...

Pamćenje

Pamćenje je sposobnost zadržavanja informacija koje smo stekli iskustvom ili aktivnim učenjem. Ono je neophodan uvjet za sve naše spoznajne, odnosno kognitivne funkcije. Postoje različite vrste pamćenja:
  • retrospektivno (prošli događaji), 
  • prospektivno (pamćenje nečeg što trebamo učiniti u budućnosti); 
  • semantičko (opće stvari) i epizodičko (vlastiti doživljaji); 
  • mentalno (apstraktni materijal) i motorno (pokreti i slično); 
  • prepoznavanje i aktivna reprodukcija; 
  • senzorno, kratkoročno i dugoročno; 
  • ikoničko i ehoičko; 
  • nenamjerno i namjerno.
Senzorno pamćenje

Vrlo kratko, ali neophodno za naše snalaženje - i bez naše namjere, percepcija ostavlja trag u našem doživljavanju. Sperling je pokazao da je vrlo kratkotrajno, ali ima dosta velik opseg (djelomično izvješće).

Kratkoročno (radno) pamćenje


Zajedno sa senzornim spada u radno pamćenje, jer njime baratamo u više svakodnevnih situacija. Kapacitet mu je 7±2 čestice, te je osjetljivo na ometanje drugim zadatkom.

Dugoročno pamćenje

Neka od prebacivanja iz kratkoročnog pamćenja se događaju automatski, no kad govorimo o namjernom upamćivanju, jedini način je ponavljanje uz svjesni napor da nešto zapamtimo. Što je motivacija veća, pamtimo lakše.
Mnemotehnike su metode koje pomažu u učenju, i to posebno učenju i pamćenju besmislenih elemenata. Jedna metoda je smještanje tih elemenata u poznato okružje, primjerice, vlastitu sobu. (mentalne mape!)
Pamćenje slika je uspješnije od pamćenja riječi i pojmova.
Fenomen "na vrhu jezika" - ne možemo se dosjetiti nečega što znamo. Pomažu nam znakovi za dosjećanje koji se sastoje u dosjećanju situacije u kojoj je nešto zapamćeno, prvog slova... lakše se pamti ako gradivo sistematiziramo.
Poznati su slučajevi monosavanata - ljudi koji su mentalno retardirani, a imaju posebnu nadarenost za neko područje.
Istraživanje koje je provelo Britansko društvo za audio-vizuelna istraživanja je pokazalo da čovjek pamti:
  • 10% onog što čita, 
  • 20% onog što čuje, 
  • 30% onog što vidi, 
  • 50% onog što vidi i čuje, 
  • 80% onoga što kaže i 
  • 90% onoga što istovremeno kaže i radi 
Pamćenje je povezano s različitim područjima mozga, i zato npr. gotovo i ne zaboravljamo motoričke vještine, a neka znanja, kao što je učenje pjesme napamet, se postepeno gube.
Sa starenjem ne opada sposobnost prepoznavanja, nego sposobnost aktivne reprodukcije.
Povrede mozga mogu dovesti do povreda nekih oblika pamćenja (npr. nemogućnost snalaženja u prostoru).
Česta pojava su amnezije (anterogradna i retrogradna). Anterogradne se često postepeno gube.

Pamćenje je ostavljanje kemijskog traga na sinapsama u mozgu.
Ponekad nenamjerno izblijedjela sjećanja nadomještamo krivim sjećanjima - konstruktivno pamćenje. Kod djece često se njihova fantazija toliko upleće u njihove izjave o neko događaju da se većinom njihovim svjedočenjima ne može vjerovati.

Zaboravljanje

Zaboravljanje je obrnuti proces od pamćenja.
Postoji nekoliko teorija o zaboravljanju. Većina psihologa se slaže da se radi o gubljenju tragova pamćenja - često korišten trag ima dobro uhodan put u živčanom sustavu. Zaboravljanje je nemogućnost pronalaženja tragova pamćenja.
Freud zagovara teoriju represije nepoželjnih sjećanja. Također, tu je i interferencija - proaktivna se sastoji u nemogućnosti učenja novog gradiva zbog starog koje smo naučili. Retroaktivna se sastoji u zaboravljanju starog gradiva zbog učenja novog.

Od vanjskih utjecaja na zaboravljanje važan je alkohol - djeluje samo ako smo alkoholizirani za vrijeme primanja novih informacija. Ima utjecaj na skladištenje informacija, a to je zato što nam je percipiranje oslabljeno.

Metode za ispitivanje pamćenja i zaboravljanja

Ebbinghaus je upotrijebio besmislene slogove kao neutralne čestice i ustanovio da krivulja zaboravljanja najprije teče brzo, a kasnije sve sporije.
Na lakoću i brzinu učenja utječu:
  • smislenost materijala,
  • međusobna sličnost materijala i 
  • ispitanikova sposobnost učenja.

Primjer mentalne mape

Metode za dosjećanje su aktivna reprodukcija, prepoznavanje i metoda uštede, kojom ubrzavamo učenje jednom zapamćenog i potom zaboravljenog materijala. Materijal koji je teško naučiti pamtimo jednako lako kao i onaj koji smo lako naučili, ako su naučeni do istog nivoa. Ljudi koji sporo uče zaboravljaju jednakom brzinom kao i oni koji brzo uče. Stariji ljudi pamte sporije od mladih. Ako se ide dalje od potpune naučenosti, prema prenaučenosti, zaboravljanje potpuno nestaje.

Vezani članci
Učenje
Vrste učenja

...



Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More