- Rosenhan (1972. – 1973.) provodi slavni eksperiment
- Otvara se pitanje validnosti dijagnostičkih kriterija
- Kriteriji psihičkog zdravlja i bolesti
- Različiti ljudi (društva, kulture, civilizacije) različito definiraju psihičku abnormalnost
RAZLIKA IZMEĐU NORMALNOG I ABNORMALNOG
- u somatskoj medicini jasnija
- u psihijatriji i psihologiji → moraju biti prisutna barem dva kriterija od više njih
KRITERIJI ABNORMALNOSTI
1. statistički kriterij
- normalno je ono čega ima najviše; oslanja se na normalnu distribuciju
- nedostaci: čestina ne znači normalnost; nije univerzalan; pretjerano dimenzionalan (ne može se biti malo shizofren); ne vodi računa o individualnim razlikama
- koliko je u populaciji nekog poremećaja
- koliko ljudi smatra da je to ponašanje u redu u njihovoj populaciji
- MKB → međunarodna klasifikacija svih bolesti i poremećaja (dio isti kao u DSM, a dio različit)
- DSM → dijagnostičko statistički postupak, klasifikacija svih psihičkih poremećaja
- Psihičko zdravlje podrazumijeva prilagodljivost osobe na zahtjeve okoline i prihvaćanje socijalnih normi
- nedostaci: nije univerzalan; nestabilan u vremenu; ne uzima u obzir interindividualne razlike; etička opravdanost ovog kriterija u ekstremnim društvima
- normalno je ono što pojedinac prema vlastitom sudu smatra kod sebe ili kod drugih da je normalno
- nedostaci: subjektivnost; nema referentne skupine; nema znanstvenu vrijednost
- osoba sama dođe i kaže da ima poteškoću
- čovjek je bolestan ukoliko ima simptome psihičke bolesti koji zadovoljavaju određene dijagnostičke kriterije (klasifikacijske)
- zdravlje nije samo odsustvo bolesti, nego potpuno fizičko, psihičko i socijalno blagostanje (SZO)
- nedostaci: kategorijalan pristup koji je u području mentalnog zdravlja nedovoljno osjetljiv; potpuno odbacivanje utjecaja okoline; odbacivanje svake odgovornosti pojedinca za stanje u kojem se našao, ali i za borbu s tim stanjem; definicija mentalnog zdravlja putem negativne definicije je preuska; dijagnostičkim kategorija se gube razlike među pojedincima i ne opisuje se stvarnost
- veliki utjecaj ima i dinamika vremena
- Eysenck (1975.) → "pravi" psihijatrijski poremećaji imaju karakteristike bolesti (endogene psihoze, psihoorganski sindromi), iza kojih slijede "bihevioralni poremećaji" (neuroze, karakterni poremećaji i sl.) koji nemaju atribute bolesti te stoga ne spadaju u domenu medicine nego psihologije- oštra granica (uz implicitnu pretpostavku o postojanju kvalitativnih razlika) postoji između psihičke bolesti i bihevioralnih poremećaja
- Primjer: Muškarac, 23 god., dipl. ekonomist, zaposlen, neoženjen, bez djece. Bio uspješan učenik i student, radi u avio – kompaniji, na poslu zadovoljan. Nema kontakata s roditeljima koji su nakon ozbiljne svađe sa sinom prekinuli odnose. On je homoseksualac.
- Primjer: Žena, 23 god., studentica 3. godine medicine, neudana, bez djece. Prosjek ocjena na studiju 4.7. Radišna djevojka, podstanar (pravo na smještaj u studentskom domu izgubila nakon nekoliko uzastopnih padova godine). Prije svakog ispita osjeća visoki stupanj tjeskobe, čini joj se da ništa ne zna i često odgađa ispite. Kada izađe dobije odličnu ocjenu.
- Primjer: Muškarac, 27 god., kovinotokar, oženjen, otac jednog djeteta, zaposlen u jednoj zagrebačkoj tvornici. Povremeno ima sukobe s policijom, najčešće izvan Zagreba. Pripadnik je BBB-a, a nakon utakmica zajedno s prijateljima zna stvarati nered, potući se, razbiti izlog.
- Primjer: Muškarac, 45 god., pravnik, zaposlen, oženjen, otac dvoje djece. Primjećuje kako u posljednje vrijeme zaboravlja, što se najviše očituje na poslu. I kolege su primijetili njegove smetnje pažnje i pamćenja, ali prikrivaju njegove propuste. Obavio psihologijsku obradu, učinio MR (nalazi su patološki).
- intervju psihologa i psihijatra dosta se razlikuju
- neka pitanja: kada su tegobe počele, koliko traju, koliko ih je osoba rješavala)
- dva važna pitanja na intervjuu:
1. pitanje suicidalnosti
- je li osoba htjela ili trenutno hoće dignuti ruku na sebe (ima li oporuku, oproštajno pismo)
- heteroanamneza → anamneza nekog drugog člana obitelji, prijatelja
- liječnik treba odlučiti da li smjestiti osobu u ustanovu, razgovarati…
- trijažiranje → svrstava ga se po hitnosti (brzi oblik tretmana)
- može ga se ventilirati → razgovarati, razuvjeravati
- može se učiniti nekoliko stvari da se spriječi suicid: antisuicidalni ugovor; "grijeh je ubiti se" (vjernici se pokolebaju); reći da djeca 5 - 7 puta češće dižu ruku na sebe u adolescenciji ako znaju da im je roditelj pokušao suicid
- tentamen = pokušaj suicida
- pitanje suicidalnosti treba odmah riješiti!
- najčešće kod shizofrenih bolesnika
- osoba ne testira realitet (živi u svom svijetu)
- okolina vidi bolest
- bolesnik potpuno nekritičan (ne vidi svoje tegobe, za sve krivi druge)
- dokaz za psihozu: pozitivni simptomi (sumanute misli, halucinacije, čuju zvukove iz nepoznatog izvora kad su sami u prostoriji – čak i 2 glasa koja ga vrijeđaju)
Dijagnostika
