- Osoba je funkcionalna, uglavnom u skladu sa socijalnim normama, mada se može brzo onesposobiti.
- Obično je javlja u obliku simptoma kao što su opsesije, fobije, kompulzije. Neurotična osoba često doživljava pretjerane provale bijesa, tjeskobe, ljubomore pa i fobije.
Prema klasičnom psihoanalitičkom učenju, anksioznost nastaje zbog nesvesnih pulzija ida koje su seksualne i agresivne prirode i koje teže zadovoljenju. Procjenjujući da bi njihovo zadovoljenje moglo da ugroziti ličnost jer to društvena sredina ne prihvaća, ego svojim mehanizmima spomenute pulzije potiskuje i zadržava u nesvjesnom. U tome mu pomaže superego, pojednostavljeno rečeno, savjest koja, također, s moralno-etičkog stajališta, ne može dozvoliti njihovo zadovoljenje. Time konflikt, međutim, nije riješen. Ostaje i dalje opasnost da će nesvjesne pulzije savladati snage koje ih potiskuju, da će se realizirati, odnosno zadovoljiti, što bi moglo ugroziti,ili čak i uništiti ličnost. To je razlog za razvijanje anksioznost tj. neodređenog straha, strepnje da će nešto strašno zadesiti ličnost i njene najdraže.
Simptomi psihičke i somatske prirode u neurozi u stvari su kompromisna riješenja ovog intrapsihičkog (nesvjesnog) konflikta. Pulzije se u maskiranom obliku probijaju i ispoljavaju brojnim i raznovrsnim psihičkim i somatskim simptomima. Drugim riječima, anksioznost se konvertira u njih i gubi. Tako simptomi služe kao nesvjesna obrana od anksioznosti, i u tome se sastoji tzv. "primarna dobit od bolesti". Ti simptomi, tj. bolest imaju za cilj jedinku sačuvati od opasnosti.
Simptomi u neurozi izraz su neurotičnog konflikta, a ne primarna osnova, suština i sadržaj neuroze. Dijagnozu neuroze stoga treba zasnivati ponajprije na neurotičnom konfliktu, a tek potom na simptomima. Pri tome treba imati na umu da slične simptome, može imati svaki čovjek kada je izložen raznim stresnim i kriznim situacijama. Pojednostavljeno rečeno: izuzetno rijetke su osobe koje povremeno ne reagiraju "neurotičnim simptomima", ali je relativno malo onih koji nose neurotični konflikt.
Neuroza je izraz ranog (razvojnog) oštećenja ličnosti, kada i nastaje intrapsihički konflikt, pa stoga neurotičar ima tipičnu anamnezu koja otkriva rano ispoljavanje neurotičnih manifestacija karakterističnih za određena razdoblja razvoja i sazrijevanja (dugotrajna i uporna enureza i enkopreza, noćni strahovi, tikovi, mucanje - ekscesivni oblici fobično strukturiranih strahova ili prisila). Ovi poremećaji na indirektan način otkrivaju postojanje neurotičnog konflikta.
Neuroze karakterizira kontinuitet ovih neurotičnih ispoljavanja ili njihovo intenziviranje u određenim periodima života (pubertet, odnosno adolescencija, klimakterij, odnosno involutivni* period) kao i u kriznim situacijama - odvajanje od voljenog objekta i gubitak objekta, dinamička ili manifestna situacija osujećenja ili odbacivanja, situacije u kojima je potrebno veće ulaganje emocionalne energije radi adaptacije na nove uvjete - polazak u školu, selidba, zaposlenje, stupanje u brak i sl.).
Funkcijski = znači da ne postoji poznato strukturno oštećenje ili jasan etiološki čimbenik koji bi bio odgovoran za oštećenje.
Organski = bolest je prouzročena specifičnim sredstvom koje uzrokuje strukturne promjene na mozgu, obično je praćen kognitivnim oštećenjima, delirijem ili demencijom. (toksini, ozljeda, tumor, i.c. krvarenje, Alzheimerova bolest...)
To ne znači da i drugi duševni poremećaji nemaju biološku komponentu.
* Involucija = životni period od 50. do 65. godine. Senium = životni period iza 65. godine.
Vezani članci
Motivacija
