U formiranju ličnosti veliku ulogu imaju genetski faktori, ali važnu ulogu igra i okolina. Istraživanja na posve malim bebama pokazuju da su ta ponašanja dobar prediktor kasnijih crta ličnosti odraslog čovjeka. No, ličnost se formira i pod utjecajima kazne i nagrade, odgojne mjere, oponašanje, utjecaj društva, a neki dramatični događaji mogu trajno promijeniti nečiju ličnost.
Čovjekov status je njegov položaj u društvu koji on zauzima uglavnom svojim formalnim društvenim položajem. Uloga je očekivano ponašanje od osobe određenog položaja u društvu. Moguće je da dođe do brojnih konflikata uloga (npr. svećenik blagoslivlja vojnike)
Definicije
Crte ličnosti se relativno nezavisne, opće i razmjerno trajne karakteristike koje nalazimo u cjelovitoj strukturi ličnosti. Velikim se dijelom odnose na emotivne i motivacijske karakteristike.
Temperament je tipičan način na koji neka osoba doživljava i ispoljava svoja raspoloženja i njihove promjene, to je energija kojom općenito reagira. Temperament se također pretežno odnosi na emocijske i motivacijske karakteristike.
Prema Eysencku, ličnost je relativno stabilan oblik ponašanja, navika i tendencija, što ga je neka osoba razvila u svom životu na osnovi naslijeđa, a u reakcijama na neke nagrade i kazne koje je primila u tijeku života. Ne postoje dvoje ljudi identične ličnosti.
Teorije ličnosti
Najpoznatije su Freudova psihoanalitička teorija i Eysenckova teorija crta ličnosti.
Prema Freudu, ličnost se sastoji od svjesnog, podsvjesnog i nesvjesnog. Njena tri dijela su id, ego i superego.
- Id je potpuno nesvjestan, a teži zadovoljenju naših nagona (libido - instinkt života, odnosno seksualni nagon i instinkt smrti). Teži za ugodom, bez obzira na realne mogućnosti i društvena ograničenja.
- Ego je jednim dijelom svjestan, i pokušava posredovati između zahtjeva ida i superega.
- Superego je glas savjesti, stvara svijest o tome što je dobro, a što nije i u sukobu je sa idom.
Freud pretpostavlja da postoje različite razvojne faze ličnosti (oralna, analna, falusna, edipalna...) ovisno o usmjerenosti libida. Ako se u razvoju ne riješe trenutni konflikti, osoba može postati fiksirana na stupnju razvoja koji nije uspješno riješen.
Eysenckova teorija crta ličnosti počiva ne Galenovoj teoriji o četiri tjelesna soka i 4 tipa ličnosti (sangvinik, kolerik, melankolik, flegmatik - krv, sluz, žuta i crna žuč). Eysenck je tu podjelu nadogradio sa dimenzijama intra i ekstravertiranosti, stabilnosti (mirnoće) i nestabilnosti (neuroticizma), te psihoticizma i stabilnosti (manje važna za prosječnu ličnost).
Costa je pokušao crte ličnosti ili temperamente podijeliti u pet grupa: ekstraverzija, savjesnost, ugodna osoba, neuroticizam, otvorenost prema iskustvu. Svaka skupina ima svoje crte i njima suprotstavljene koje stvaraju suprotnu ličnost.
Mjerenje ličnosti
Kod različitih upitnika ljudi često i nesvjesno zaokružuju odgovore koje smatraju društveno poželjnima. Ponekad i ne znamo prave razloge svog ponašanja, pa ne možemo niti pravilno odgovoriti. Zato se ponekad koriste i tzv. pitanja laži da bi se procijenila istinitost odgovora, a ta pitanja imaju jednaku vrijednost za svaku osobu, primjerice, «jeste li se ikad toliko razbjesnili da ste htjeli nekog udariti?». Ako je odgovor na ta pitanja negativan, onda istraživač ne treba vjerovati ni ostalim odgovorima.
Zato istraživači ponekad koriste projektivne tehnike, u kojima ispitanik nehotice projicira sebe. Takav je Rorschachov test mrlja, u kojem ispitanik mora procijeniti što prikazuje, Taj test može pomoći, ali ipak ne zadovoljava sve metrijske zahtjeve. U slučajevima poremećaja test će pokazati primjerice agresivnost, ali kod normalnih ispitanika pokazat će samo njihovo trenutno raspoloženje.
Sličan test, ali manje tematski apstraktan je test tematske apercepcije, kod kojeg crtež nije apstraktan, ali nije jasno što se zapravo događa na slici. Ponekad su ipak odgovori toliko iskrivljeni društveno uobičajenim načinima reagiranja da se iz njih ne može zaključiti na karakteristike ličnosti.
Neki su istraživači smatrali da ličnost odgovara nekim aspektima tjelesne građe ili crta lica, ali to nije točno.
Stav
Stav je pripravnost pozitivnog ili negativnog reagiranja na neke osobe, predmete, zbivanja ili pojave. Sastoje se od kognitivne komponente(mišljenje o nekom ili nečem), emotivne komponenta(emocija prema predmetu stava), ponašajne komponenta(ponašanje prema predmetu stava). Kognitivna i emotivne komponenta su gotovo uvijek u dobrom slaganju, ali ponašajna komponenta može biti pod utjecajem različitih situacijskih presija i katkad uopće ne odražava pravi stav. Stav i ponašanje su u znatno većem skladu ako tražimo stav prema detaljnoj situaciji, jer su opći društveni stavovi često pod utjecajem društvene presije ili želje za ugledom.
Predrasude i stereotipi
Predrasude su pretežno negativni stavovi prema nekoj skupini osoba ili pojedincima, kao i pretjerane i neopravdane generalizacije u vezi s tim grupama ili osobama. To su sudovi dani unaprijed, prije nego što imam dovoljno informacija o predmetu stava. Kao i ostali stavovi, naučene su većinom po modelu, ali i osobno iskustvo ima veliku ulogu(ako su te u nekoj zemlji pokrali, reći ćeš da tamo svi kradu).
Ako su predrasude suviše pojednostavljene, nazivamo ih stereotipijama.
Praznovjerja
Praznovjerja spadaju među stavove, a nemoguće je izbjeći stvaranje nekih predrasuda. S obzirom da će po slučaju određeni broj kod igara na sreću dobiti, onima koji su igrali na neku svoju kombinaciju to će biti dokaz da predviđaju budućnost.
Poslušnost autoritetima
Najbolji primjer je Milgramov pokus u kojem je ispitivao poslušnost, a ispitanici su smatrali da ispituje utjecaj kazne na uspješnost učenja.
Spremnost pomoći drugome
"Nezainteresiranost promatrača sa strane" - što je veći broj ljudi koji su svjedoci nekog opasnog zbivanja, manja je vjerojatnost da će netko od njih pomoći zbog difuzije odgovornosti - svi su mislili da će netko drugi pomoći. Slična zakonitost nađena je i sa veličinom naselja.
Društveni pritisak
Poznat je fenomen socijalne facilitacije - ako smo u nečemu vrlo dobri, prisutnost drugih ljudi olakšava nam obavljanje te vještine. Suprotno tome je socijalna inhibicija ako znamo neku vještinu lošije.
Tzv. trema spada u fobije.
Asch je izveo pokus u kojem su ispitanici trebali procijeniti dužinu crte. Pokazalo se da će se prikloniti mišljenju većine čak i kad misle da većina ima krivo.
Groupthink
Grupe su toliko zaslijepljene nekim svojim idejama da su i pojedinci unutar te grupe, i čitava grupa, slijepi za događanja oko sebe.
Vezani članci:
Humoralna teorija karaktera
