...

Inteligencija

Inteligencija je pametno, bistro i uspješno mišljenje - najviši oblik mišljenja koji služi snalaženju u različitim i do sada nepoznatim situacijama.
Među znanstvenicima prevladava mišljenje da je inteligencija opća sposobnost, koja se očituje u svim čovjekovim reakcijama u kojim on mora rješavati neki zadatak.
Prvi je inteligenciju proučavao Spearman i to metodom faktorske analize, kojom je pokazao da u rješavanju problema različite vrste zaista postoji visok stupanj slaganja. Inteligencija je za njega generalni faktor - faktor G. Kasnije je Thurstone podijelio inteligenciju na pet faktora, a Catell u dvije različite vrste:
  • fluidnu inteligenciju (sposobnost stjecanja novih znanja i spoznaja i rješavanja novih problema) i 
  • kristaliziranu inteligenciju (korištenje postojećeg znanja). Kod starih ljudi kristalizirana inteligencija raste.
Gardner smatra da postoji osam različitih tipova inteligencije:
  1. lingvistička (uspješno baratanje govorom)
  2. glazbena (uspješno svladavanje glazbenih zakonitosti, vještina komponiranja...)
  3. matematičko - logička (vještina u logičkom i matematičkom rezoniranju)
  4. prostorna (uspješan rad s prostornim informacijama i dizajnom, snalaženje u prostoru)
  5. tjelesno - kinestetička (tjelesna spretnost)
  6. interpersonalna (uspješna komunikacija s ljudima, socijalna senzitivnost)
  7. intrapersonalna (razumijevanje samog sebe i vlastitih sposobnosti)
  8. prirodoslovna (vještina baratanja pojmovima flore i faune...)
Te su vještine posve nezavisne.
Glavne argumente Gardner nalazi u primjerima oštećenja mozga, kao i u primjerima monosavanata i čuda od djeteta. U tim se slučajevima pokazuje da jedna komponenta može biti oštećena ili uništena, a da ostale funkcioniraju, pa čak i natprosječno. No ta svojstva predstavljaju talente, a ljudi koji su u nekim područjima talentirani ne doživljavaju problem kod rješavanja zadataka iz tog područja, pa ga ni ne rješavaju.
Inteligenciju treba shvaćati procesom, a ne sposobnošću. Treba je promatrati u kontekstu kulture. Inteligencija je sposobnost rješavanja problema i oblikovanja proizvoda koji su važni u određenom kulturalnom obilježju ili zajednici.
Osnovni uvjeti za rješavanje problema su ove tri faze:
  • razumijevanje
  • invencija (postoji mogućnost niza odgovora, od kojih svaki bar jednim principom udovoljava postavljenom zadatku) i 
  • kritika (nalaženje najboljeg rješenja kritičkim mišljenjem).
Inteligencija se često poistovjećuje sa znanjem, odnosi se zapravo na učenje (rješavanje problema).
1905. je francuski psiholog Alfred Binet sastavio prvi test za ispitivanje inteligencije koji je omogućavao ispitivanje od treće godine do prosječne odraslosti. Za svaku godinu života ima šest zadataka - 1 zadatak nosi 2 mjeseca mentalne dobi. To je stvaralo velike razlike u zaostacima s obzirom na dob, pa je Stern predložio da se mentalna dob u mjesecima podijeli s kronološkom dobi u mjesecima i pomnoži sa 100. Tako je dobio IQ.
IQ od 90-110 znači normalnu inteligenciju, a inteligencija se raspoređuje po normalnoj distribuciji.

IQ nije stabilan tijekom života, a mijenja se pod utjecajem okoline. Kod odraslih se rezultat ne izražava u IQ nego u bodovima koji pokazuju u koju kategoriju spadaju.
Žene su uspješnije u verbalnim faktorima, a muškarci u prostornom i faktoru rezoniranja.

Inteligencija (lat. inteligere = razumjeti, shvatiti) je složena psihička funkcija. Definiramo ju kao sposobnost svrsishodnog samostalnog rješavanja problema i životnih zadaća i snalaženja u novim situacijama, uz korištenje stečenog znanja, razumijevanje i korištenje apstraktnih pojmova, kritičku moć rasuđivanja, razlikovanje bitnog od nebitnog.
Može biti: opća, praktična, emocionalna, socijalna, duhovna...

Inteligenciju je moguće mjeriti, iako nesavršeno, testovima inteligencije.
IQ = procjena stupnja intelektualnog razvoja. Mentalna dob na testu: kronološka dob pojedinca x 100.

IQ = Mentalna Starost (mjeseci) : Kalendarska Starost (mjeseci) x 100

Iako se definicije inteligencije razlikuju, teoretičari se slažu da je inteligencija potencijal, a ne potpuno razvijena sposobnost. Smatra se da je inteligencija kombinacija urođenih karakteristika živčanog sustava i razvojne inteligencije, oblikovane iskustvom i učenjem.


Poremećaji:
  • demencija = stečena mentalna slaboumnost, stečeno oštećenje inteligencije; posljedica je kasnijeg oštećenja živčanog sustava. Karakterizira ju raspad i osiromašenje intelektualnog života. Najviše je oštećeno upamćivanje, sjećanje i reprodukcija. Misli su usporene i osiromašene asocijacijama. Slabi osjećaj za etičke i estetske vrijednosti.
  • oligofrenija = urođena mentalna slaboumnost, prirođeni ili rano stečeni zastoj u razvoju inteligencije; dijeli se na:
    • laku (IQ=50-80)
    • srednju (IQ=20-50) i 
    • tešku (IQ do 20).
  • pseudodemencija = psihogeno reaktivno stanje nalik demenciji usmjereno na izbjegavanje suočavanja s neugodnim situacijama, obvezama i odgovornostima (Ganserov sindrom). To je uglavnom prolazni poremećaj, npr. u depresiji.
Vezani članci
Inteligencija i emocionalna inteligencija

...



Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More