Motivi se dijele na prirodne i stečene.
- Prirodni motivi su naslijeđeni i javljaju se bez obzira na vanjske utjecaje (spavanje, glad, žeđ, disanje, odmor, uriniranje, defekcija...).
- U stečene potrebe spada na tisuće potreba poput ljudskog društva, znanja, gledanja TV programa...
Kad se seksualne potrebe tek jave, one su prirodne, ali u odrasloj dobi se socijaliziraju i pretvaraju u stečene.
Redoslijed jakosti potrebe ovisi o stupnju deprivacije, primjerice, ako smo 10 dana bez hrane, a 1 dan bez vode, glad je jača od žeđi.
Seksualne potrebe se razlikuju od svih drugih prirodnih potreba - ako ih ne ispunimo, neće doći do smrti. Jednako tako, kod jedne naučene potrebe prijeti opasnost smrti ako je ne zadovoljimo - ako narkoman naglo prestane uzimati drogu, može doći do smrti.
Razlika između prirodnih i naučenih potreba je i u tome da je kod prirodnih potreba motivacija unutarnja, a kod naučenih vanjska.
Prirodni motivi nastali su zato što je u organizmu došlo do poremećaja ravnoteže između njegovih potreba i stanja zadovoljavanja tih potreba.
Potrebe – fiziološke (potreba za kisikom, hranom, tekućinom, izbjegavanjem boli...) i psihološke (potreba za postignućem, za moći, samopoštovanjm, društvenim priznanjem i pripadanjem)Ponekad se motivacijski ciklus prikazuje u obliku kruga - motivacijskog ciklusa ponašanja, koji počinje od motiva, nastavlja se instrumentalnim ponašanjem za zadovoljavanje motiva pri kojem moramo savladati određene barijere i doći do cilja, a nakon nekog vremena ciklus počinje ponovno.
Nagoni – stanje pobuđenosti organizma vezano uz neku potrebu
Poticaj – predmet, osoba ili situacija za koje smatramo da mogu zadovoljiti neku našu potrebu
Pesimistički nastrojeni autori taj ciklus tumače time da ljudi ničime u životu nisu zadovoljni, jer stalno imaju nove potrebe, ali optimistički nastrojeni autori taj ciklus gledaju kao argument i garanciju napretka ljudskog roda.
Postoje uglavnom tri vrste barijera između potrebe i njenog zadovoljavanja:
- prirodne ili fizikalne (npr. zaključana vrata),
- društvene (zakoni, religija, društveni običaji),
- osobne (kada sami sebi, najčešće zbog svojih tjelesnih ili psihičkih karakteristika, predstavljamo zapreku do nekog cilja, ili kad se ne možemo odlučiti u izboru između dva cilja.
Ako je motivacija jaka, a ne uspijevamo savladati barijere, dolazi do frustracije - osjećaja neugode, nemira i anksioznosti. Postoji pet vrsta konflikata:
- konflikt dvostrukog privlačenja (2 jednako privlačna cilja)
- konflikt dvostrukog odbijanja (2 jednako odbojna cilja)
- konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja (cilj koji je istovremeno privlačan i odbojan)
- GRADIJENT CILJA je zakon koji govori o tome kako privlačenje ili odbijanje od cilja ovisi o blizini cilja. Što je cilj bliži, privlačenje ili odbijanje je jače.
- Kod 1 (dvostrukog privlačenja) se dovoljno približiti jednom od ciljeva, a
- kod 2 (dvostrukog odbijanja) je teško riješiti konflikt, jer se približavanjem jednom cilju drugi čini manje odbojan.
- Kod 3 (istovremenog privlačenja i odbijanja) na udaljenosti prevladava privlačenje, a na blizini odbijanje. Kad dođemo blizu cilja, ne usuđujemo se dalje.
- dvostruki konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja (kad nas i jedan i drugi pozitivan cilj istovremeno privlače i odbijaju)
- agresija
- regresija (reagiranje koje je svojstveno djetetu ili primitivnom čovjeku, npr. plač, osim u stanju žalosti)
- racionalizacija (tražimo dobar, a ne pravi razlog nekom ponašanju ili situaciji - reakcija kiselog grožđa, i reakcija slatkog limuna. Mi i sami vjerujemo objašnjenju koje smo dali)
- lokus kontrole (uzroke našeg ponašanja i onog što nam se događa pripisujemo različitim faktorima - ako smo u nečem uspjeli, to pripisujemo vlastitim sposobnostima, a neuspjeh vanjskim faktorima)
- bijeg (konkretan bijeg ili apstraktan, npr. zaborav)
- fiksacija (ponavljanje - jedan način reagiranja koji ne dovodi do rješenja)
Teorije motivacije
Dijele se na sadržajne i procesne.
Sadržajne teorije na pitanje što ljude najviše motivira ima nekoliko dogovora: nagrada, kazna, poznavanje vlastitih rezultata, natjecanje, novac, suradnja, mogućnost odlučivanja. Kod natjecanja, ako se sudionici previše razlikuju, motivacija opada. Novac je motivacijski faktor jer njime možemo zadovoljiti mnogo potreba.
Ostali faktori su specifično individualni.
Među sadržajnim teorijama poznata je Maslowljeva hijerarhijska teorija, koja predlaže princip stvaranja pojedinih skupina motiva. Na prvom su mjestu fiziološke potrebe, zatim potrebe za sigurnosti, potrebe za ljubavlju, poštovanjem i samoostvarenjem. Nove se potrebe javljaju tek kad je prethodni stupanj zadovoljen.
Još jedna poznata teorija je ona Herzberga i sur., čija je najzanimljivija karakteristika da je podijelio motivativne faktore u one koji dovode do zadovoljstva (motivatori - npr. priznanje) i one koji dovode do nezadovoljstva (higijenski ili okolni - npr. radni uvjeti). U motivatore spada intrinzična motivacija, a među higijenske ekstrinzična motivacija.
Procesne teorije tvrde da je intenzitet motivacije suma umnožaka između očekivanja i vrednovanja pojedinih ishoda.
Lawlerova teorija - motivacija se nalazi pod utjecajem čovjekovih očekivanja o vlastitoj uspješnosti, očekivanja u vezi s ishodom te akcije i poželjnosti tih ishoda. Takve procjene ne moraju biti povezane sa stvarnim ishodom, jer mi ponašanje usklađujemo s percepcijom konkretne situacije, a ne s njenim obilježjima.
Glavni elementi jakosti motivacije su procjena vjerojatnosti da smo sposobni postići neki cilj, procjena važnosti ishoda, procjena vjerojatnosti da ćemo doći do tog ishoda.
Jedan motiv može dovesti do različitih ponašanja, ali i jedno ponašanje može biti rezultat posve različitih motiva.
Vezani članci
Emocije i motivacija
Nagoni
