Anksiozni poremećaji

Anksiozni poremećaji danas su, uz depresiju, najčešći u psihijatriji ('era anksioznosti') jer smo daleko više i češće izloženi ispitnim situacijama (ispunjavanje normi različitog tipa) nego prije → sociološko objašnjenje; svijet više nije siguran - radi se o realnoj opasnosti koja objektivno postoji i kojoj smo svi izloženi (proporcija anksioznih poremećaja raste, čemu se još uvijek ne zna točan uzrok)

Što je anksioznost?
Pojam anksioznost označava različite osjećaje koji svi imaju zajedničku karakteristiku – strah.
Anksiozni fenomeni su međusobno različiti obzirom na karakter, intenzitet i trajanje.
Oni se javljaju kao nelagoda, uznemirenost, strepnja, plašnja, tjeskoba, strah (difuzan ili fobičan – usmjeren prema nekoj situaciji, predmetu), panika.

Anksioznost može biti normalna
Normalna anksioznost je česti pratilac svakodnevnih situacija. Ona prati donošenje odluka, razmišljanje o budućnosti, stresove, ispitne situacije, putovanja.
W. H. Auden je rekao da živimo u "eri anksioznosti".
Anksioznost je strah da će se u našim životima nešto loše dogoditi (bolest, nesreća, siromaštvo, bol, patnja). Ona ima adaptivnu funkciju - čini nas opreznijim, tjera nas da promišljamo, planiramo.

Kada normalna anksioznost prelazi u patološku?
Anksioznost se javlja u svakodnevnom životu i ima motivacijsku i adaptivnu funkciju - čini nas opreznijim, tjera nas na promišljanje i planiranje.  Osoba može kontrolirati anksioznost.
Anksioznost prelazi u patološku u slučajevima kada se javlja:
- izvan ili mimo opasnosti
- postoji dugo nakon stresa ili opasnosti
-  remeti funkcioniranje osobe

FIZIOLOŠKA ANKSIOZNOST javlja se zbog realne opasnosti (npr. prometna nesreća); ona je evolucijska datost, bez nje nema preživljavanja
Kada fiziološka prelazi u patološku anksioznost?- Ako mi kontroliramo anksioznost, tada je ona fiziološka
- Ako ona kontrolira nas (ometa naše funkcioniranje) tada je patološka
- Ako se strah javi mimo opasnosti ili dugo nakon što je opasnost prošla, također se radi o patološkoj anksioznosti

ETIOLOGIJA ANKSIOZNOSTI

Anksioznost je multifaktorijalno uzrokovana:
-  Biološke hipoteze
-  Psihodinamske teorije
-  Bihevioralni model
-  Socijalne teorije

BIOLOŠKE HIPOTEZE
- noradrenalinski sustav je odgovoran, on povlači serotonin, a serotonin dopamin → sve se mijenja po principu klackalice


PANIČNI POREMEĆAJI

Panični poremećaj s agorafobijom
- Intenzivan strah od otvorenog prostora, javnih mjesta, prisustva mnoštva ljudi, kada se bolesnik ne može skloniti na sigurno mjesto.
- 3 puta češće u žena

Panični poremećaj bez agorafobije
- Napadi straha, počinju naglo, jakog su intenziteta, javlja se osjećaj užasa, nadolazeće opasnosti.
- Prisutni lupanje srca, gušenje, vrtoglavica, nesvjestica, strah od smrti, infarkta, "da će poludjeti"
- 2 puta češće u žena

HIPERVENTILACIJA
- smanjenje količine kisika, uz porast štetnih plinova, nastaje PANIČNA ATAKA (disanje u vrećicu!)
- panični napad može biti sa i bez agorafobije; javlja se strah da će osoba poludjeti ili da će umrijeti, ako postoji i agorafobija tada se osoba boji da mu se neće moći pomoći u velikom prostoru

AGORAFOBIJA (bez prethodne anamneze paničnog poremećaja)

• Strah od mjesta i situacije (ili njihovo izbjegavanje) iz kojih bi bijeg bio otežan ili nemoguć.
• Kod osobe koja je sama izvan doma, na putovanju, u gužvi, u redu.
• Ne radi se o strahu od otvorenog prostora, već o strahu od velikog prostora (npr. košarkaška dvorana)

SOCIJALNA FOBIJA

• Strah od ljudi i socijalnih situacija, odnosno socijalnog izlaganja gdje bi osoba mogla doživjeti neugodnost. Poglavito kod javnog nastupa.
• Javljaju se poteškoće u socijalnom funkcioniranju, na radnom mjestu, u emocionalnoj vezi.

SPECIFIČNA FOBIJA

• Jednostavna ili izolirana fobija
• Strah od specifičnih situacija i objekata
• Strah od životinja (zmije, pauci), prirodnog okoliša (visina, voda, grom), krvi, injekcije, povrede
• Osoba prepoznaje da je strah pretjeran i nerazuman, ali "to je jače od nje"

OPĆI (GENERALIZIRANI) ANKSIOZNI POREMEĆAJ

• Slobodno lebdeći, neodređeni strah, iščekivanje, uznemirenost, napetost, hiperaktivnost autonomnog živčanog sustava.
• Pristuna su barem TRI od slijedećih simptoma: nemir, osjećaj kao da je "na rubu živaca", lako umaranje, teškoće koncentracije, razdražljivost, poremećaji spavanja
• Dojam da će se nešto općenito loše dogoditi u budućnosti (ako se strah može povezati s nečim specifičnim razlogom radi se o fobijama)
• Generalno, anksioznost se 2 do 4 puta češće javlja kod žena; za tu spolnu razliku ne postoji objašnjenje (npr. za depresiju postoji - hormoni)

OPSESIVNO-KOMPULZIVNI POREMEĆAJ

• Prisustvo prisilnih misli i radnji
• Prisilne se misli javljaju mimo volje oboljelog, on shvaća njihovu besmislenost, ali se ne može njima oduprijeti
• Prisilne radnje: pranje ruku, tuširanje, pokreti tijela, način hodanja
• Podjednaka spolna zastupljenost
• OCD također spada u anksiozne poremećaje

TERAPIJA ANKSIOZNIH POREMEĆAJA

• najbolje rezultate daje kombinacija racionalne farmakoterapije (što prije dati i što jeftinije) i psihoterapije (i to kognitivno-bihevioralne)
• psihofarmaci → lijekovi za anksiozne poremećaje
• ANKSIOLITICI, najpoznatiji su benzodiazepini (npr. apaurin, normabel, persen)
• u novije vrijeme sve se više daju antidepresivi (i to serotoninergički) jer daju bolje rezultate nego kod depresije

ANKSIOLITICI

• Lijekovi koji ublažavaju ili uklanjaju anksiozne fenomene.
• Smanjuju napetost, uznemirenost, agitiranost.
• Ne oštećuju spoznaje i opažajne procese.
• Nisu učinkoviti u djelovanju na depresivne i psihotične simptome, ali se i kod njih koriste kao dodatna terapija.
• Izazivaju hipnotski učinak (hipnotici).

RAZVITAK ANKSIOLITIKA

• Alkohol, opijati, bromidi
• Barbiturati (derivati barbiturne kiseline): Mali terapijski indeks, indukcija jetrenih enzima, zlouporaba i ovisnost, veliki broj smrtnih ishoda kod predoziranja 
• Klorpromazin (1952.)
• Benzodiazepini: Klordiazepoksid (1957.)
• Nebenzodiazepinski anksiolitici (buspiron), antidepresivi (SSRI), beta blokatori 

NAJZNAČAJNIJI PREDSTAVNICI

• Diazepam (Apaurin, Normabel, Diazepam): Antikonvulziv, mioreaksans; 4-40 mg 
• Lorazepam (Loram, Lorsilan, Tavor): Brzo stvara ovisnost; 2-8 mg
• Oksazepam (Oxazepam, Praxiten): 45-90 mg
• Klonazepam (Rivotril): Antiepileptik, 1-8 mg
• Alprazolam (Xanax SR, Xanax, Helex, Misar): Benzodiazepin 2. generacije, osobito djelotvoran kod paničnih ataka, 2-6 mg

NEBENZODIAZEPINI

1. Anksiolitici
- Buspiron (Travin)
- Azaspirodekanedin, inhibira pražnjenje 5-HT neurona i smanjuje serotoninergičku aktivnost. Doza 20-30 mg. Rezistentnost na buspiron kod bolesnika koji su ranije uzimali benzodizepine.

2. Hipnotici
- Zolpidem (Sanval, Zonadin)
- Imidazopirin, 5-10 mg. Skraćuje vrijeme uspavljivanja, održava fazu dubokog spavanja, smanjuje broj noćnih buđenja.
- Zaleplon (Zan)


AKUTNI STRESNI POREMEĆAJ

• Akutna reakcija na stres(or) koja se javlja u roku od nekoliko minuta do nekoliko dana. 
• Poremećaji pažnje, dezorijentacija, nesposobnost shvaćanja, disocijativna amnezija.

POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ

• Osnovni preduvjet za pojavu PTSP-a je izlaganje ekstremnom traumatskom iskustvu (prisustvovanje zlostavljanju, ranjavanju, smrti druge osobe ili je bio ugrožen sam bolesnik).
• Traumatski događaji mogu biti izazvani od drugih ljudi (rat, otmica, zarobljavanje, mučenje, fizičko i spolno zlostavljanje), u prometu, u stanju teških bolesti, kod prirodnih nepogoda (potres, poplava).
• Osjećaj bespomoćnosti je ključan za razvitak PTSP-a.
• Izbjegavanje svega onoga što podsjeća na traumatski stres
• Ponovno proživljavanje traumatskog iskustva (flash back epizode, "ružni" snovi)
• Simptomi pojačane pobuđenosti
• Klinička slika ovisi o intenzitetu i karakteru samog traumatskog događaja, premorbidnom funkcioniranju, ranijim zlostavljanjima i agresivnom ponašanju, socioekonomskom statusu, inteligenciji.

Vezani članci
Hitna (urgentna) stanja u psihijatriji
Neuroza

Opširnije

Nuspojave antipsihotika

I. NA PONAŠANJE 

- farmakogena depresija i distimija, anksioznost
- kvantitativni poremećaji svijesti (od somnolencije do kome)
- delirantne manifestacije - noćni nemir, tremor, znojenje, čulne obmane
- ekspanzivno razdražljvia stanja, hiperaktivnos, impulzivne reakcije, paranoidno - halucinatorni simptomi
- bizarni snovi
- teškoće socijalne adaptacije, učestali konflikti

II. NEUROLOŠKE

III. NE-NEUROLOŠKE

a) anti- histaminski efekti - hipotenzija, sedacija, porast tjelesne težine

b) anti NA (noradrenergički) alfa1 receptori

• vrtoglavica 
• posturalna hipotenzija 
• ortostatska hipotenzija 
• refleksna tahikardija

anti alfa2 = kočenje antipsihotičkog učinka klonidina, gvanitidina i alfa metildope
kočenje uptake NE – poremećaj erekcije i ejakulacije, tremor, tahikardija, produbljenje depresije, povećanje presornih učinaka simpatomimetičkih amina

c) anti muskarinske (antikolinergičke) /suh, crven kao cikla/

• centralni i periferni anti-kolinergički efekti 
• zamagljen vid, suha usta, retencija urina, opstipacija, sinus tahikardija 
• karijes, smanjenje salivacije, smanjenje znojenja 
• fotofobija
• ortostatska hipotenzija
• povećanje tjelesne težine
• retrogena ejakulacija, seksualne disfunkcije
• sniženje bronhalne sekrecije, spazam bronha, pogoršanje astme (antikolinergici-anti-bronhokonstriktorno)
• hipertermija
• problemi memorije
• glaukom uskog kuta
• antikolinergički delirij

d) anti dopaminergičke

• - endokrine - hiperprolaktinemija, menstrualne disfunkcije, seksualne disfunkcije
• - neurološke NP
• 1. poremećaji kretanja -
• 2. na multiple sustave - 

Vezani članci
Antipsihotici koji se najčešće koriste
Više informacija o antipsihoticima

Opširnije

Lijekovi i nuspojave

PSIHOFARMAK je lijek koji djeluje na psihičke funkcije, ponašanje i doživljavanje konzumenta
Psihofarmaci su lijekovi sa psihoaktivnim učinkom, u terapijskoj dozi, za liječenje duševnih poremećaja.
Bitno je da su specifični za bolest i da nisu toksični.

Psihofarmake primjenjujemo:

• ako se nije uspjelo prevenirati razvoj bolesti ili poremećaja (specifičnim ili nespecifičnim mjerama)
• za adekvatno liječenje gdje je važna rana dijagnoza i efikasan tretman, u cilju konačnog izlječenja ili uglavnom - skraćenja trajanja duševnog poremećaja i patnje koju izaziva (i prevalencije)
• u cilju smanjenja rezidualnih defekata koji zaostaju kad se poremećaj povuče iz akutne faze
• u rehabilitacijskim postupcima – kada želimo osposobiti pojedinca za funkciju na maksimalnom nivou u odnosu na njegove aktualne sposobnosti i potencijale

RACIONALNI PRISTUP LIJEČENJU pretpostavlja poznavanje patofizioloških procesa na koje se želi djelovati i mehanizama djelovanja
- izbor pravog načina, predviđanja učinka, interakcija i komplikacija
- DOVOLJNA DOZA - DOVOLJNO DUGO

LIJEKOVI PRVOG IZBORA su oni za koje postoji najveća vjerojatnost da će pokazati zadovoljavajući terapijski učinak u bolesnika s određenim kliničkim slikama ili dijagnostičkim kategorijama.

LIJEKOVI DRUGOG IZBORA su psihofarmaci koji mogu imati ozbiljne nuspojave koje se ne mogu eliminirati ili u manjem postotku ispoljavaju terapijski učinak.

Ciljevi terapije:

1. otkloniti ispoljavanje bolesti
2. uspostaviti premorbidno (profesionalno i socijalno ponašanje)
3. ukloniti socijalne posljedice psihičkog poremećaja 
4. spriječiti javljanje recidiva bolesti
5. ublažiti psihomotorni nemir, suzbiti halucinacije i sumanuto mišljenje, dovesti do eksterioracije bolesnika, tj. uspostaviti uvjete za primjenu socioterapijskih i psihoterapijskih metoda liječenja

Lijek se upliće u psihoterapijski odnos:

1. jača ego poboljšanjem biokemijske i neurofiziološke ravnoteže
2. ima simboličko značenje, kao dobar ili loš objekt koji dolazi od dobrog ili lošeg terapeuta i kao takav je prihvaćen ili odbijen (placebo)
3. smanjuje motivaciju za većim sudjelovanjem
4. smanjuje odgovornost jer se doživljava kao sredstvo koje sve rješava i oslobađa obveza i napora
5. povećava zavisnost i ograničava slobodu "ja" izbora, obrazac ponašanja

COMPLIANCE

= stupanj prihvaćanja terapije, (udovoljenje), tj. preporuka liječnika, npr. dogovorene sastanke, kompletiranje programa tretmana, uzimanje lijeka, preporuke o promjeni ponašanja ili dijeti…

• ovisi i o prirodi bolesti, programu tretmana, odnosu liječnik - bolesnik 
• o kompleksnosti režima liječenja 
• utjecaju broja traženih promjena ponašanja 
• o komorbiditetu 
• o spolu, maritalnom statusu, rasi, vjeri, socioekonomskom statusu, inteligenciji, stupnju edukacije (EE, expressed emotion, George Brown; hostilni osjećaji i nametljivost dijela obitelji npr. u shizofrenih boelsnika, jako asocira s lošom prognozom. Umanjuje je obiteljska terapija i reducira relaps prve epizode. Socijalni suport, stil života, okolina, siromaštvo, socijalna klasa…)
• (retard preparati, trovanja, pitanja relapsa, vrteća vrata, primjena antikolinergika)
• predozianja, interakcije koje reduciraju efikasnost lijeka 
• nuspojave kao originalni simptom bolesti 
• informirani pristanak

Povećanje compliancea izaziva:

• Npr. ako liječnik i bolesnik imaju sličan stil komunikacije, slične prioritete, očekivanja i vjerovanja, neodbacivanje
• Razumijevanje medicinskih savjeta
• Da zna ime i efekt lijekova koje uzima 
• Pacijentov subjektivni osjećaj poremećaja u odnosu na liječnikov objektivni
• Objasniti dijagnozu, uzroke simptoma 
• Verbalne instrukcije ponoviti! Neka pročita što piše, ponovi što je čuo, koliko puta, pravi broj tableta…

Non-compliance:

• 30% hospitaliziranih i 60% izvanbolničkih 
• ako imaju više od tri tipa medikamenata na dan
• ili ih moraju uzeti više od četiri puta na dan 
• nuspojave 
• pacijenti koje nismo educirali 
• pacijenti kojima ne vjerujemo (npr. primjer sa crvima koji su bili realni, ili luksacija mandibule) 
• čim se osjećaju bolje - prekidaju uzimati th
• vežu lijek za liječnika 
• 1/3 pacijenata se pridržava, 1/3 nikad ne prihvaća, 1/3 djelomično sudjeluje 
• 50% sudjeluje (od tih 1 odustaje kroz godinu dana); 50% ne prati sav tretman 

NUSPOJAVA (NEUROLEPTIC INDUCED ADVERSE EFFECTS)

= neželjeni efekt (side-effect) lijeka koji je ordiniran u uobičajenoj dozi
= štetno ili veoma neugodno djelovanje koje se javlja primjenom doza u terapijske svrhe i zahtijeva smanjenje doze ili ukidanje lijeka jer predstavlja opasnost u daljnjoj uporabi
= popratne pojave, sporedni efekti – blage reakcije organizma na lijekove
- kada se ne može kompenzirati promjena u količini neurotransmitera promjenom broja receptora (tolerancija, apstinencija)

Nuspojave mogu biti:

• toksične reakcije
• preosjetljivost
• ovisnost
• teratogeni efekti 
• NOCEBO (= kada placebo izazove nuspojave); PLACEBO = pseudofarmak, farmokološki inertna supstancija

Nuspojave se pojavljuju u oko 3% slučajeva (incidencija).

Kako spriječiti nuspojave?

• monoterapijom
• praćenjem complajensa (compliance)
• primjenom najmanjih doza
• drug holidays
• znati terapijske indikacije
• imati cjelovitu predodžbu o svakom pojedincu (npr. kod antidepresiva - nuspojave idu prije terapijskog učinka, pa izazivaju odbojnost)
• dobro registrirati npr. stereotipije (da se zna što je nuspojava)
• targeting ili ciljanje - znači sustavno djelovati na povlačenje simptoma, čime dolazi do globalnog poboljšanja stanja i stvaranja uvjeta za primjenu i ostalih terapijskih metoda

SINDROM BIHEVIORALNE TOKSIČNOSTI su ona farmakološka djelovanja lijeka ordiniranog u terapijskim dozama, koja izazivaju, preko nespecifičnih mehanizama promjene u kognitivnim, perceptivnim i psihomotornim funkcijama, raspoloženju i motivaciji, ili dovode do intrapsihičkih promjena koje ometaju pacijenta u funkcioniranju ili su opasnost za tjelesno zdravlje

ANTIPSIHOTICI - NARKOLEPTICI – izazivaju pad neurovegetativne tenzije (narkolepsija), djeluju prvenstveno na psihoze (ali i izazivaju nuspojave).

Neuroleptički sindrom = pshomotorna smirenost, emocionalna relaksacija, afektivna indiferentnost, nezainteresiranost bez poremećaja svijesti

Terapijski prozor = više ili niže koncentracije od terapijskog raspona su bez povoljnog teraijskog učinka (npr. Li, nortriptilin (Ladiomil).

Vezani članci
Nuspojave antipsihotika

Opširnije

Biološke metode liječenja u psihijatriji

Biološke metode liječenja u psihijatriji:

1. psihofarmaci
2. elektrostimulativna - elektrokonvulzivna terapija (EKT)
3. ostale metode liječenja

PSIHOFARMACI

= lijekovi koji u terapijskoj dozi ispoljavaju psihoaktivni učinak i koriste se u liječenju duševnih poremećaja.
(ATK klasifikacija lijekova: N - Pripravci s učinkom na živčani sustav)

1. ANTIPSIHOTICI (neuroleptici) – služe za liječenje psihotičnih poremećaja (organskih psihoza, shizofrenije, paranoje, manije, depresivne psihoze)
(ATK klasifikacija lijekova: N05 - Psiholeptici)
Razlikujemo:

• a) tipične (klasične): nozinan, prazine, moditen, haldol
• b) atipične (nove generacije): clozapin-leponex, sulpirid, olanzapin, risperidon, quetiapin, coaxil

Oni izazivaju brojne nuspojave, kao što su npr. neuroleptički sindrom (psihomotorna sedacija i emocionalna relaksacija), zatim neuroleptički parkinsonizam: rigor, tremor, akineziju, hipomimiju, pojačanu salivaciju, hod sitnim koracima...i druge što se liječi antiparkinsonicima kao što su Akineton i Artane.

Neuroleptički sindrom = psihomotorna smirenost, emocionalna relaksacija, afektivna indiferentnost, nezainteresiranost bez poremećaja svijesti.

2. ANKSIOLITICI – otklanjanju napetost, tjeskobu, strepnju i strah. Djeluju anksiolitički, hipnotski (uspavljuju), miorelaksirajuće i antikonvulzivno. Indikacije su i psihotična i nepsihotična anksiozna stanja, npr. razni anksiozni poremećaji, panički poremećaj, sindromi apstinencije, predelirantna i delirantna stanja.
(ATK klasifikacija lijekova: N05 - Psiholeptici)
HIPNOTICI – olakšavaju uspavljivanje i omogućuju spavanje, a koriste se u liječenju nesanice.
To su npr. benzodiazepini: Diazepam (Apaurin), Oksazepam, Xanax, Lekotam, Lexaurin, Lexilium, Loram, Lorsilan, Ansilan; te ostali kao što je npr. Meprobamat, Hemineurin.
(ATK klasifikacija lijekova: N05 - Psiholeptici)

3. PSIHOSTIMULANSI – stimuliraju SŽS (središnji živčani sustav) povećavajući razinu budnosti i psihomotornu aktivnost. Koriste se u liječenju hiperkinetskog sindroma u djece, narkolepsije. Takav je npr. amfetamin, pemolin i drugi. (ATK klasifikacija lijekova: N06 - Psihoanaleptici)

Narkolepsija je pad neurovegetativne tenzije

4. ANTIDEPRESIVI – popravljaju raspoloženje i otklanjaju druge simptome depresije.
To su npr. Amyzol, Ladiomil, Anafranil, Devidon, Avoxin, Prozac, Seroxat, Portal, Fluval, Cipralex, Zoloft... (ATK klasifikacija lijekova: N06 - Psihoanaleptici)

5. STABILIZATORI RASPOLOŽENJA – daju se u manično depresivnim stanjima, tj. kod bipolarnog afektivnog poremećaja, nekih depresivnih poremećaja, shizofreniji i shizoafektivnom poremećaju.
To su Litijeve soli, Lamictal i Tegretol.
(ATK klasifikacija lijekova: N03 - Antiepileptici)

6. NEURODINAMICI, NEUROTROFICI, NOOTROPNE TVARI – poboljšavaju neke funkcije SŽS, kao što je npr. pamćenje i štite ga od štetnih djelovanja, aktivirajući i štiteći moždane stanice popravljajući njihovu ishranu i metabolizam. Daju se u kroničnom organskom psihosindromu. Takav je npr. piracetam (Oikamid, Oicamid, Geratam, Nootropil, Piracetam AL, Piracetam EGIS), pyritinol (Encephabol, Enerbol), Kalicor, Stugeron, Cavinton, ginkgobiloba, lecitin, antioksidansi (ATK klasifikacija lijekova: N06 - Psihoanaleptici)

Lijek se upliće u psihoterapijski odnos: 

1. poboljšava biokemijsku i neurofiziološku ravnotežu
2. jača ego
3. ima simboličko značenje, kao dobar ili loš objekt koji dolazi od dobrog ili lošeg terapeuta i kao takav je prihvaćen ili odbijen (placebo)
4. smanjuje motivaciju za većim sudjelovanjem
5. smanjuje odgovornost jer se doživljava kao sredstvo koje sve rješava i oslobađa obveza i napora
6. povećava ovisnost i ograničava slobodu "ja" izbora
7. može postati obrazac ponašanja

NUSPOJAVE I LIJEKOVI, PLACEBO

ELEKTROSTIMULATIVNA - ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA (EKT)

= primjena električne struje napona od 70-130 V, jačine od 200 do 1600mA,u trajanju od 0,1 do 0,5 sekundi. Zahvat se obavlja u anesteziji i miorelaksaciji (mitigirana ECT), u koju se pacijent uvodi davanjem i.v. (intravenozno) barbiturata Naloksona ili Nesdonala koji djeluje kao kratkotrajni anestetik; zatim miorelaksansa Leptosukcina pa ne dolazi do grand mal napada, te Atropina kako bi se spriječila salivacija tj. hipersekrecija.

EKT se primjenjuje u liječenju depresivnih stanja, stupora, shizoafektivnih psihoza, malignog neuroleptičkog sindroma.

OSTALE METODE LIJEČENJA

1. TERAPIJA SVJETLOM (light therapy);
2. KRONOTERAPIJA (pomicanje vremena odlaska na spavanje)
3. PARCIJALNA ILI POTPUNA DEPRAVACIJA SPAVANJA;
4. LIJEČENJE SNOM
5. PSIHOKIRURGIJA (lobotomija, cingulotomija, leukotomija);
6. BIOFEDBACK,
7. AKUPUNKTURA (acum - igla; ipun gere - zabadati)
8. AROMATERAPIJA (mirisi), KROMOTERAPIJA (koloroterapija, boje), GLAZBOTERAPIJA (zvuk), BIBLIO i FILMO terapija...

Ciljevi terapije:

1. otkloniti ispoljavanje bolesti
2. uspostaviti premorbidno (profesionalno i socijalno ponašanje)
3. ukloniti socijalne posljedice psihičkog poremećaja (antistigma programi)
4. spriječiti javljanje recidiva bolesti
5. ublažiti psihomotorni nemir, suzbiti halucinacije i sumanuto mišljenje, dovesti do eksterioracije bolesnika, tj. uspostaviti uvjete za primjenu socioterapijskih i psihoterapijskih metoda liječenja

Vezani članci
Psihoterapijske metode liječenja u psihijatriji

Opširnije

Poremećaji ličnosti: Skupina C - TJESKOBNA SKUPINA, INHIBIRANI, OVISNI I OPSESIVNO-KOMPULZIVNI POREMEĆAJ LIČNOSTI

Osobe pogođene ovim poremećajem pokazuju obrambene mehanizme poput izolacije, pasivne agresije i hipohondrije.

• Izolacija se javlja kada je neki neočekivan osjećaj, djelo ili ideja odijeljena od emocije koja je normalno s tim povezana. Bolesnici su sređeni, kontrolirani i mogu govoriti o događajima iz svog života bez osjećaja.
• Pasivna agresija događa se kada je otpor neizravan i često okrenut protiv osobe same. Stoga su namjerno padanje ispita i klaunsko ponašanje oblici pasivno - agresivnog ponašanja.
• Hipohondrijaza često je prisutna kod osoba s poremećajem ličnosti, posebno kod ovisnih i pasivno-agresivnih osoba.

C.1. OVISNI POREMEĆAJ LIČNOSTI

• Osobe s ovim poremećajem dopuštaju drugima da upravljaju njihovim životima jer to nisu u stanju sami.
• Drugi ljudi (poput bračnih partnera) određuju sve ključne životne odluke umjesto njih, poput mjesta življenja, odabir posla i sl.
• Potrebe ovisnih ljudi nalaze se na drugom mjestu, iza osoba o kojima su ovisni, da bi izbjegli bilo kakvu mogućnost donošenja vlastitih odluka i odgovornosti. Ovisne osobe vide sebe kao bespomoćne i glupe.
• Neki autori smatraju da uzrok ovog poremećaja može imati korijene u kulturološkim osnovama neke zajednice u kojoj se od određene skupine ljudi očekuje da budu ovisniji o drugima.
• Jako je izražena potreba za brigom o njima i javlja se strah od odvajanja od nekoga uz koga je bila ovisna.
• Ovakvo ponašanje javlja se u ranoj odrasloj dobi, a može se javljati u različitim kontekstima.  Najčešći znakovi ovakvog ponašanja su:
• nesposobnost donošenja svakodnevnih odluka bez puno savjeta drugih ljudi i njihove potpore
• potreba da drugi preuzimaju odgovornost za većinu postupaka u njihovom životu
• poteškoće izražavanja vlastitog neslaganja s okolinom zbog straha od gubitka potpore
• izlaganje izuzetnim žrtvama da bi se zadržala potpora pojedine osobe ili okoline
• osjećaj nelagode i bespomoćnosti kad takva osoba ostane sama zbog straha od nemogućnosti kontroliranja samog sebe
• grčevito traženje novog odnosa ili veze nakon što se stari odnos ili veza raspadnu
• neutemeljena preokupiranost strahom da će biti ostavljena brinuti se sami od sebi
• Depresija je kod ovog poremećaja ličnosti česta popratna komplikacija.

C.2. OPSESIVNO-KOMPULZIVNI POREMEĆAJ LIČNOSTI

• Pogođene osobe su perfekcionisti, neprilagodljivi, te nisu sposobni izraziti prijazne, nježne osjećaje. Preokupirani su beznačajnim detaljima i pravilima i nimalo im se ne sviđa promjena u nekoj rutini ili navici.
• Osobe s ovim poremećajem ličnosti iskazuju preokupiranost s redom, urednošću, kontrolom nad okolinom i međuljudskim osjećajima, po cijenu prilagodljivosti, otvorenosti i učinkovitosti.
• Ovakvo ponašanje se javlja u ranoj odrasloj dobi, a može se očitovati na nekoliko različitih načina.
• Najčešći znakovi ovakvog ponašanja su:
• preokupacija detaljima, pravilima, redom, organizacijom ili rasporedima do te granice da je aktivnost i produktivnost te osobe značajno umanjena što za posljedicu ima razvijanje neučinkovitosti na svim životnim poljima.
• perfekcionizam koji ometa završetak započetog zadatka
• izrazita posvećenost poslu i radnim zadaćama do stupnja koji isključuje odmor, opuštanje ili bilo kakvo opuštanje i uživanje (tu se ne računa veliki rad zbog očitih ekonomskih i socijalnih razloga)
• pretjerano izražen osjećaj savjesti, skrupuloznosti i nefleksibilnost po pitanjima morala, etike ili životnih vrijednosti (tu ne spadaju spomenute pojave koje ima izvor u kulturološkom, socijalnom ili političkom nasljeđu)
• nesposobnost odbacivanja potrošenih ili istrošenih stvari čak i kada takvi predmeti nemaju nikakvih sentimentalnih vrijednosti
• odbijanje rada ili suradnje s drugim ljudima osim ako svi ne radi baš „po njegovom“
• škrtost i štednja novaca i sredstava na sebi, ali i na drugima jer se novac gleda kao vrijednost koju treba čuvati za buduće crne dane ili neku veliku katastrofu.
• Za razliku od drugih poremećaja ličnost, kod ovog poremećaja osobe znaju da imaju problem kojim sami sebe koče i ne dopuštaju sami sebi da se dobro osjećaju.
• Poremećaj se liječi uglavnom psihoterapijom, bilo individualnom ili grupnom.

C.3. INHIBIRANI POREMEĆAJ LIČNOSTI

• Iako su osobe s ovim poremećajem ličnosti tihi i povućeni, oni ipak žude za prijateljstvima, za razliku od shizoidnih bolesnika.
• Zbog toga što im je jako neugodno i zato što se boje odbacivanja ili kriticizma, oni izbjegavaju socijalne kontakte.
• Uz to su samokritični i imaju slabo samopouzdanje.
• Stoga, ako se osobama pogođenim ovim poremećajem ponudi nekritičko prihvaćanje, oni će unatoč svog stanja sklapati prijateljstva i stvarati nove socijalne kontakte.
• Simptomi ovog poremećaja:
• izbjegavanje životnih aktivnosti ili poslova koji uključuju značajne interpersonalne kontakte zbog straha od kriticizma, neodobravanja ili odbacivanja
•  izostanak želje da se zbližava s ljudima osim ako nije sigurna da će biti prihvaćena i voljena
• suzdržanost u intimnim odnosima zbog straha od osjećaja posramljenosti i ismijavanja
• preokupiranost brigama zbog eventualnih kritika ili odbacivanja u društvenim situacijama
• zakočenost u novim interpersonalnim odnosima zbog osjećaja inferiornosti
• osjećaj društvene neprilagođenosti, osobne neprivlačnosti ili inferiornosti prema drugima
• neuobičajeno odbijanje rizika zbog straha od neuspjeha
• Uz ovo stanje mogu biti povezana i stanja socijalne fobije ili agorafobije.
• Ovaj poremećaj ličnosti uglavnom se pokušava liječiti psihoterapijom.

• Ako promatramo nekoliko crta ličnosti, kao što su:
1. strogost
2. samopouzdanje
3. osjećajnost
4. ljubomora
5. nepovjerenje
6. impulzivnost
7. traženje pažnje
8. ovisnost
9. svadljivost
10. agresivnost
11. suosjećajnost

nije teško sjetiti se suprotnosti ovih pojmova.

Četiri se karakteristike ponavljaju:

• nemogućnost ostvarivanja intimnih veza
• impulzivnost
• manjak osjećaja krivice
• ne-učenje iz neugodnog iskustva.

Anti-socijalan poremećaj ličnosti je dijagnoza koja se najčešće, iako ne jedina, povezuje s psihopatijom

• Netko s poremećajem osobnosti će iskazivati obrasce ponašanja koji uzrokuju više problema nego što ih rješava - ako ne za njih, onda za njihovu okolinu.
• Ovakav način razmišljanja bit će rezultat duboko usađenog uvjerenja - postupati na način na koji oni gledaju svijet.
• Njihovo uvjerenje u takvom pogledu na svijet je toliko snažno da će bilo koji dokaz koji bi ukazivao na suprotno biti odbačen.
  Takve osobe mogu biti svjesne problema koji pogađaju osobe u njihovoj okolini, ali oni nisu u mogućnosti povezati nastanak tih problema sa svojim ponašanjem.
• Ako su pogođeni negativnim posljedicama često će pokušati naći izlaz iz te situacije - ali pošto rješenja problema baziraju na svom pogledu na svijet, koji nije ispravan, i pokušaji ispravljanja situacije ili samo nošenje s njom urodit će s još novih problema.
• Takvi pogledi na svijet mogu biti tako integrirani u nečiju ličnost da oni nisu svjesni njih, niti su svjesni njihove uloge koje oni igraju u teškim situacijama u kojima se mogu naći.
• Oni predstavljaju osobne zakone prema kojima donosimo vlastite odluke.

Vezani članci
Poremećaji ličnosti: Skupina A - ČUDNA ILI EKSCENTRIČNA GRUPA
Poremećaji ličnosti: Skupina B - DRAMATIČNA, EMOCIONALNA ILI NEPOSTOJANA GRUPA

Opširnije

Poremećaji ličnosti: Skupina B - DRAMATIČNA, EMOCIONALNA ILI NEPOSTOJANA GRUPA

- uključuje histrionske, narcisoidne, antisocijalne ili "borderline" poremećaje ličnosti.

Osobe pogođene ovim poremećajima koriste obrambene mehanizme poput disocijacije, poricanja, gledanje na svijet "crno-bijelo" (engl. "splitting") i nekontroliranog motoričkog izražavanja misli i emocija (engl. "acting out").

• Disocijacija se odnosi na nesvjesno zaboravljanje neugodnih osjećaja i asocijacija.
• Proces nijekanja, odnosno poricanja usko je vezan uz mehanizam disocijacije. U poricanju bolesnik odbija primiti na znanje neku misao ili osjećaj, ili pak želi, ali to ne može.
• "Splitting" je pojava kada bolesna osoba vidi druge osobe ili kao potpuno dobre ili kao potpuno zle. Takva "romantična" podjela svijeta na crno-bijelo otežava uspostavljanje kompleksnijih, svakodnevnih ljudskih kontakata i socijalnih veza.
• Osim opisanim obrambenih mehanizama osobe se često žale na poremećaje raspoloženja i tzv. somatizacijski poremećaj.

B.1. HISTRIONSKI POREMEĆAJ LIČNOSTI

• Ovakve osobe traže pažnju i iskazuju izrazitu emocionalnost. Njihove emocije su plitke i često se mijenjaju.
• Najčešće se radi o privlačnim i zavodljivim osobama, s prenaglašenom brigom za svoj vanjski izgled.
• Prisutan je sveobuhvatni način ponašanja jako izražene emocionalnosti i stalnog traženja pažnje koji počinje u vrijeme ranije odrasle dobi.
• Karakteristično za ovaj poremećaj jest osjećaj nelagode kada osoba nije u centru pažnje, interakcija s drugim osobama koja se može okarakterizirati kao neprikladno seksualna, zavodljiva i provokativna.
• Osim toga osjećaji te osobe su neiskreni, točnije se opisuju kao plitki i brzo se mijenjaju.
• Takva osoba konstantno koristi svoj fizički izgled da bi privukla pozornost na sebe.
• Govor takvih osoba je pun dojmova iako bez detalja.
• Osim toga, kod ovog poremećaja javlja se i povećana sugestibilnost od strane drugih osoba ili okolnosti i na kraju jako isticanje važnosti nekih veza i poznanstva.
• Uz ove glavne simptome poremećaja ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i poremećaji u smislu somatizacije psihičkih tegoba, odnosno odražavanja ‘negativne’ psihičke energije na organizam.
• U liječenju se koristi psihoterapija, individualna i grupna, ali i lijekovi, posebno antidepresivi.

B.2. NARCISTIČKI POREMEĆAJ LIČNOSTI

•  Pojedinci s dijagnozom ovog poremećaja ličnosti imaju osjećaj grandioznosti u svezi s osobnom važnošću, dok su u isto vrijeme jako osjetljivi na kritiku.
• Gotovo da ne posjeduju mogućnost suosjećanja s drugima, a češće su zaokupljeni pojavom nego sadržajem.
• Pogođene osobe pokazuju osjećaj grandioznosti, bilo to fantaziranje ili iskazivanje manirama, iskazuju potrebu da im se divi, i manjak suosjećanja koji počinje u mlađem odraslom dobu.
• grandiozni osjećaj osobne važnosti se može iskazivati kao pretjerano naglašavanje osobnih postignuća i talenata. Zaokupljeni su fantazijama o neograničenom uspjehu, moći, izuzetnosti, ljepoti i idealnoj ljubavi.
• Oni vjeruju da su posebni i jedinstveni i da ih mogu razumjeti samo osobe visokog statusa, a uz to iskazuju jaku potrebu da im se divi.
• Također, oni iskazuju nerazumna očekivanja podilaženja i automatskog slaganja s njihovim stavovima.
• Interpersonalni odnosi kojih su oni dio pokazuju eksploatacijski odnos na štetu drugih osoba.
• Nedostaje im mogućnost suosjećanja, dok često misle da su im drugi zavidni i ljubomorni na njih. Nije rijedak ni arogantni nastup.
• Kao i kod drugih poremećaja ličnosti iz ove skupine, pogođene osobe pokazuju poremećaje raspoloženja. Uglavnom se radi o depresiji i depresivnim raspoloženjima. Preokupiranost vlastitom pojavom izuzetno jako je izražena. Osim toga javlja se i problem somatizacije.
• U liječenju se koristi individualna i grupna psihoterapija.

B.3. ANTISOCIJALNI POREMEĆAJ LIČNOSTI

• Osobe koje pate do ovog oblika poremećaja ličnosti imaju povijest trajnog i kroničnog antisocijalnog ponašanju u sklopu kojeg se vrši nasilje nad pravima drugih.
  Osnovni poremećaj kod ovog stanja jest nemogućnost kontroliranja impulsa.
• Osobe pogođene ovim poremećajem pokazuju nedostatak osjećaja prema drugima. Oni su egocentrični, sebični i pretjerano zahtjevni. Uz to, često se kod njih ne mogu pronaći znakovi tjeskobe, kajanja i krivnje.
  Kršenje prava i zakona zajednice karakteristično je za ovaj poremećaj ličnosti.
• Pojmovi poput 'sociopat' ili 'psihopat' koriste se za osobe kod kojeg je posebno izraženo devijantno antisocijalno ponašanje.
• Ovo stanje smatra se doživotnim, a za dijagnozu je važno da je poremećaj u ponašanju prisutan već u adolescenciji.
• Osobe koje koriste nelegalne supstance (droge) često spadaju u skupinu antisocijalnih poremećaja. Međutim, ako je problem te osobe vezan isključivo za zlouporabu droga, i ako osoba osjeća krivlju zbog svog ponašanja onda se dijagnoza antisocijalnog poremećaja ličnosti može isključiti.
• Često postoje podaci o sličnim poremećajima u obitelji. Stoga se danas smatra da u razvijanju ovog poremećaja ulogu igraju i okoliš u kojem osoba odrasta, ali i genetski faktor. Problemi u obitelji vezani uz alkoholizam također povećava rizik od antisocijalnog ponašanja.
  Antisocijalno ponašanje može nastati i kao posljedica traume mozga, ili upale mozga (encefalitis).
• Liječenje je potrebno provoditi isključivo na odjelima, a kao učinkovitija metoda pokazale se grupna terapija.
  Osim psihodinamskog pristupa kod nekih bolesnika stanje se može poboljšati lijekovima.

B.4. "BORDERLINE" ili GRANIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI

• Glavni poremećaj jest nestabilnost poimanja samog sebe, među-osobnih odnosa i raspoloženja.
  
• Karakterističan je uzorak ponašanja obilježen nestabilnošću međuljudskih odnosa, poimanja samog sebe, afekata i kontrole afekata što počinje u ranoj odrasloj dobi.
  
• Stanje je obilježeno velikim naporom u izbjegavanju stvarnih ili izmišljenih vezanja.
• Međuljudski odnosi su nestabilni i intenzivni. Identitet o samom sebi je nestalan i poremećen. Prisutna je impulzivnost u barem dvije aktivnosti koje su potencijalno štetne za tu osobu (seks, zlouporaba droga, prežderavanje).
• Suicidalno ponašanje može biti prisutno ili ponašanje koje naginje samoranjavanju.
• Prisutan je kronični osjećaj praznine.
• Osjećaj ljutnje je intenzivan, bez kontrole i neprikladan za određenu situaciju.
• Ova vrst poremećaja prisutna je u 1-2% populacije.
• Dijagnoza je češća dva puta više kod žena.
• Uzrok ove vrste poremećaja najvjerojatnije je poremećaj u ranom razvoju ličnosti.
• Čest nalaz je teško zlostavljanje u djetinjstvu.
• U terapiji se koristi psihodinamski pristup, ali i lijekovi.

Vezani članci
Poremećaji ličnosti: Skupina A - ČUDNA ILI EKSCENTRIČNA GRUPA
Poremećaji ličnosti: Skupina C - TJESKOBNA SKUPINA, INHIBIRANI, OVISNI I OPSESIVNO-KOMPULZIVNI POREMEĆAJ LIČNOSTI

Opširnije

Pristup i njega: Mogućnosti pada zbog djelovanja psihofarmaka

Medicinska sestra:
Pristup duševnom bolesniku i njega
Dg: Mogućnosti pada zbog djelovanja psihofarmaka

• Cilj: bolesnik neće pasti
• Intervencije: polagano ustajanje uz pomoć, pratnja pri hodu, pomoć pri aktivnostima (oblačenje, higijena)
• Evaluacija: bolesnik nije pao

Vezani članci
Pristup duševnom bolesniku

Opširnije

Pristup i njega: Nuspojave medikamentne terapije

Medicinska sestra:
Pristup duševnom bolesniku i njega
Dg: Nuspojave medikamentne terapije

• Cilj: nuspojave će biti uočene čim se pojave (salivacija, febrilitet)
• Intervencije: konstantno i hitno obavještavanje liječnika
• Evaluacija: Nuspojave su uočene čim su se pojavile

Vezani članci
Pristup duševnom bolesniku

Opširnije