Emocije

Emocije je teško definirati. Uključuju mnogo komponenata, odnosno i ostale dvije vrste doživljaja, pa predstavljaju kompleksne doživljaje.
I životinje imaju emocije, i one su sličnije ljudima što su životinje na višem stupnju razvoja.

Emocije se mogu podijeliti na ugodne i neugodne.
Obično ih dijelimo na primarne (osnovne) i sekundarne (izvedene).
Postoji šest osnovnih emocija:

• radost, 
• žalost, 
• iznenađenje, 
• strah, 
• ljutnja, 
• gađenje.

Iako emocije predstavljaju prirodnu reakciju čovjeka na zbivanja, neke su i naučene. Postoje samo tri nenaučena straha - strah od padanja, buke i nepoznatog lica.
Od naučenih najjača je fobija, kojih ima mnogo različitih vrsta.

Postoje mnoge mogućnosti kombinacije emocija, koje većinom stvaraju sekundarne emocije. Gotovo su sve emocije vezane uz neku intelektualnu podlogu (osjet, percepcija, predodžba, misao...) i to daje velike mogućnosti kombinacije, a time i kvalitete emocije (npr. ugoda pri seksu ili jedenju neke ukusne hrane), iako su te emocije u osnovi iste.

Funkcije emocija

• Pripremaju nas na akciju - Veza između vanjskih događaja i ponašanja
• Oblikuju naše buduće ponašanje - Djeluju kao potkrjepljenje
• Pomažu nam u regulaciji socijalnih interakcija - Pomažu onima koji nas promatraju da nas bolje razumiju

Raspoloženje - emocionalno stanje za koje ponekad ne znamo što ga je izazvalo, slabog je intenziteta i duže traje. Ne mora biti praćeno intelektualnom podlogom.
Jaka emocija je afekt.

Emocije su često praćene fiziološkim promjenama izazvanim djelovanjem autonomnog živčanog sustava. Za emocije su odgovorni veliki dijelovi mozga, a prema novim istraživanjima, ponekad različite emocije izazivaju različite fizikalne znakove, no te sitne razlike vrlo je teško registrirati.
Najpoznatiji uređaj za registriranje fizioloških promjena koje prate emocije je poligraf, koji registrira puls, krvni pritisak, frekvenciju i dubinu disanja, i znojenje, odnosno električni otpor kože. Rezultati poligrafa mogu biti krivi zbog uzbuđenja, a ne zbog laži.

Određen stupanj uzbuđenosti potreban je u našim akcijama jer nas dodatno motivira, ali prejaka ili preslaba uzbuđenost negativno djeluju na učinak.

Ponekad, posebno za osnovne emocije, možemo po izrazu lica pogoditi o kojoj se emociji radi. Pri tome su najvažnije promjene u izgledu usta, očiju, obrva i čela. Poznavanje emocije dodatno olakšava poznatost situacije, jer se čak i kod osnovnih emocija može dogoditi pogreška u prepoznavanju ako nam situacija nije poznata.

Ljubav i mržnja su dvije složene emocije koje je gotovo nemoguće istraživati. Metoda introspekcije malo koristi za emocije, jer se samoopažanjem emocija gubi, a posebno je beskorisna kod afekata, u koje zbog svog intenziteta i spadaju ljubav i mržnja.

U svim vrstama ljubavi postoje zajedničke karakteristike, kao što su osjećaj naklonosti i privrženosti, potreba za blizinom te osobe... no, postoje i neke karakteristike koje se razlikuju. Primjerice, roditeljska ljubav i prijateljska su okarakterizirane kao ljubavi bez očekivanja i u kojima smo spremni žrtvovati. No, za razliku od strastvene ljubavi, kod koje postoji i očekivanje, roditeljska ljubav nije spojena sa seksualnom privlačnošću.

Tenov je podijelila ljubav na dugotrajnu i kratkotrajnu, ali shvaćeno u relativnom smislu: iako je kratkotrajna ljubav uvijek kraća od dugotrajne, kratkotrajna ljubav je zapravo zaljubljenost. Ta intenzivna čežnja za drugom osobom se smanjuje kad s tom osobom provodimo više vremena.
Opsjednutost ljubavlju prema teško dohvatljivoj osobi naziva se Romeo i Julija - fenomen.
Ljubav raste tijekom vremena, ali njena kvaliteta se mijenja od zaljubljenosti i slijepe strasti prema ovisnosti, odnosno naviknutosti i potrebe za prisnošću sa drugom osobom. Zato je pri opadanju zaljubljenosti međusobna ovisnost dovoljno jaka da i ljubav jača.

Važni uvjeti da bi došlo do prave ljubavi:

• slične vrijednosti oba partnera, 
• spremnost svakog partnera da se prilagođuje drugome, 
• sposobnost da se podnose one karakteristike partnera koje smatramo manama, 
• slični stavovi, 
• slična intelektualna razina oba partnera.

Sternberg je smatrao da se različite vrste ljubavi sastoje od tri osnovne komponente: strasti, bliskosti i odanosti, pa se, ovisno o prisutnosti jedne ili više od tih komponenata, razlikuju vrste ljubavi. Ako su prisutne sve tri komponente, to je idealna slika prave ljubavi - ljubav konzumacije.

Socijalni psiholozi među najvažnije faktore pri stvaranju ljubavi ubrajaju:

• blizinu (veze koje se mogu pretvoriti u ljubav se gotovo uvijek događaju među ljudima koji su fizički inače blizu jedan drugome, npr. kolege s fakulteta), 
• izloženost (ponavljana izloženost drugoj osobi je neizbježna posljedica blizine), 
• sličnost (interesa, naobrazbe, stavova... čovjek očekuje da će ga više razumjeti osoba koja ima slične stavove kao i on), 
• komplementarnost potreba (donekle suprotno faktoru sličnosti, a sastoji se u tome da se ljudima sviđaju osobe koje ispunjavaju naše čežnje, imaju svojstvo koje bismo mi htjeli imati). 

Mržnja je duboka, trajna i jaka emocija animoziteta, srdžbe i neprijateljstva prema nekoj osobi, skupini ili predmetima. Karakterizira je želja da se naudi ili uzrokuje bol predmetu mržnje i pri tome se osjeća ugoda. Mržnja je maksimalno praćena intelektualnom podlogom, pri čemu predodžba o patnji neke osobe ili skupine osoba dovodi do ugode onoga tko tu predodžbu ima.

Gledano introspekcijski, frustracija do koje dolazi u situacijama kad smo onemogućeni u održavanju nekog našeg ustaljenog stanja ili u postojanju nekog željenog cilja dovodi do najžešćeg obrambenog mehanizma, odnosno agresije. Ako smo zbog bilo čega onemogućeni u izvršenju konkretne tjelesne ili verbalne agresije, popratne emocije bijesa pretvaraju se u trajniju emociju mržnje.

Agresija je takvo ponašanje kojemu je cilj namjerno nanošenje povrede ili štete.
Neki autori razlikuju stratešku i ljutitu agresiju: dok je ljutitoj cilj nanošenje povrede ili boli, kod strateške se može raditi o nekom društveno prihvatljivom cilju, kao borbu za potlačene, samo zato da sami ne budemo takvi. Razlika između te dvije agresije nije potpuno jasna. Primjerice, mnogi teroristički napadi na nedužne osobe imaju prihvatljive pozitivne ciljeve, ali su u svojoj biti primjer nasilja i agresije jer su usmjereni na osobe koje nemaju veze s izvorom osnovnog problema.

Još nije sigurno je li agresija naslijeđena (Freud) ili naučena (socijalni psiholozi). Najčešće se znanstvenici slažu da će do agresivne reakcije doći ako se neki objektivni faktori nadu zajedno sa subjektivnim faktorima, odnosno karakteristikama ličnosti.
Agresija se dijeli na:

• verbalnu (riječi) i 
• neverbalnu (fizičku), 

a prema usmjerenju na:

• izravnu (direktnu), 
• neizravnu (indirektnu - na zaobilazni način napadnemo osobu i ona nije svjesna gdje je izvor agresije, npr. napisi u novinama) i 
• pomaknutu (agresivno se napada osoba ili predmet koji nema veze sa uzrocima agresivnog ponašanja). Kod nedužne agresije postoji opasnost da nepravedna agresija kod njih stvori osnovu za razvoj agresije prema osobi koja se na njima iskalila.

Teorije emocija

Od starijih teorija poznata je James - Langleova teorija koja smatra da do emocije dolazi tek nakon fizioloških promjena, a Cannon - Bardova smatra da se emocije i fiziološke promjene događaju istovremeno.

Jedna od modernih teorija je Schachterova. Ukazuje na to da fiziološke promjene koje osjećamo kod emocija pripisujemo različitim emocijama, ovisno o situaciji - to se naziva i juke-box teorijom - da bi došlo do emocija, moraju se dogoditi vegetativne promjene u organizmu, a koju emociju ćemo doživjeti ovisi o situaciji u kojoj se nalazimo.

Kognitivne teorije emocija

Stres - trajna neugodna emocija koja dovodi do iscrpljenja, primjerice, stalna briga za zdravlje i strepnja u vezi sa vlastitim ili tuđim zdravstvenim stanjem.
Dugotrajni stres smanjuje našu otpornost na bolesti i djeluju na krvožilni sustav (krvni tlak). Blagi stres se smatra poželjnim i korisnim, a nakon neke granice počne loše utjecati na učinak (Yerkes -Dodsonov zakon).
Stres se može odnositi i na prošle događaje i bit posljedica velikih proživljenih uzbuđenja, primjerice PTSP.
Različiti događaji i promjene u životu izazivaju različite količine pozitivnog i negativnog stresa, pa najveći pozitivni stres uzrokuje vjenčanje, a najveći negativni stres smrt bračnog druga. Tako se došlo i do tzv. ranga životnih kriza.

Vezani članci
Emocije i motivacija
Rang životnih kriza

Posted in: emocije, psihijatrija, psihologija