Percepcija ~ Psihologija i psihijatrija

Percepcija je aktivan proces organiziranja, integriranja i interpretiranja osjetnih informacija, koji nam omogućuje upoznavanje i prepoznavanje značenja predmeta, pojava i događaja u našoj okolini. Ljudi nemaju čistih osjeta, nego percepte - jer osjeti su samo elementi od kojih se sastoji cjeloviti doživljaj (lat. percipere = usvojiti).
Percepcija nije samo zbroj elemenata, nego struktura tih elemenata, aktivno prerađivanje svih primljenih i već postojećih informacija, njihova interpretacija koja se osniva na prethodnom znanju, pamćenju, očekivanjima, stavovima, motivima, emocijama, osobinama ličnosti...

Percepcije pojedinih ljudi u vezi s istim stvarima se ne moraju slagati, jer objektivnu stvarnost drukčije percipiraju. Pod utjecajem subjektivnosti percepcije su manje neke jasne i opipljive činjenice.
U svakodnevnom životu dolazi do sukoba stavova jer na naše ponašanje ne djeluje objektivna situacija, nego naša percepcija te situacije.

Gestalt psiholozi su se početkom 20. st. bavili cjelovitošću i organiziranošću percepcije. Njem. Gestalt = cjelina. Formulirali su osnovne zakone percepcije - geštaltističke zakone percipiranja.

1. princip lika i pozadine

Ovisno o tome što smatramo likom, a što pozadinom, vidimo vazu ili dva lica.

2. princip blizine

Slične strukture, koje su međusobno blizu, percipiramo kao cjelinu.

3. princip zatvorenosti

Međusobno udaljene strukture na osnovu iskustva doživljavamo kao cjelinu.

4. princip istovrsnih znakova

Istovrsne znakove doživljavamo kao cjelovitu strukturu.

5. princip dobre forme

Svaka od krivulja pokazuje pravilnost, logičnost ili dobru formu.

Postoje i zakoni konstantnosti percepcije, a najupadljivija je konstantnost veličine. Kod promatranja predmeta i osoba u svojoj okolini mi nemamo pravi dojam o tome da se njihova veličina mijenja u funkciji njihove udaljenosti od nas. Konstantnost veličina je uvelike uzrokovana 3D vidom, odnosno doživljajem udaljenosti u prostoru, koja nam sliku okolnih predmeta manje mijenja nego što se ona mijenja u stvarnosti. Gledanje kroz dalekozor približava nam promatrani predmet, a čim se to dogodi, djeluje konstantnost veličina. Kad bi nam dalekozor sliku samo povećao, a ne i približio, ona bi nam izgledala onoliko veća koliko piše, a ovako nam povećanje od 10 puta izgleda puno manje.

Osim konstantnosti veličina, postoji i konstantnost oblika, koja se očituje u tome da će nam se predmet činiti jednakog oblika i ako ga okrećemo u različitim smjerovima, pa se slika na mrežnici mijenja.

Konstantnost svjetlina: iako je primjerice slika ugljena na mrežnici svjetlija danju nego noću, nama djeluje jednako crno.

Svi oblici konstantnosti percepcije služe tome da svijet doživljavamo više - manje jednakim, i da se on bitno ne promijeni kad dođe do promjena u okolnim uvjetima, jer inače ne bismo imali nikakav doživljaj povezanosti situacije.

Mozak svjesno ne registrira i ne obrađuje sve informacije istovremeno. Informacije koje nam trenutno nisu važne on ne registrira svjesno.
Glavni faktor usmjerenosti percepcije je pažnja - ako smo usmjereni na jedan događaj, ostale i ne registriramo svjesno. Cocktail-party fenomen - u bučnom društvu uspijevamo pratiti govor jedne osobe.
Vanjske karakteristike koje nam privlače pažnju:

intenzitet podražaja,
nagla promjena ili kontrast,
ponavljanje (nakon nekog vremena se usmjerimo na ponavljanu informaciju),
novost.

Pogrešne percepcije se nazivaju perceptivne varke ili iluzije, a najpoznatije su optičke, npr. Miller-Lyerova, Zöllnerova ili Oppelova.

Na području percepcije otpora i težine poznata je Charpentierova varka - mali predmet jednake težine kao i veliki procjenjujemo težim.

Na percepciju utječu i subjektivni faktori, primjerice, bez vidljivog utjecaja nekog faktora, neki ljudi prepoznaju perceptivno nejasne situacije, a neki ne.

Svaka nova informacija o nekoj temi mijenja našu percepciju te situacije. (eksperiment s procjenom lica ako se kaže da je bio dobrotvor u ratu ili zločinac). Također, naobrazba ljudi predstavlja faktor subjektivnosti percepcije (ljudi sa zapada znaju da je pomrčina sunca normalna, a primitivna plemena je percipiraju kao nadolazeću katastrofu). Uvid u proces nastajanja također pridonosi percepciji:

I motivacija utječe na percepciju - ako ljudima kažemo da će se na ekran projicirati neke riječi ili slike, oni vide riječi (slike), iako se u stvari prikazuju samo besmislena slova (ili mrlje boje). Ako su ljudi gladni, te riječi (slike) percipiraju kao riječi (slike) koje se tiču hrane, a ostali percipiraju različite riječi ili slike.

Percepcija ovisi i o očekivanju: u stupcu očekujemo slova, a u redu brojeve.

Ovisno o prethodnom iskustvu, ljudi različito percipiraju dvosmislene slike. Ako ljudima prikažemo najprije sliku mlade djevojke, pa sliku u kojoj se osim djevojke može vidjeti i starica, ljudi će vidjeti ono što smo im prvo pokazali.

Percepcija ovisi i o našem stavu prema nekoj stvari ili pojavi: ako prema nečemu imamo pozitivan/negativan stav, onda ćemo sve daljnje informacije o toj stvari ili pojavi percipirati u svjetlu našeg stava.
Jednako tako, ako dvoje ljudi ima sukob u uvjerenju ili interesu, možemo uočiti da njihovi argumenti nisu razlog njihovom stavu, nego njegova posljedica.
Sukobi interesa - interes je nedjeljiv.
Sukobi uvjerenja - svatko može imati svoje mišljenje.
Najčešće iza navodnih sukoba uvjerenja stoji sukob interesa. Sukobi u stavu su posljedica razlikovanja u percipiranju iste objektivne situacije.

Ljudi su skloni i perceptivnoj sljepoći - selektivno percipiraju samo ono što je u skladu sa njihovim stavom - samo neke, a ne sve karakteristike podražaja.

Prema Maieru, ovisno o okviru (našim stavovima, očekivanjima, motivima...) realnu činjenicu interpretiramo na različite načine.