b) atipične (nove generacije): clozapin-leponex, sulpirid, olanzapin, risperidon, quetiapin, coaxil

Oni izazivaju brojne nuspojave, kao što su npr. neuroleptički sindrom (psihomotorna sedacija i emocionalna relaksacija), zatim neuroleptički parkinsonizam: rigor, tremor, akineziju, hipomimiju, pojačanu salivaciju, hod sitnim koracima...i druge što se liječi antiparkinsonicima kao što su Akineton i Artane.

Neuroleptički sindrom = psihomotorna smirenost, emocionalna relaksacija, afektivna indiferentnost, nezainteresiranost bez poremećaja svijesti.

2. ANKSIOLITICI – otklanjanju napetost, tjeskobu, strepnju i strah. Djeluju anksiolitički, hipnotski (uspavljuju), miorelaksirajuće i antikonvulzivno. Indikacije su i psihotična i nepsihotična anksiozna stanja, npr. razni anksiozni poremećaji, panički poremećaj, sindromi apstinencije, predelirantna i delirantna stanja.
(ATK klasifikacija lijekova: N05 - Psiholeptici)
HIPNOTICI – olakšavaju uspavljivanje i omogućuju spavanje, a koriste se u liječenju nesanice.
To su npr. benzodiazepini: Diazepam (Apaurin), Oksazepam, Xanax, Lekotam, Lexaurin, Lexilium, Loram, Lorsilan, Ansilan; te ostali kao što je npr. Meprobamat, Hemineurin.
(ATK klasifikacija lijekova: N05 - Psiholeptici)

3. PSIHOSTIMULANSI – stimuliraju SŽS (središnji živčani sustav) povećavajući razinu budnosti i psihomotornu aktivnost. Koriste se u liječenju hiperkinetskog sindroma u djece, narkolepsije. Takav je npr. amfetamin, pemolin i drugi. (ATK klasifikacija lijekova: N06 - Psihoanaleptici)

Narkolepsija je pad neurovegetativne tenzije

4. ANTIDEPRESIVI – popravljaju raspoloženje i otklanjaju druge simptome depresije.
To su npr. Amyzol, Ladiomil, Anafranil, Devidon, Avoxin, Prozac, Seroxat, Portal, Fluval, Cipralex, Zoloft... (ATK klasifikacija lijekova: N06 - Psihoanaleptici)

5. STABILIZATORI RASPOLOŽENJA – daju se u manično depresivnim stanjima, tj. kod bipolarnog afektivnog poremećaja, nekih depresivnih poremećaja, shizofreniji i shizoafektivnom poremećaju.
To su Litijeve soli, Lamictal i Tegretol.
(ATK klasifikacija lijekova: N03 - Antiepileptici)

6. NEURODINAMICI, NEUROTROFICI, NOOTROPNE TVARI – poboljšavaju neke funkcije SŽS, kao što je npr. pamćenje i štite ga od štetnih djelovanja, aktivirajući i štiteći moždane stanice popravljajući njihovu ishranu i metabolizam. Daju se u kroničnom organskom psihosindromu. Takav je npr. piracetam (Oikamid, Oicamid, Geratam, Nootropil, Piracetam AL, Piracetam EGIS), pyritinol (Encephabol, Enerbol), Kalicor, Stugeron, Cavinton, ginkgobiloba, lecitin, antioksidansi (ATK klasifikacija lijekova: N06 - Psihoanaleptici)

Lijek se upliće u psihoterapijski odnos: 

1. poboljšava biokemijsku i neurofiziološku ravnotežu
2. jača ego
3. ima simboličko značenje, kao dobar ili loš objekt koji dolazi od dobrog ili lošeg terapeuta i kao takav je prihvaćen ili odbijen (placebo)
4. smanjuje motivaciju za većim sudjelovanjem
5. smanjuje odgovornost jer se doživljava kao sredstvo koje sve rješava i oslobađa obveza i napora
6. povećava ovisnost i ograničava slobodu "ja" izbora
7. može postati obrazac ponašanja

NUSPOJAVE I LIJEKOVI, PLACEBO

ELEKTROSTIMULATIVNA - ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA (EKT)

= primjena električne struje napona od 70-130 V, jačine od 200 do 1600mA,u trajanju od 0,1 do 0,5 sekundi. Zahvat se obavlja u anesteziji i miorelaksaciji (mitigirana ECT), u koju se pacijent uvodi davanjem i.v. (intravenozno) barbiturata Naloksona ili Nesdonala koji djeluje kao kratkotrajni anestetik; zatim miorelaksansa Leptosukcina pa ne dolazi do grand mal napada, te Atropina kako bi se spriječila salivacija tj. hipersekrecija.

EKT se primjenjuje u liječenju depresivnih stanja, stupora, shizoafektivnih psihoza, malignog neuroleptičkog sindroma.

OSTALE METODE LIJEČENJA

1. TERAPIJA SVJETLOM (light therapy);
2. KRONOTERAPIJA (pomicanje vremena odlaska na spavanje)
3. PARCIJALNA ILI POTPUNA DEPRAVACIJA SPAVANJA;
4. LIJEČENJE SNOM
5. PSIHOKIRURGIJA (lobotomija, cingulotomija, leukotomija);
6. BIOFEDBACK,
7. AKUPUNKTURA (acum - igla; ipun gere - zabadati)
8. AROMATERAPIJA (mirisi), KROMOTERAPIJA (koloroterapija, boje), GLAZBOTERAPIJA (zvuk), BIBLIO i FILMO terapija...

Ciljevi terapije:

1. otkloniti ispoljavanje bolesti
2. uspostaviti premorbidno (profesionalno i socijalno ponašanje)
3. ukloniti socijalne posljedice psihičkog poremećaja (antistigma programi)
4. spriječiti javljanje recidiva bolesti
5. ublažiti psihomotorni nemir, suzbiti halucinacije i sumanuto mišljenje, dovesti do eksterioracije bolesnika, tj. uspostaviti uvjete za primjenu socioterapijskih i psihoterapijskih metoda liječenja

Vezani članci
Psihoterapijske metode liječenja u psihijatriji

Opširnije

Povijest psihijatrije: 3. etapa - novi vijek

Treća etapa u razvoju psihijatrije obilježena je nastojanjem da se zaštiti i sam bolesnik, kojem se humanije pristupa. Postepeno se formira i liječnički stalež. Uvode se neki oblici zaštite duševnih bolesnika.

Ta faza naziva se prvom psihijatrijskom revolucijom, a počinje u doba francuske revolucije djelovanjem psihijatra Pinela, koji je doslovno oslobodio duševne bolesnike iz lanaca, 1793.g.

Mada i dalje postoji zanimanje "čuvara ludih", oni ipak brinu i o prehrani, zdravlju i osnovnoj higijeni pacijenata. Medicinsko osoblje tog vremena educira se upoznavanjem opisa kliničkih slika pojedinih duševnih bolesti. U 19.st. postepeno raste zanimanje za duševno zdravlje i poremećaje, koji se različito tumače. Npr. Lombroso i Morel smatraju da su duševne bolesti - degenerativni procesi , a Griesinger da su to bolesti mozga. Mesmer proučava hipnozu, okultizam i tzv. "životnjski magnetizam". 
Postepeno se razvija psihijatrija kao djelatnost. 
Bleuler uvodi pojam shizofrenije, Kraepelin pokušava sastaviti klasifikaciju, Charcot se bavi hipnozom, Brener histerijom, Korsakow proučava demencije...

Prve bolnice. Azili za duševne bolesnike.

• Franz Mesmer (1734.-1815.) naučava o hipnozi, okultizmu i animalnom magnetizmu 
• Franz Joseph Gall (1758.-1828.) osniva frenologiju
• Samuel Hahmemann (1755.-1843.) osnivač homeopatije
• Moritz Romberg (1795.-1873.) - autor prvog prikaza živčanih bolesti
• Guilliaume Douchenn de Boulogne (1806.-1875.) - prvi je opisao mnoge neurološke bolesti, uveo elektroterapiju živčanih bolesti
• Jean Martin Charcot (1825.-1893.) - istraživanja o histeriji
• Griesinger (1817.-1868.) - duševne bolesti su bolesti mozga
• Westphal (1833.-1890.), Meynert (1835.-1882.) i Wenicke (1848.-1905.) - istražuju neuropatološke osnove duševnih poremećaja
• Emil Kraepelin (1856.-1926.) - prva moderna klasifikacija duševnih bolesti (1901.), osobito je proučio shizofreniju i manično-depresivnu psihozu
• Bleuler - uvodi pojam shizofrenije
• Morel (1809.-1873.) i Cesare Lombroso (1836.-1909.) - studije o geniju ludilu i zločinu, smatraju da su duševne bolesti degenerativni procesi
• psihoanaliza - Sigmund Freud (1856.-1936.), Alfred Adler (1870.-1937.), Karl Gustav Jung (1875.-1961.)

Elektrokonvulzivna terapija i psihokirurgija

Vezani članci
...

Opširnije