Neke su spoznaje i istraživanja mozga potekle od Egipćana prije 4000 god. Oni su opisali neke povrede glave i s tim vezane defekte. 500 g. pr. Kr. grčki istraživač Alkmeon je smatrao da je u mozgu središte za osjete i mišljenje, a stanovnici Meksika su radili i operacije na mozgu. Kasnije je Platon smatrao da je sjedište duše u glavi, srcu i utrobi, a Aristotel da je u srcu, dok je mozak organ za hlađenje krvi. Oko 300 g. pr. Kr. grčki liječnik Herofil je opisao mali i veliki mozak, a Erazistrat je čak razlikovao aferentne i eferentne živce. Galen je smatrao da je duša smještena u jetri, srcu i mozgu. 1543. liječnik Vesal iz Padove je u svojoj anatomiji kritizirao Galenovo gledište o tome da spritus animalis u obliku pneume prolazi kroz cijevi u organizmu. Galenova teorija se ipak razvijala sve dok istraživači nisu utvrdili postojanje električnog uzbuđenja i kemijskih procesa.
Živčani sustav se dijeli na:
- CNS (centralni nervni sistem, SŽS, središnji živčani sustav)
- sastoji se od velikog i malog mozga, te kralježničke moždine;
- periferni živčani sustav - dijelimo ga na
- somatski (tjelesni, kojim primamo informacije iz okoline ili svjesno upravljamo pokretima) i
- vegetativni (autonomni, koji upravlja nesvjesnim funkcijama).
Mozak se sastoji od moždanog debla, malog mozga i velikog mozga.
- Moždano deblo se proteže od početka kralješničke moždine do baze mozga, a odgovorno je za osnovne životne funkcije i preživljavanje - tuda prolaze glavni aferentni i eferentni putovi, ukrštavaju se, tu je retikularna supstancija odgovorna za budnost i spavanje, jezgre za disanje, puls, krvni tlak...
- Mali mozak je bitan za naše pokrete i upravljanje njima.
- Veliki mozak se dijeli na korteks i subkortikalne strukture. Korteks je odgovoran za specifično ljudske funkcije, poput rezoniranja. Od subkortikalnih struktura najvažniji je talamus, koji je relejna stanica - sve informacije šalje u određene dijelove mozga. Hipotalamus upravlja odražavanjem ravnoteže među različitim tjelesnim procesima, a važan je i u nastanku nekih emocija. U mozgu se nalaze centri za većinu tjelesnih funkcija.
Veliki mozak sastoji se od 2 polutke spojene žuljevitim tijelom (corpus callosum), a ljudski se od životinjskog razlikuje po broju živčanih stanica - oko 100 milijardi, te njihovom funkcionalnom povezanošću i suradnjom. Glavna masa mozga sadrži čak 80% vode, dijelovi se povezuju asocijativnim (unutar iste strukture) i projektivnim vlaknima (između različitih struktura). Mozak sadrži i glija stanice, koje služe za prehranu i zaštitu, a ima ih nekoliko puta više nego živčanih stanica.
Iz mozga izlazi 12 pari kranijalnih živaca, odgovornih za inervaciju glave, a senzorni su i motorni. Iz kralježničke moždine izlazi 31 par spinalnih živaca, koji primaju informacije i šalju naredbe o pojedine dijelove tijela.
Korteks je najsavršeniji i razvojno najmlađi dio mozga u kojem se nalaze tijela živčanih stanica i zato je sive boje. U njemu se nalaze i centri za dodirne i motorne funkcije, najviše ispred (motorni) i iza centralne brazde (senzorni). Površine tih centara odgovaraju složenosti funkcije i osjetljivosti tih organa. Vidno područje - zatiljni dio mozga, slušno - sljepoočni, govor. Brocino područje kod lijeve sljepoočnice i Wernickeov centar u stražnjem dijelu sljepoočnog režnja.
Većina područja u mozgu zajednički obavlja funkcije za normalno funkcioniranje organizma. To posebno vrijedi za kompleksne funkcije.
Važna karakteristika mozga je njegova plastičnost, odnosno mogućnost prilagođavanja novonastalim uvjetima. Iako ta plastičnost nije potpuna, ona znatno olakšava funkcioniranje u situacijama oštećenja.
Lijeva polutka mozga odgovorna je za razumske i logičke operacije, a desna za prostorne odnose. Ako presiječemo žuljevito tijelo, dolazi do nemogućnosti usmenog imenovanja predmeta koji držimo u lijevoj ruci, a nemogućnosti slikanja 3D slika desnom rukom, jer su područja za govor u lijevoj polutci, a za prostorne odnose u desnoj (informacije iz lijeve polovine tijela dolaze u desnu hemisferu mozga i obrnuto).
Umjetnim podraživanjem određenih područja mozga mogu se postići reakcije kao da je podraživanje bilo prirodno. Tako je Delgado uspio ugradnjom elektroda u rogove bika postići njegovo smirivanje u areni.
Senzorna deprivacija - mozak treba određenu količinu podražaja da ne bi u stanju senzorne deprivacije (lišenost osjeta) došlo do halucinacija i panike.
Promjene moždanih funkcija tokom starenja treba proučavati longitudinalnom metodom (ispitivanje na istim ispitanicima tokom njihovog života), jer transverzalnom metodom (različiti ispitanici različitih dobnih skupina) ćemo dobiti pogrešne rezultate, s obzirom na to da se svaka generacija razvija brže od prethodne. Pokazalo se da u inteligenciji dolazi do opadanja rječitosti i nekih drugih faktora, ali u spacijalnim sposobnostima i sposobnosti rezoniranja gotovo i nema promjena, a verbalne sposobnosti se i povećavaju. Brzina snalaženja u novim situacijama i brzina mentalnog rada starijih ljudi je manja, stariji ljudi teže dijele pažnju na 2 zadatka i opada im sposobnost psihomotorike. Tijekom starenja dolazi do slabljenja pamćenja, i to više na mentalnom nego na motornom planu. Pamćenje se može usavršiti vježbom, a slabljenje nadoknaditi mnemotehnikama. Kod 10% starih ljudi dolazi do naglog gubitka sposobnosti - senilnosti. Najpoznatija takva bolest je Alzheimerova, u kojoj dolazi do propadanja mozgovnih stanica.
MALI MOZAK
Mali mozak se nalazi na zatiljnom dijelu mozga i ima dvije povezane hemisfere. To je najvažniji integracijski centar za motoriku, a centar je i brojnih refleksnih pokreta. Povezan je s korom velikog mozga, a prema novijim istraživanjima, uključen je i u kognitivne funkcije. Za razliku od velikog mozga, koji razvoj završava oko 18. godine, mali mozak je potpuno razvijen već kod dvogodišnjeg djeteta.
Refleks je reakcija koja se razvija ispod razine korteksa - automatska motorna ili sekretorna reakcija. Primjer je patelarni refleks, koji uzrokuje ekstenziju natkoljenice zbog udarca u patelarnu tetivu. Dio uzbuđenja koje se prenosi preko malog mozga u mišiće odlazi i u kralježničku moždinu, kada postajemo svjesni udarca u koljeno. Postoje i stečeni refleksi. To su naučene automatske motorne radnje, ali na njih ipak možemo djelovati.
Refleksni pokreti ravnoteže ovise o informacijama koje mali mozak dobiva iz vidnih i vestibularnih osjeta.
Živčana stanica (neuron) se ne dijeli. Ima stanično tijelo, dendrite (primanje podražaja) i aksone (slanje impulsa). Putovanje impulsa je uvijek jednosmjerno, a prijenos impulsa između dvije stanice najčešće je omogućen kemijskim tvarima neurotransmiterima.
Vezani članci
...
