...

Osnovni opći pojmovi u psihijatriji



MENTALAN (lat. mens - duh, duša, razum) = u širem smislu, onaj koji se odnosi na dušu ili psihu, dakle na psihičke procese općenito, a u užem smislu koji se odnosi na intelektualne i kognitivne, spoznajne procese.

PSIHIČKI (grč. psychikos - duševni) = duševno, doživljajno, sve ono što se javlja kao subjektivni doživljaj. To je skup procesa koji su dostupni samo doživljavaocu. Psihičko je najviši izraz razvoja materije, ono je kvalitativno svojstvo, a s organskim čini jedinstvo.

PSIHA (duša), je sinonim za "duševne pojave". Duša je u teologiji naziv za pretpostavljeno postojanje nečega što je nezavisno od čovječjeg tijela i nakon smrti egzistira dalje.

PSIHIČKI PROCESI uključuju doživljavanje, osjećanje, percipiranje, pamćenje, mišljenje, i td. Svi ovi procesi su izraz zbivanja u mozgu i drugim živčanim strukturama.

MENTALNO ILI DUŠEVNO ZDRAVLJE = stanje općenito dobre osjećajne i društvene prilagodbe u različitim područjima života. Mentalno zdrava osoba je zadovoljna, rado živi i ima osjećaj da uspješno ostvaruje sve svoje potencijale.
Duševno zdravlje je relativno a ne apsolutno stanje, dakle, određuje se u odnosu na neke pokazatelje, npr. istodobni uspjesi na poslu i u ljubavi i u stvaranju, uz sposobnost zrelog i prilagodljivog rješavanja sukoba između instinkata, svjesnog, socijalnog okruženja i realnosti. Duševno zdrav čovjek testira realitet i zadovoljan je.
BOLEST je ono stanje kod kojeg možemo odrediti etiologiju, patologiju, tijek, prognozu i terapiju te ishod (npr. progresivna paraliza kod sifilisa, treponema...), a POREMEĆAJ je sindrom, nejasno definiran. Zato su u psihijatriji uglavnom definicije dogovorene kao kliničke slike, na osnovi kojih su sačinjeni simptomi prvog i drugog reda, tj. dijagnostički kriteriji uključivanja i isključivanja, i drugi prema kojima se postavljamo i koje poštujemo kako bismo mogli komunicirati.

PSIHIČKI STATUS = određenje razine i načini funkcioniranja psihe, intelektualnog i emocionalnog.

PSIHOPATOLOGIJA = psihijatrijska disciplina koja se bavi proučavanjem bolesnog ili poremećenog duševnog života.

DUŠEVNI ILI MENTALNI POREMEĆAJ = psihološki ili ponašajni sindrom, koji uzrokuje značajne smetnje ili nesposobnost, tj. oštećenje u jednom od važnih područja djelovanja, ili značajno povišen rizik od smrti, boli ili gubitka slobode. Očituje se poremećajem ponašanja, psihološke ili biološke funkcije osobe.
"Emocionalna bolest" je sinonim u laičkoj uporabi. Ovaj izraz ne primjenjuje se za ponašanje ili sukobe koji se javljaju između osobe i društva (npr. politički, vjerski, seksualni izbori), sve dok takvi sukobi nisu očita posljedica poremećenog funkcioniranja osobe.
Određuje se kao odstupanje od nekog normativnog koncepta.
Svaka bolest ima karakteristične znakove i simptome.

e-motion = energija u gibanju (prema van)

Autor: mr.sc. Elvira Koić

Vezani članci
Stigma duševne bolesti

...



Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More