- retrospektivno (prošli događaji),
- prospektivno (pamćenje nečeg što trebamo učiniti u budućnosti);
- semantičko (opće stvari) i epizodičko (vlastiti doživljaji);
- mentalno (apstraktni materijal) i motorno (pokreti i slično);
- prepoznavanje i aktivna reprodukcija;
- senzorno, kratkoročno i dugoročno;
- ikoničko i ehoičko;
- nenamjerno i namjerno.
Vrlo kratko, ali neophodno za naše snalaženje - i bez naše namjere, percepcija ostavlja trag u našem doživljavanju. Sperling je pokazao da je vrlo kratkotrajno, ali ima dosta velik opseg (djelomično izvješće).
Kratkoročno (radno) pamćenje
Zajedno sa senzornim spada u radno pamćenje, jer njime baratamo u više svakodnevnih situacija. Kapacitet mu je 7±2 čestice, te je osjetljivo na ometanje drugim zadatkom.
Dugoročno pamćenje
Neka od prebacivanja iz kratkoročnog pamćenja se događaju automatski, no kad govorimo o namjernom upamćivanju, jedini način je ponavljanje uz svjesni napor da nešto zapamtimo. Što je motivacija veća, pamtimo lakše.
Mnemotehnike su metode koje pomažu u učenju, i to posebno učenju i pamćenju besmislenih elemenata. Jedna metoda je smještanje tih elemenata u poznato okružje, primjerice, vlastitu sobu. (mentalne mape!)
Pamćenje slika je uspješnije od pamćenja riječi i pojmova.
Fenomen "na vrhu jezika" - ne možemo se dosjetiti nečega što znamo. Pomažu nam znakovi za dosjećanje koji se sastoje u dosjećanju situacije u kojoj je nešto zapamćeno, prvog slova... lakše se pamti ako gradivo sistematiziramo.
Poznati su slučajevi monosavanata - ljudi koji su mentalno retardirani, a imaju posebnu nadarenost za neko područje.
Istraživanje koje je provelo Britansko društvo za audio-vizuelna istraživanja je pokazalo da čovjek pamti:Pamćenje je povezano s različitim područjima mozga, i zato npr. gotovo i ne zaboravljamo motoričke vještine, a neka znanja, kao što je učenje pjesme napamet, se postepeno gube.
- 10% onog što čita,
- 20% onog što čuje,
- 30% onog što vidi,
- 50% onog što vidi i čuje,
- 80% onoga što kaže i
- 90% onoga što istovremeno kaže i radi
Sa starenjem ne opada sposobnost prepoznavanja, nego sposobnost aktivne reprodukcije.
Povrede mozga mogu dovesti do povreda nekih oblika pamćenja (npr. nemogućnost snalaženja u prostoru).
Česta pojava su amnezije (anterogradna i retrogradna). Anterogradne se često postepeno gube.
Pamćenje je ostavljanje kemijskog traga na sinapsama u mozgu.
Ponekad nenamjerno izblijedjela sjećanja nadomještamo krivim sjećanjima - konstruktivno pamćenje. Kod djece često se njihova fantazija toliko upleće u njihove izjave o neko događaju da se većinom njihovim svjedočenjima ne može vjerovati.
Zaboravljanje
Zaboravljanje je obrnuti proces od pamćenja.
Postoji nekoliko teorija o zaboravljanju. Većina psihologa se slaže da se radi o gubljenju tragova pamćenja - često korišten trag ima dobro uhodan put u živčanom sustavu. Zaboravljanje je nemogućnost pronalaženja tragova pamćenja.
Freud zagovara teoriju represije nepoželjnih sjećanja. Također, tu je i interferencija - proaktivna se sastoji u nemogućnosti učenja novog gradiva zbog starog koje smo naučili. Retroaktivna se sastoji u zaboravljanju starog gradiva zbog učenja novog.
Od vanjskih utjecaja na zaboravljanje važan je alkohol - djeluje samo ako smo alkoholizirani za vrijeme primanja novih informacija. Ima utjecaj na skladištenje informacija, a to je zato što nam je percipiranje oslabljeno.
Metode za ispitivanje pamćenja i zaboravljanja
Ebbinghaus je upotrijebio besmislene slogove kao neutralne čestice i ustanovio da krivulja zaboravljanja najprije teče brzo, a kasnije sve sporije.
Na lakoću i brzinu učenja utječu:
- smislenost materijala,
- međusobna sličnost materijala i
- ispitanikova sposobnost učenja.
 |
| Primjer mentalne mape |
Vezani članci
Učenje
Vrste učenja
