...

Psihoterapijske metode liječenja u psihijatriji


PSIHOTERAPIJA = psihološka metoda liječenja neuroza i drugih psihičkih poremećaja, koja se na osnovi indikacije primjenjuje planski i s određenim terapijskim ciljem.
Za postizanje cilja služimo se određenim metodama i tehnikama.
Osnovni terapijski instrument je riječ, tj. verbalna i neverbalna komunikacija te odnos, interakcija između liječnika i bolesnika, njihov emocionalni odnos = terapija razgovorom.
Psihoterapija je istraživanje psihičkog života bolesnika, oslobađanje njegovih smetnji i olakšavanje tegoba, te mijenjanje njegovih reakcija u odnosu na njega samoga i okolinu, mijenjanje ličnosti ili novo i dragocjeno emocionalno iskustvo.
Važno je svakog bolesnika doživjeti kao ličnost koja ima tjelesne, emocionalne i društvene probleme, bez obzira na to koje poteškoće donosi u susret s liječnikom.
Ovakav pristup nazivamo psihoterapijskim pristupom.
Psihoterapijski pristupiti bolesniku znači s razumijevanjem i povoljnim emocijama prihvatiti njegove emocije. On nudi sebe kao ličnost, osim boli i patnji donosi i svoje strahove, brige, nezadovoljstva, nemire, ponekad posredno a ponekad otvoreno.
Svako bolesno stanje dovodi do poremećaja emocionalne ravnoteže u ličnosti, do brojnih neugodnih emocija, a vodeći je osjećaj strah tj. anksioznost.
Bolesnik se najprije boji dezintegracije, nesposobnosti i teške bolesti, strahva od smrti.
Bolest dovodi bolesnika u regresivno stanje, koje odgovara stanju bespomoćnog djeteta, a koje ima potrebu za svemoćnim likovima, majke, liječnika, onih koji sve znaju i mogu. Psihoterapijski pristup jača povjerenje, te pomaže terapiji i rehabilitaciji.

U Americi je indikacija za psihoanalizu uglavnom određena prema tzv. YARVIS- bolesnicima [Young (mlad), Attractive (atraktivan), Rich (bogat), Verbal (verbalno komunikativan), Intelligent (inteligentan), Successful (uspješan)].

Razlikujemo: suportivne tehnike; zatim reedukativne (uglavnom novije tehnike) te rekonstruktivne metode (klasične analitičke).

KLASIČNE PSIHOTERAPIJSKE METODE I TEHNIKE:
  1. Klasična psihoanaliza po Sigmundu Freudu (l856-1939)
  2. Individualne psihoterapijske tehnike
  3. Grupne psihoterapijske tehnike (mala, srednja i velika grupa)
  4. Obiteljska i partnerska psihoterapija
  5. Psihodrama
  6. Suportivne psihoterapijske tehnike
    • a) verbalni suport (podrška)
    • b) sugestivne tehnike: hipnoza, autogeni trening
NOVIJE PSIHOTERAPIJSKE TEHNIKE:
  • individualno-psihologijska terapija po Alfredu Adleru (ohrabriti pacijenta u neovisnom mišljenju, bez ovisnosti o terapeutovom autoritetu, riješiti osjećaj manje vrijednosti, potaknuti osjećaj zajedništva, savjetovanja o odgoju, za mlade..)
  • analitička (kompleksna) psihologija po Carlu Gustavu Jungu - «postani ono što jesi», liječenje znači promjenu, važan je rad sa snovima u čijem tumačenju povezuje individualno i kolektivno nesvjesno, arhetipove, dušu i personu (osobu), svjesni dio ličnosti i sjenu, animus i animu, razlikuje ekstrovertirane i introvertirane tipove, sinkronicitet...Rabe je uglavnom ljudi koji pate zbog besmisla života i problema svjetonazora koje ne mogu razriješiti dosadašnjim svjetonazorom.
  • neopsihoanaliza po Haraldu Schultz-Henkeu – teorija o «inhibiranom», zakočenom i lijenom čovjeku s golemim očekivanjima i situacijama uskraćivanja, aktualni konflikt i socijalni uvjeti. U skupinu neopsihoanalitičara ulaze i Karen Horney, Harry Stack Sullivan, Erich Fromm. Ostale pravce formirali su Freudovi učenici: Wilhelm Steckel, Otto Rank, Sandor Ferenzi, Wilhelm Reich.
  • sudbinsko-analitička terapija, "shicksal" (šikzal) analiza Leopolda Szondija – analiza sudbine, počinje proučavanjem obiteljskog i osobnog nesvjesnog, koje određuje sklonosti i mogućnost izbora jedinke, koji proces naziva genotropizam- on srodne osobe drži zajedno što određuje npr. ljubavni izbor, izbor prijateljstva, profesije, ideala, bolesti i načina smrti.
  • egzistencijalno-analitička psihoterapija po Ludwigu Binswangeru (dasein, analiza bitka) – osnovno pitanje je "A zašto, zapravo ne?", spoznati koliko smo promašili strukturu ljudskog bitka, prema Heideggerovoj ontologiji.
  • egzistencijska analiza i logoterapija po Viktoru Emilu Franklu uz tjelesno i duševno postoji i duhovno, tj. smisao. Prema toj postavci razvila se i hagioterapija (liječenje svetim, molitvom i sakramentima ispovjedi i oprosta grijeha). Metode su paradoksna intencija ironizira neurozu namjerno čineći ono čega se najviše plaši i derefleksija koja ignorira simptome okrečući se nečem drugom.
  • geštalt terapija, terapija cjelinom konfiguracije, otvorenim oblikom, prema Fredrichu Solomonu Perlsu. Inzistiranje na ovdje i sada, "Sada sam svjestan sebe", "vrući stolac" u grupi, uklopiti se u sredinu, zatvoriti oblik.
  • transakcijska analiza po Ericu Berneu, strukturna ego-analiza. Ego-roditelj, ego-dijete orijentiran na emocije, igru, iskrenost, ali i egocentričan; ego-odrasli (orijentiran na realitet). U terapiji se obraćamo odraslom egu, kako bi se promjenio životni scenario ili skript osobe koji je do tada bio pogrešan i dovodio do patnje.
    • Četiri osnovne pozicije tj. stava prema životu:
      1. Ja nisam OK, ti si OK. = depresivna, inferiorna pozicija djeteta.
      2. Ja sam OK, ti si OK = kooperativna, zdrava pozicija, realni stav odraslog.
      3. Ja nisam OK, ti nisi OK = nihilistička pozicija zanemarenog djeteta.
      4. Ja sam OK, ti nisi OK = superiorna, paranoidna pozicija djeteta koje reaigra na zanemarenost.
  • kognitivna psihoterapija po Mary Cover Jones, razumjeti svoje ponašanje (kognicija = uvjerenja, misli, predodžbe, primanje i obrada informacija).
  • realitetna psihoterapija, po Williamu Glasseru, koja polazi od dvije osnovne ljudske potrebe: 
    1. voljeti i biti voljen, 
    2. razviti prikladan osjećaj samosvijesti. 
    • Terapija pomaže izabrati primjereno ponašanje, preuzeti odgovornost za posljedice svog ponašanja i odluka.
  • psihoterapija prema Carlu Ransonu Rogersu: koncepcija savjetovanja, kojim nudi priliku pronaći vlastito rješenje, uz fokusiranje na problem akutnih kriza i konfliktnih reakcija uz katarzu blokiranih emocija.
  • terapija ponašanja (bihevioralna) po Josephu Wolpeu – za promjene kod poremećaja ponašanja:
    1. liječenje tehnikom učenja i navikavanja (kondicioniranja); 
    2. sustavna desenzibilizacija za fobije,
    3. preplavljivanje podražajima; 
    4. učenje na uspjehu tj. nagrađivanjem;
    5. socijalno učenje – modeliranje – oponašanjem uzora; 
    6. učenje averzijom tj. kažnjavanjem ili odbojnošću;
    7. trening asertivnosti, samopouzdanja, socijalne kompetencije;
    8. tehnike samokontrole. 
    9. biofeedback – reguliranje fizioloških procesa, mišićne napetosti, rada srca i sl.
  • neurolingvističko programiranje po Richardu Bandleru i Miltonu Ericksonu
SUPORTIVNE PSIHOTERAPIJSKE TEHNIKE
  1. autosugestivne tehnike, vježbanje opuštanja: autogeni trening (koncentracijsko samoopuštanje), progresivna mišićna relaksacija...
  2. sugestivne tehnike: budne tehnike, hipnoza, hipnoza po Miltonu Ericksonu
  3. direktivne tehnike: persuazija = racionalno uvjeravanje
SOCIOPSIHIJATRIJSKE GRUPNE TEHNIKE
  1. TERAPIJSKA ZAJEDNICA po Maxwellu Jonesu – uključuje bolesnika u vlastito liječenje, opterećuje ga odgovornošću za sebe, pozitivna terapijska atmosfera, smanjuju se razlike između bolničke okoline i života izvan bolnice. Cilj je što efikasnije rješavati probleme međuljudskih odnosa. (npr. tako se organizira rad Odjela za duševne bolesti).
  2. GRUPE SAMOPOMOĆI = osnivaju se dobrovoljno, a sastavljaju od osoba sa specifičnim problemima radi razmjene iskustava, i poboljšanja emocionalnog zdravlja, podržavajući homogenost, koheziju, uzajamnu podršku, olakšavaju osjećaj otuđenosti članova. Sastanci jednom tjedno, bez stručnjaka, radi grupnog razgovora. (AA-anonimni alkoholičari i sl.)
  3. TERAPIJSKI GRUPNI RAD = npr. Klubovi – razlika je u atmosferi koja je neobavezna, opuštena, spontana, sličnija vanjskim uvjetima, njeguje se druženje, kulturne i zabavne aktivnosti, a odgovornost je potpuno na članovima Kluba. (Klub liječenih alkoholičara, Klub branitelja liječenih od PTSP-a). Voditelj Kluba je stručan, viša medicinska sestra ili liječnik. Ostali su stručni suradnici.
Vezani članci
Što je psihoterapija?
Biološke metode liječenja u psihijatriji

...



Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More