Povijest psihijatrije: 6. etapa

Šesta etapa u razvoju psihijatrije naziva se četvrtom psihijatrijskom revolucijom. Karakterizira je pojava socijalne psihijatrije, koja uviđa društveni aspekt duševnih bolesti, tj. međusobnu svezu i faktore sredine koji djeluju kao uzročnici bolesti. Na prvom je mjestu postupak prema bolesniku, liječenje i njega duševnog bolesnika s jednim ciljem da se on što brže vrati u normalnu okolinu. Rehabilitacija i pozitivna terapijska atmosfera su važni oblici zaštite duševnog bolesnika.
Javljaju se subspecijalizacije u psihijatriji.

1946.g. Joshua Bierer (1901.-1984.) uvodi u Londonu Dnevnu bolnicu

1952.g. Maxwell Jones uvodi načelo Terapijske zajednice, osnivaju se dnevne i vikend bolnice, razvija se psihijatrija u zajednici. Uspostavljaju klasifikacije duševnih bolesti i dijagnostički kriteriji ... otkrivaju se brojni novi psihofarmaci... i psihoterapijske metode liječenja duševnih bolesnika.

Vezani članci
...

Opširnije

Povijest psihijatrije: 5. etapa - XX. stoljeće

Peta etapa se naziva trećom psihijatrijskom revolucijom, a počinje tijekom 40-tih godina dvadesetog stoljeća, između i iza dva svjetska rata.

Najvažnije je da su otkriveni neki neuroleptici i antidepresivi, npr.:
1940.g. sintetiziran je fenitoin, 
1943.g. LSD, 
1949.g. otkriven je Litij (soli se uvode 1971.g.), 
1952.g. klorpromazin  (Largactil) - prvi antipsihotik (Pierre Deniker, Henri Laborit, Jean Delay) 
1957.g. imipramin (Robert Kuhn) 
1957.g. sintetiziran je klordiazepoksid - benzodiazepin, a tada se javljaju i medicinske sestre u psihijatriji, kao članovi terapijskog tima, koje moraju poznavati ne samo osnovne pojmove i opisnu psihijatriju, već i razvojnu psihijatriju, ponašanje, komunikologiju, sociološki aspekt njege i poznavanje nekih psihoterapijskih metoda. 
Hary Stack Sullivan (1892-1949) se bavi psihoterapijom psihoza.

Do tada su se u liječenju koristili:

- Prije 19. st.: laksativi, opijati, purgativi (hellebore)
- Sredinom 1800.g.: bromidi kao opći sedativ (Bromide sleep)

- Morfin
- Solanacea i belladonna alkaloidi (hiosciamin, hioscin, scopolamin, atropin)
- Kloral hidrat (1832.)
- Apomorfin

Vezani članci
...

Opširnije

Povijest psihijatrije: 4. etapa - poč. 20. st.

Četvrta etapa u povijesti psihijatrije razvija se početkom 20. stoljeća, pod utjecajem Sigmunda Freuda, (1856.-1939.), koji uz svoje učitelje i sljedbenike nastoji proučiti mehanizam nastajanja duševnih poremećaja, kako neurološki, tako i dinamski, promatranjem razvoja.
Ova faza se naziva drugom psihijatrijskom revolucijom.

Tada se javljaju i različite druge metode liječenja, npr.:

-- Wagner von Jauregg - liječenje progresivne paralize malarijom,
-- Klaesi - liječenje snom;
-- Sakel - liječenje inzulinskim šokovima,
-- Meduna - liječenje kardiazolskim šokovima;
-- Cerletti i Bini - liječenje elektrošokovima;
-- Freire Egas Moniz i Antonio Caetano de Abreu - 1935. pokušava operativno liječenje, frontalna lobotomija, kao začetak psihokirurgije.

Ernest Kretschmer pokušava sastaviti tipološku klasifikaciju. "Građa tijela i karakter"

Cliford Beers 1908. osniva u SAD Ligu za mentalno zdravlje. Tvorac mentalne higijene (knjiga: "Duša koja je našla samu sebe")

Behterev (1857.-1927.) i Pavlov (1849.-1936.) - predstavnici refleksološke škole.

Ivan Petrovič Pavlov (1849.-1936.), fiziologija
- uvjetni refleksi
- neurofiziološka istraživanja
- patofiziologija
- rad na proučavanju funkcije endokrinih žlijezda
- izolacija pojedinih vitamina

Korsakow (1833.-1900.) - duševne bolesti su zapravo tjelesne bolesti kod kojih je obolio živčani sustav. Proučava demencije.
Karl Jaspers  - "Opća psihopatologija"

Adolf Meyer (1866.-1950.) - tvorac psiho-biološkog koncepta u psihijatriji

U ovoj razvojnoj etapi psihijatrije počinje i povijest psihofarmakologije 1903.g., otkrićem barbiturata. --> Tretman dubokim snom.

Vezani članci
...

Opširnije

Povijest psihijatrije: 3. etapa - novi vijek

Treća etapa u razvoju psihijatrije obilježena je nastojanjem da se zaštiti i sam bolesnik, kojem se humanije pristupa. Postepeno se formira i liječnički stalež. Uvode se neki oblici zaštite duševnih bolesnika.

Ta faza naziva se prvom psihijatrijskom revolucijom, a počinje u doba francuske revolucije djelovanjem psihijatra Pinela, koji je doslovno oslobodio duševne bolesnike iz lanaca, 1793.g.

Mada i dalje postoji zanimanje "čuvara ludih", oni ipak brinu i o prehrani, zdravlju i osnovnoj higijeni pacijenata. Medicinsko osoblje tog vremena educira se upoznavanjem opisa kliničkih slika pojedinih duševnih bolesti. U 19.st. postepeno raste zanimanje za duševno zdravlje i poremećaje, koji se različito tumače. Npr. Lombroso i Morel smatraju da su duševne bolesti - degenerativni procesi , a Griesinger da su to bolesti mozga. Mesmer proučava hipnozu, okultizam i tzv. "životnjski magnetizam". 
Postepeno se razvija psihijatrija kao djelatnost. 
Bleuler uvodi pojam shizofrenije, Kraepelin pokušava sastaviti klasifikaciju, Charcot se bavi hipnozom, Brener histerijom, Korsakow proučava demencije...

Prve bolnice. Azili za duševne bolesnike.

• Franz Mesmer (1734.-1815.) naučava o hipnozi, okultizmu i animalnom magnetizmu 
• Franz Joseph Gall (1758.-1828.) osniva frenologiju
• Samuel Hahmemann (1755.-1843.) osnivač homeopatije
• Moritz Romberg (1795.-1873.) - autor prvog prikaza živčanih bolesti
• Guilliaume Douchenn de Boulogne (1806.-1875.) - prvi je opisao mnoge neurološke bolesti, uveo elektroterapiju živčanih bolesti
• Jean Martin Charcot (1825.-1893.) - istraživanja o histeriji
• Griesinger (1817.-1868.) - duševne bolesti su bolesti mozga
• Westphal (1833.-1890.), Meynert (1835.-1882.) i Wenicke (1848.-1905.) - istražuju neuropatološke osnove duševnih poremećaja
• Emil Kraepelin (1856.-1926.) - prva moderna klasifikacija duševnih bolesti (1901.), osobito je proučio shizofreniju i manično-depresivnu psihozu
• Bleuler - uvodi pojam shizofrenije
• Morel (1809.-1873.) i Cesare Lombroso (1836.-1909.) - studije o geniju ludilu i zločinu, smatraju da su duševne bolesti degenerativni procesi
• psihoanaliza - Sigmund Freud (1856.-1936.), Alfred Adler (1870.-1937.), Karl Gustav Jung (1875.-1961.)

Elektrokonvulzivna terapija i psihokirurgija

Vezani članci
...

Opširnije

Povijest psihijatrije: 2. etapa - srednji vijek

Druga etapa u povijesnom razvoju psihijatrije je obilježena praksom zaštite društva od duševnih bolesnika. Cijeli je Srednji vijek bio kobno razdoblje za duševnog bolesnika.

U XIV. stoljeću osnivani su leprozoriji, a potom u XVII.st. i skloništa za umno neizlječive, kakvo je bilo npr. bolnica La Salpetriere u Parizu iz 1670.g. Drži ih se u okovima, pričvršćene uza zid.

Društvo ima negativan stav prema psihijatrijskim bolesnicima. Duševni je bolesnik u većini zemalja svijeta bio stigmatiziran, ne samo bolesnik već i njegova obitelj; često je bio zlostavljan, spaljivan, izdvajan iz društva, zatvaran i vezan lancima zajedno s kriminalcima.

Smješta ih u dobro čuvane ustanove, ograničava im se kretanje, grubo se odvajaju od uobičajene okoline i obitelji ako su opasni, a ako nisu prepuštani su sami sebi.

Tako su postajali lutalicama, prosjacima, seoskim ludama, beskućnicima.
Pacijenti su lišeni ljudskog dostojanstva.
Zdravstveno osoblje je imalo ulogu čuvati ih i ograničavati njihovu slobodu.
Nije postojalo medicinsko osoblje u psihijatrijskim ustanovama.

U srednjem vijeku došlo je do vraćanja na demonomaniju: vjerovalo se u demonizam, egzorcizam i druge magijsko-religiozne postupke u liječenju.
Duševni su bolesnici liječeni egzorcizmom, zatvaranjem u kazamate, okivani su, a ponegdje držani u kavezima izvan grada.

Međutim, spominju se i u čudotvorna izlječenja, tako je npr. od XIII st. bilo poznato flamansko mjesto Gheel, u kom je djelovala Sv. Dimfna koja je postala zaštitnica psihičkih bolesnika.

Paracelsus (1494.-1541.) ustaje protiv nehumanog ponašanja prema duševnim bolesnicima.

Vezani članci
...

Opširnije

Povijest psihijatrije: 1. etapa - stari vijek

U starom vijeku su kao bolnice i utočišta djelovali Asklepijevi hramovi (Aesculapius 124.-60. g.p.n.e. = Eskulap, rimski bog bolesnika i liječnika).
- materijalističko shvaćanje u medicini
- njegov štap ovijen zmijom - simbol medicine,
- preporuča psihoterapijski pristup: blagi postupak, glazbu, putovanja, razgovor i radnu terapiju.

Galen iz Pergama (129.-199.g. n.e.)
- duševno poremećeni su bolesni, a ne opsjednuti,
- razlikovao je tri oblika insanie (ludila).

Aretej Kapadocijski liječi depresivne puštanjem krvi.

Tijekom antike, u staroj Grčkoj Apolon je smatran bogom zdravlja i svih umijeća. Na ulazu u Delfe pisalo je "Spoznaj sam sebe", a osnovno načelo zdravog življenja bilo je "ničeg previše".

Hipokrat (460-377g.p.n.e.) uveo je načelo "zdrav duh u zdravom tijelu" i "media via = zlatna sredina", a opisao je i melankoliju.

• duševne bolesti su uzrokovane prirodnim činiteljima,
• u mozgu je sjedište duševnih zbivanja i pometnji,
• začetnik je prve klasifikacije duševnih bolesti (paranoja, melankolija i manija)
• sumanut čovjek je zapravo bolestan čovjek,
• zdrava okolina je preduvjet zdravlja čovjeka,
• preporuča obloge, masažu, puštanje krvi, purgative, opijum.

Hipokratova klasifikacija duševnih bolesti:

• Epilepsy
• Mania
• Melancholia
• Paranoia
• Hysteria

HIPOKRATOVA HUMORALNA TEORIJA KARAKTERA (4 vrste tjelesnih tekućina):

• Krv - Sangvinični: povjerljiv, optimističan
• Flegma - Flegmatični: spor, ravnodušan
• Crna žuč - Melankolični:  tužan
• Žuta žuč - Kolerični: iritabilan

Vezani članci
...

Opširnije