1. prisilne misli
- One misli koje se javljaju u obliku protiv same želje, tj. volje bolesnika; kao da mu je nametnuto
- Može se raditi o samo jednoj misli, ali i o više njih → stalno priča o njima
- Prisilne misli mogu biti vezane i za blažu psihopatologiju, a mogu se javiti i kod shizofrenije
- Opsesije su prisilne misli i mogu se javiti samostalno, ali mogu se javiti i u kombinaciji s kompulzijama (prisilne radnje koje proizlaze iz opsesija)
- Uvijek su znak psihopatologije
- Najblaža psihopatologija - karakteristika ličnosti (npr. osoba dva puta provjeri je li zaključala vrata pri izlasku iz stana); to još uvijek spada u normalu; osoba je svjesna toga, dok okolina često ne zapazi o čemu se radi
- Ako prijeđe granicu (trajno je prisutno), radi se o poremećaju ličnosti (opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti - manji intenzitet, traje dugo razdoblje); okolina vidi da je to problem
- Ako je ekstremno prisutno, toliko da i sama osoba vidi da to nije u redu → opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) (osoba radi samo tu jednu stvar, npr. pere se); OKP se obično naglo pojavljuje
- Nekada prisilne misli mogu biti PRODROM (1. simptom) shizofrenije → postoji gradacija; sve spada u psihopatologiju osim osobina ličnosti
- Kada osoba izvrši prisilnu radnju, nije joj lakše, već se ponovno generira prisila
- Katkada je teško objasniti prisilne i precijenjene misli; prisilne misli su uvijek patologija
2. precijenjene misli
- Kada osoba nekom pravilu / vjerovanju / iskustvu / događaju precjenjuje njegovo značenje
- Obično je vezano za neke profesije (npr. kada ekonomist gravitaciju objašnjava ekonomskim principima)
- Radi se o zabludama koje su dostupne objašnjenju (npr. ako idemo na ispit uvijek istim putem; međutim to može biti i prisilna misao)
- Kod precijenjenih misli osobe nisu svjesne da nešto rade - kada ih okolina upozori, uspiju se vratiti u normalu; kada se pak radi o prisilnim mislima, iako ih okolina upozori, osobe se ne uspiju vratiti u normalu
- nedostupne su korekciji → izrazito su izvan realiteta (npr. osoba misli da je Napoleon)
- sumanute misli mogu biti:
- a) SINTIMNE: Izviru iz primarno promijenjenog afekta
- depresivne sumanutosti: npr. sve je crno; osoba je odgovorna za sve loše što se događa na svijetu (ratovi, bolesti, nesreće i sl.)
- manične sumanutosti: npr. osoba vjeruje da ima vezu s Templarima, kraljem Tomislavom, da je visokog podrijetla i sl.
- b) KATATIMNE: Neovisne su o afektu
- paranoidne sumanutosti: npr. osoba misli da mu netko želi nauditi
- persekutorne sumanutosti: npr. osoba misli da ga CIA prati
1. Ideje odnosa (interpretacije)
Ideje odnosa su najčešće sumanutosti; npr. shizofreničar misli da je sve oko njega povezano s njim, a to može biti i pozitivno i negativno → iz negativnih konotativnih ideja odnosa izlaze paranoidne sumanutosti.
2. Megalomanske misli (ideje veličine, pronalazaštva, visokog porijekla)
3. Depresivne misli (nihilističke, ideje krivice, samooptuživanja, kažnjavanja)
4. Progonstvene misli (paranoidne, persekutorne)
Progonstvene misli - nekad mogu započeti s idejama ljubomore (npr. osoba bez razloga vjeruje da je partner vara), ali nisu sastavni dio njih; kod alkoholičara (muškaraca) se često javljaju ideje ljubomore.
- Paranoidne sumanutosti su posebno potencijalno opasne - ako se liječnik suprostavi (pokuša osobu razuvjeriti), osoba odmah postaje agresivna; ako liječnik 'povjeruje' osobi, tada ona s vremenom liječnika počinje percipirati kao 'jednog od njih' i postane agresivna prema njemu.
- Kod paranoidne sumanutosti osoba je heteroagresivna, i potencijalno i manifestno; sklona je najtežim oblicima agresije (paranoidna psihoza). Zato bi trebalo paranoidne slučajeve uvijek hospitalizirati, ako je moguće.
5. Sumanutosti ljubomore
6. Erotomanske
Erotomanske misli: npr. osoba misli da je najbolji ljubavnik na svijetu ili da je Madonnin ljubavnik.
7. Religiozne, mesijanske, pseudofilozofske
- Religijske, mesijanske ideje - vjeruju da komuniciraju s Bogom; to samo po sebi ne mora biti sumanutost (ukoliko nema drugih psihijatrijskih entiteta); međutim, ako osoba do tada nije vjerovala u Boga, onda su takve ideje indikativne.
- Pseudofilozofske misli - osoba nejasno i nelogično koncipira sustav kojim svašta povezuje (npr. vegetarijanac koji je podijelio tijelo u 5 sustava, od kojih je svaki imao svoju boju, te uzimao piće određene boje za svaki tjelesni sustav).
SUMANUTOSTI se uvijek liječe antipsihoticima (obavezna terapija!); međutim, oni ne djeluju na sve bolesnike.
Postoje tri tipa lijekova:
1. antidepresivi
2. antipsihotici / neuroleptici
3. anksiolitici
Sumanutost je UVIJEK znak psihoze, tj. psihotičnosti! Psihoza se može javiti bez halucinacija, bez derealizacije, bez depersonalizacije, ali UVIJEK mora biti prisutna sumanutost → odnos psihoza - sumanutost su jednoznačni; a ne kao odnos shizofrenija - disocirani ductus.
Vezani članci
Mišljenje
Mišljenje i govor
Formalni poremećaji mišljenja