Praksa počiva na teorijskim modelima.
Najčešće se koriste INTEGRATIVNI TEORIJSKI MODELI, koji su utemeljeni na tri složena sustava:
1. BIOLOGIJSKI naglašava fizikalne, kemijske, neurološke uzroke psihijatrijskih poremećaja i tako pristupa i liječenju.
2. SOCIJALNI se bavi kulturološkim, ekološkim i sociološkim čimbenicima koji izazivaju, pojačavaju ili kompliciraju neprilagođene modele ponašanja te njihovim liječenjem. Naglasak je na sociookolinskim i međuljudskim, a ne intrapsihičkim čimbenicima.
3. PSIHODINAMSKI prepoznaje ulogu nesvjesne motivacije u ljudskom ponašanju. Pretpostavlja da je ponašanje osobe određeno ranijim iskustvom, genetskim nasljeđem i trenutačnom realnošću. Temelji se na znanju i teoriji o ljudskom ponašanju i motivaciji, koje ovisi o funkcijskom značenju emocija. Cilj je osvijestiti i proraditi emocije.Vezani članci
Normalno i abnormalno u psihijatriji
