Klasifikacija duševnih poremećaja

Klasifikacija primarno služi za bolju međusobnu komunikaciju i razumijevanje, kao "zajednički jezik".
Klasifikacija je opisna, tj. prije nego se postavi dijagnoza trebali bi biti prisutni karakeristični znakovi i simptomi poremećaja.
Klasifikacijski i dijagnostički sustavi nastoje biti pouzdani (tj. različiti promatrači trebali bi dobiti iste rezultate), i valjan (tj. trebao bi mjeriti ono što tvrdi da mjeri, npr. da bolesnik kojemu se dijagnosticira shizofrenija, zaista bude shizofren).

Važeći klasifikacijski sustavi u psihijatriji:

1. Međunarodni
U međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB - engleska kratica ICD = International Classification of Diseases) danas je u uporabi deseta revizija (MKB-10, odnosno ICD-10). Ova, 10. revizija Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB X) u uporabi je od 1995.g. i važeća u cijeloj Europi te prema njoj postoji oko 200 psihijatrijskih poremećaja.

2. Američki
U klasifikaciji američke psihijatrijske udruge (DSM) Dijagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje) od 1997. godine je u uporabi četvrta revizija (DSM-IV-TR), a u pripremi peta revizija. U Europi se koristi u znanstvenim istraživanjima.

• F00 - F09 Tjelesno (organski) uvjetovani psihički poremećaji
• F00   demencije
• F10 - F79 Endogeni poremećaji: psihoze, neuroze, somatoformni poremećaji i poremećaji uvjetovani stresom, poremećaji ponašanja povezani s fiziološkim poremećajima i fizikalnim faktorima, bolesti ovisnosti, poremećaji ličnosti i ponašanja, mentalna retardacija
• F10   bolesti ovisnosti
• F20   psihoze
• F30   poremećaji raspoloženja
• F40   neurotski poremećaji
• F50   poremećaji ponašanja
• F60   poremećaji ličnosti
• F70   duševna zaostalost
• F80 - F99 Smetnje psihološkog razvoja i poremećaji djece i adolescenata
• F80   poremećaji psihološkog razvoja
• F90   poremećaji djece i adolescenata

MKB 10 – V. poglavlje: Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja (F00-F99)

Poglavlje sadrži slijedeće cjeline:

• F00-F09 Organski i simptomatski duševni poremećaji (demencije)
• F10-F19 Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani zlouporabom psihoaktivnih tvari
• F20-F29 Shizofrenija, shizotipni i sumanuti poremećaji
• F30-F39 Poremećaji afekta (raspoloženja)
• F40-F49 Neurotski, vezani uz stres i somatoformni poremećaji
• F50-F59 Bihejvioralni sindromi vezani uz fiziološke poremećaje i fizičke čimbenike
• F60-F69 Poremećaji ličnosti i ponašanja odraslih
• F70-F79 Duševna zaostalost (mentalna retardacija)
• F80-F89 Poremećaji psihološkog razvoja
• F90-F98 Poremećaji ponašanja i emocionalni poremećaji ranog djetinjstva i adolescencije (mladalaštva)
• F99 Neoznačeni duševni poremećaji

Dijagnostički pristupi: monoaksijalni i multiaksijalni

Monoaksijalni pristup zahtijeva jednu, glavnu dijagnozu temeljenu na određivanju čiste klasifikacijske jedinice.

Multiaksijalni dijagnostički pristup obuhvaća 5 razina (5 osi):

1. Klinički sindromi
• Axis I: Clinical Disorders,  most V-Codes,  and conditions that need Clinical attention.  Diagnosis Flow Charts.
2. Poremećaji osobnosti, razvojni poremećaji
• Axis II: Personality Disorders and Mental Retardation.
3. Postojeće tjelesne bolesti
• Axis III: General Medical Conditions.
4. Psihosocijalni stresovi
• Axis IV: Psychosocial and Environmental Problems.
5. Razina funkcioniranja u protekloj godini
• Axis V: Global Assessment of Functioning Scale.

Uz glavnu dijagnozu treba postaviti i diferencijalne dijagnoze.

Vezani članci
Klasifikacije u sestrinskoj praksi

Posted in: klasifikacija duševnih bolesti, mkb, psihijatrija